subota, 25.08.2012.

Trenutak...

Nekako smo se našle u toj vrelini ljetne večeri kada je ljeto u odumiranju kao da nikada ne želi otići pokazivalo svoje najžešće boje
I tada.. uz zvuk gitare i neke dobro znane stihove, lagano prebirući po događajima koji se i nisu dogodili već su se razotkrili i uz tople ljetne osmijehe, očarane trenutkom jer se jedino on računa i opijene samozaljubljivim ljetom koje ne želi ustupiti svoje mjesto kišovitoj jeseni
Pomislila sam..ovo ljeto je zaista bilo moje i ne dam ga kiši, niti oblacima, ne dam ga riječima koje ništa ne govore, iluzijama koje se rasplinju poput mjehurića ..
To je ljeto kada sam se zavela..a to se ne zaboravlja nikada

Ali ja volim jesen još više nego ljeto
I zavest ću se njenim bojama
Još uvijek ne znam kako je to kada se spoje kasnoljetni nokturno i ranojesenja sonata ali... vrijedi probati
I hoću.. jer moram...

Ali ta jedinstvena večer, smijeh i pogled duše koja me nekako osjeća oduvijek i vjerujem zauvijek..bili su predivan dodatak ljetnom tihom odlasku
A ja sam ga poželjela zamoliti, primiti za ruku, potrčati za njim, preklinjati ako treba ..da ne ode..jer je moje prvo...
A prva ljubav se ne zaboravlja
Tako zaljubljivo i zaneseno...zavodljivo i podatno...nježno i strastveno..moje...
I osjećam taj zov slobode u svakoj svojoj pori..u kosi..koraku...u svom glasu..
I osjećam ga u svom koraku nježno ljetnom kako kročeći u jesen u dolasku dobiva sve boje hrabrosti, odlučnosti, jačine..
A one su tako stvarne..opipljive..šuškaju pod mojim stopalima..


Kraj ljeta je početak boja..kupujem ih u zamjenu za sve velike riječi ovoga svijeta
Kraj ljeta je početak plesa s kišom...
Ispisivanja stotinu stihova koje ću spremiti u onu svoju točku na ramenu gdje spavaju leptiri..
I vode svoj ples kada noću spavam
I pletu mrežu u mojoj kosi..snoliku ljetnojesenju zavodljivu mrežu


Postoje rijetki trenuci kada ugledate čistu radost u nečijim očima..
I osjećate život u svom punom i neporecivom obliku
I zahvalni ste..i volite neizmjerno...
Nečiju predivnu tišinu duše...



- 23:45 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 18.08.2012.

Zagrljaj duše

" Kako ti to uspijeva?
To sa zavođenjem sebe, samozaljubljivanjem....
Napiši mi nešto, neku odu radosti"....

Molila me ona koja me nedavno grlila, čije sam suze osjećala kao svoje, kojoj sam željela sreću i radost u sebi, sa sobom, kroz sebe
Ona koja mi je još nedavno rekla da sam joj inspiracija, a ja se još jako dobro sjećam vremena kada mi je inspiracija bila ona

Znaš..zavođenje sebe nije lak put, ali kada se jednom zavedeš i padneš pred sobom poput žene ispunjene najvećom žudnjom, znat ćeš da je traženju kraj
I bit će to svečani trenutak, slavljenički, pobjedonosni
I blistat ćeš i biti gladna noćnih šetnji sa svojom dušom
I trčat ćeš joj u susret raširenih ruku
I grliti ju neprestano...

Znaš...radost tada počne pljuštati poput ljetnog pljuska uz grmljavinu ljepote i strasti prema životu
I ne želiš da taj pljusak stane
I skačeš od miline, uzbuđenja, bljeska slobode i boja koje se nenadano pojave ali ne odlaze...ne više..
I to više nije trenutak..to je stanje beskrajne prožetosti životom

I gledaš odjednom sa oduševljenjem sve nijanse svojih osmijeha i pitaš se gdje su bili dosad
A bili su nadomak, tako blizu, tako tvoji
I zvali te čeznutljivo da ih napokon pogledaš
I slušat ćeš sa divljenjem odjek svojih koraka tako lakih ali odlučnih u svojim namjerama
I zaljubit ćeš se u taj melodiozni zvuk
I više nećeš obraćati pažnju na sve one dilere riječima koji u najboljim namjerama da ti prodaju nekoć željeni fiks padaju ničice pred tvojim izlječenjem
I očarat ćeš se spektrom svojih predivnih pogleda koje ćeš kao dijete koje tek upoznaje svijet prvi puta otkriti


Znaj...zavoljet ćeš svim svojim srcem i sve svoje krhotine, lomljivosti i klecavosti koje si morala proći da zavedeš sebe
A šarmirat ćeš se svim svojim mislima, svojim jedinstvenim riječima, bojama kojima bojaš svoj svijet
I zato..stavi miris kasnoljetnog nokturna na sebe
Oboji osmijeh najljepšim zalaskom sunca
Stavi svoj izbor u kaleidoskop svog svijeta
Grli svoju dušu cijelu noć pišući svoje snove
Jer...radost samo čeka da joj napokon dozvoliš, da ju uzmeš, da joj otvoriš ta vrata po kojima kuca dugo..predugo

I otkrij svoju ljubavnost dok grliš drveće onako kako si me nekoć učila
Otkrij ju u mjesečevom dahu, vjetru, mirisnom dahu djece dok spavaju, šumu mora koje je u tebi
Upleti lepršavost života u svoju kosu
I predaj se....vjetru...pusti svoje ime...
I pođi na najljepše putovanje života..

