Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...


02.10.2006., ponedjeljak

U luci nekog starog grada

Potrebno sigurno jest, ali nisam siguran je li i neophodno… Svejedno, dobro mi je došlo!

Nestalo me je na nekoliko dana od očiju onih koji me svaki dan gledaju. Našao sam smiraj na nekoliko dana u jednoj staroj luci nekog omanjeg otoka na našoj obali. Naravno, kušalo me i more i ja njega. Nikad nisam ronio (bez naočala i otvorenih očiju!) u čistijem i bistrijem moru! Još je i prilična studen mora povećavala gušt… Osjećaj je bio predivan!

A otkud mene negdje drugdje? Krenuo sam s „ekipom“ na nekoliko dana duhovnih vježbi. Predivno iskorišteno vrijeme! Uvijek ih organiziramo u zadnjim danima rujna. Ma nije da se čovjek u tih nekoliko dana posveti, ili da se produhovi ili kako se to već veli. Ali, osluhnuti dubine srca i otkriti detalje svog nutarnjeg čovjeka, držim da je zgodnije kad se malo odmaknemo, kad izvezemo na pučinu. I kad smo bliže prirodi, kad dišemo s njom i ona s nama… Ovih dana imao sam priliku u tome uživati. A more?! Divno djelo Svevišnjega!

Još dok sam bio mlađi uživao sam plivati u moru i moliti. Nekako mi je to poseban osjećaj… Moje misli ovog trenutka lete na Mljet! Bio sam s „ekipom“ jedne godine na njemu. Istina, vrlo kratko. Međutim, od tamo nosim prekrasnu uspomenu: probudili smo se s izlaskom sunca, u tišini se spustili do mora i konačno smo se svi našli u moru… Cijelo to vrijeme nismo ništa razgovarali među sobom! Htjeli smo da na našim usnama najprije odjeknu dubine srca, da ispjevaju pohvale Svevišnjem. Uskoro je mala uvala, okupana prvim zrakama sunca, bila ispunjena stihovima Psalama i nepodnošljivom mirnoćom mora… To su bili milosni trenuci!

Drugi dio mojih sjećanja vezan je uz „ekipu“. Ovih dana, dok sam boravio u toj staroj luci nekog omanjeg otoka na našoj obali, bio sam tako radostan zbog „ekipe“. S njima možeš sve! Uvijek su tu! Učitelju, Ti znaš što sam ti šapnuo u nedavnim noćima: „Hvala Ti što si ih meni darovao, i mene njima! Ti nas nauči kako ćemo ljubiti duše jedni drugih i kako ćemo rasti u predanju Tebi… Ti nas rasvijetli da nikad ne skrenemo s puta Tvojih odredaba!“

- 11:48 - Ti kažeš: (10) - Ponesi sa sobom - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

DA/NE?

Napisah:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se