četvrtak, 28.06.2012.
Znaš li...?
Rekla si da je u našim godinama, mada ih i nemamo baš tako puno, pomalo blesavo obilježavati rođendane...
Složila sam se s tobom no...zašto to ne bi bio dan kada slavimo sebe, sve ono što jesmo, do čega smo došli, koliko smo voljeli i davali, primali i snivali?
Zašto si ne bi poklonili još jedan san, pogledali se u ogledalo i osmjehnuli se odrazu..samo onako ..da se podsjetimo koliko smo puni života?
Mogu slobodno reći da su me prijatelji spasili
Ti kao takva, ne toliko svojim riječima, čak možda i ne svojim djelima prema meni, već svojim životom, postojanom težnjom, beskompromisnom željom i luđačkim trudom da budeš svoja, jedinstvena , neponovljiva i divna u svemu tome..
Sjećaš li se kada smo se upoznale na radnom mjestu, u onoj mašineriji laži, obmane, izrabljivanja, na mjestu gdje su nam svim silama željeli uzeti komadić duše?
Prepoznala sam već tada , taj neki pogled u posebnoj dimenziji, pogled razumijevanja i ljubavi
Pogled prepun neke ljepote koja se baš i ne sreće svaki dan..
Prijateljstvo je divna stvar
Uzleti i padovi, zajednički rast i težnja boljem, dubljem..
Ti si rijetka duša, to ti govorim često i bez pretjerivanja
Duša zbog koje sam sretna i zahvalna što je tu...
Bila si uz mene kada sam tražila samu sebe po tunelima beznađa, kada sam tražila svoje ime i kada sam ga puštala vjetru
Bila si uz mene i kada sam se poput feniksa dizala iz pepela onih komadića sebe
I kada sam uzdignute glave kretala dalje, pokapajući tugu, paleći besmisao
I onda kada sam bježala od sebe same i hodajući do ruba, padajući već pomalo, uvidjela da je radost ipak ovdje..i čeka strpljivo..
Zbog nekih ljudi smo sretni što postoje, što su tu, što nam daju nadu da ipak, unatoč svemu, postoji bezgranična ljepota i srodnost
Bliskost koju osjećamo s njima, nezamjenjiv je osjećaj...
I nema tih riječi na svijetu koje bi voljela čuti od tebe, jer ja znam i osjećam, taj predivan splet naših misli, tu točku povezanosti i međusobnog rasta, tu ljubav među dušama čiji su se putevi naoko slučajno sreli
I meni zaista ne trebaju tvoje riječi, mada si me mnogo puta šamarala njima..da spoznam, da osjetim, da se spustim s oblaka iluzija..
Riječi koje su istodobno šamarale i grlile, jer sam čak i tada znala da su to riječi istinskog i dragocjenog prijateljstva
Tko zna kamo će nas životni putevi odvesti
No ono što ja znam je da iako bila daleko od tebe, nema te daljine koja će izbrisati tebe u mom srcu
Pravi prijatelji su zaista poput bisera..rijetki
Ali u tome i je njihova ljepota
I znaš..hvala ti što si dio mog svemira
Hvala ti što se susrećemo u onim nevidljivim nitima protkanim dimenzijama
Tamo gdje lete fluidi radosti i razumijevanja..fluidi ljubavi
Hvala ti na svim trenucima bliskosti, na svim riječima koje su me šamarale i grlile, hvala ti što postojiš..
Volim te K.
I od srca ti želim da ipak proslaviš sebe,svoj život ..
Pojedi komad torte, nasmij se suncu, diši sa zvijezdama
Poljubi svoj odraz, zagrli svoju sjenu..predivna je...
Grlim ti dušu...
- 07:30 -