- 23:33 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2012.

Kasnoljetni nokturno

Ljeto mi je nedavno pisalo...

"M..sada stani i poslušaj me dobro.
Dopusti da te vodim, daj mi ruku, predaj se.
Stavi inat u korak, upri pogled prema nebu, ajde odreži tu kosu punu tuge, stavi cvijet u osmijeh, potrči za leptirima, obuci haljinu od zvijezda
Uzmi zmaja i pusti ga visoko, ne do neba nego preko i nađi tu svoju bajku da ju pričamo zajedno u toploj ljetnoj noći
Sjeti se kako se diše sa zvijezdama i samo diši...slušaj svoj dah
I pusti sav teret u jednom dimu cigarete , u jednom rasplesanom ritmu, poliži prste umrljane džemom od jagoda i suza"

I jesam...prisvojila sam ga kao nikada u životu
I ukrala sve zvijezde i zavela samu sebe sobom i kroz sebe
I smijala se noćima i sanjala danju
Odrezala kosu i namirisala se ljetnim dahom
Prodala sve svoje riječi u zamjenu za trenutak

I nekako su se neki kojima se nisam nadala pojavili kao da su poželjeli komadić tog mog savršenog ljeta
Ljeta radosti, slobode i istraživanja prostranstva sebe
Iznenada, nenajavljeno, bez puno objašnjenja o svom izbivanju
I netko me je odveo da se zavedem tišinom šume, noćnom glazbom zrikavaca, svojim korakom koji odzvanja ...
I prisvojit ću i jesen..mislila sam..

I znaš...ne znam da li si se sjetio mojih riječi da želim nečiju ruku u svojim šetnjama ili je bila čarolija trenutka
Ne možeš me više impresionirati svojim riječima, one su samo skup slova
Ne možeš me više zavesti jer sam se zavela ljubavlju u sebi
Ne možeš me očarati jer ja sam začarana životom uvijek bila...


Ali volim tvoju prisutnost dok me zavodi šuma
I tvoju ruku u mom ljetu dok me zavode zvijezde i dišem s njima..kroz njih..
I dalje me ne drži tlo..moj pogled je uvijek podignut i uvijek ga sustižem i preskačem
Trostrukim saltom, piruetama kasnoljetnog nokturna , lakoćom hoda kroz trenutak
Bez težine, tereta..samo lakoća bivanja u ljetnoj noći
I prisutnost u svom dahu ..

I ja ne znam zašto se neki ljudi ponovno sretnu i da li to ima puno smisla
Ali više me ne zanimaju razlozi već samo dodir trenutka u kasnoljetnom nokturnu






- 23:00 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 07.08.2012.

Kako sam se zavela...

Zavela sam se svakom mišlju koja nije bila upućena tebi i njemu i...
I svim svojim riječima upućenim životu i radosti
Ljubavnim pismima koje sam pisala noćima dodirujući svoja slova...misli...
I šaljući ih na adrese ljubavi, radosti i života
I zavodila sam se dugo, mahnito, strastveno, nježno, čeznutljivo, dječje razigrano, istraživački, luckasto, ženstveno...
I padala bezbroj puta, sasvim polomljeno čekajući drugu šansu...

Zavodila sam se svakim ljubavnim udisajem svojih misli i svakim nježno slobodnim otkucajem svoga srca
I osmijesima koji nisu bili od nekoga već nekome, njima...sebi..
I šarmirala sam se bezbrojnim nijansama smijeha i mnogim pogledima u bojama
I sjajem u bluesu..i plesom s kišom slomljenoga tijela i srca..

I nisam odustajala .. niti dana, sata ni minute
I nije bilo te sile koja bi me spriječila u toj igri zavođenja stvarnijoj od bilo koje druge
I nisam požalila vremena, srca, hrabrosti...
I gorila sam od želje i gladi da se zavedem..onako potpuno, beskompromisno i ludo zaljubljivo
A zavela sam se čežnjom za sobom, žeđi za snovima, poludjelom strašću da hodam..i ne stajem
I svim svojim stihovima i borbenošću da trčim dalje

Zavodila sam se i poklanjala si bezbrojne darove...svojatala sam ljeto, dah Mjeseca, postojanu prisutnost u svakom trenutku
Poklanjala si točku na ramenu gdje sam skupljala misli, riječi i slova posuta slobodom od sebe
Mirisala se najskupocjenijim mirisom ljubavnosti, oblačila haljinu od radosti, stavljala nakit mudrosti
Poklanjala si dah zvijezda i zavodila se poljupcima noći
I bacala spelove i mahala čarolijama..sve u nadi..
i strpljivo sam i nemilosrdno čekala..da pokleknem, padnem, da pustim svoje ime, riječi i slova

I nekako potpuno neočekivano, iznenada i jedino istinito...shvatih...
Da sam najljepše moguće i ludo, nepovratno i zauvijek, najnježnije i strastveno životno, neizlječivo ovisnički
Samozaljubljivo i vječno...zavedena sobom

- 23:50 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos

mail adresa



jelic.maya@gmail.com

l Pictures, Images and Photos

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se