Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
03.07.2006., ponedjeljak
|
Reci mi zašto ne mogu jasnije vidjeti svoju stvorenost na Tvoju sliku?! Ta, htio bih da se ona ne nazire jedino u imenu koje nosim, već da Tvoja svjetlost na mojem licu blista. Jer, susreli smo se, a drugi me gledaju bez da mi prijevjes treba. Hajde, Stvoritelju moj, čije je ime i biće urezano na pločama moga bića, učini da Tvoja slava blista na meni! Kamo ja koracam, nek' ostaju tragovi Tvoji; koga moje ruke grle, nek' osjeti blizinu Tvoju; za kim moje oko suzi, nek' osjeti smilovanje Tvoje… Stvoritelju, povedi me onamo gdje ću, ali i oni koje susrećem na putu, odražavati Tvoju slavu. Zablistaj u mojim nadanjima, koracaj uz moja posrtanja, svijetli u mojim noćima, živi u mojem umiranju… Učitelju, je li previše ako molim da Ti budeš u meni i ja u Tebi, da budemo savršeno i potpuno jedno? PS. Dragi moji, evo me nakon dugo vremena. Gotovo nakon mjesec dana! Ovaj tekst je napisan negdje iznad Atlantskog oceana, na visini od 10700 m, pri brzini (aviona) od 950 km/h i na temperaturi od -58°C, dana 14. lipnja. Sad sam opet tu negdje… Ne znam koliko će potrajati dok sredim internet priključak, dok instaliram windows na komp… Ali, čim prije bit ću tu… Znate kako je kad se čovjek seli! Danas sam se uspio švercat na tuđem računalu, a veza je katastrofa spora! Svejedno, čitat ćemo se… Svima vama pozdrav i ugodne ljetne dane, gdje god bili! A i na mailove ću odgovorit kad mi bude zgodno :-))))) I hvala vam da me niste zaboravili! Kad ću stići navratiti do vaših blogova?! Hm… Čuvajte se! Bog s vama! Voli vas vaš metanoja! |
