subota, 21.04.2012.
U vezi sa dušom
Jednom sam napisala..
Ljubav nam je darovana...
Ne treba ju učiti, promišljati, uništavati analizama i sintezama, tražiti na najčudnijim mjestima lomeći ju..kao takvu
Ne treba obići svijet i pročitati stotine tisuća stranica, potrošiti noći pisajući o njoj, potrošiti život tražeći ju...
Sasvim jednostavnu, prirodnu, satkanu od materije života, satkanu od savršenstva koje je nekako u nama..
Oni koji mogu to vidjeti oni znaju, osjećaju..oni žive..
Žive ljubav...
Ljubav..
Riječ najčešće korištena
Za mnoge stvari koje to nisu
Osjećaj najviše tražen.
Najčešće na potpuno krivim mjestima
A najmanje tamo gdje treba
U nama je..oduvijek i zauvijek
Od nje smo satkani
Od nje je naš izvor
Ali ju izgubimo....onu čistu, nevinu, neovisnu, slobodnu i uzvišenu
Ljubav kao takvu, ljubav kao život, osjećaj koji ne znači odnos..on znači bivanje
U svemu, sa svima, kroz sve
Gubimo ju najčešće jer mislimo da ćemo ju naći u nekome, nečemu
Pa najčešće ulazimo u odnose koji su daleko od onoga što ona jest
Oni su vezanost, ovisnost, žrtva, strah...
Ili ju sumanuto tražimo u idealističko sanjarskoj slici svijeta
Jer su nam rekli, pričali nam o tome da je ona povezanost duša,naći potpunost u nekome
Pa kad taj netko ode što smo onda?
Osakaćeni, nepotpuni, amputirane duše..
Slika koja nije smislena..
Onaj trenutak kada sam osjetila da sam sama sebi najbolji partner i prijatelj
Bio je trenutak oslobođenja i potpunosti
I da nema te osobe koja me mora bezuvjetno, potpuno i savršeno razumjeti
Jer je potpuno dovoljno da se savršeno razumijem ja..sama sa sobom
I nema te osobe koja će me vidjeti kao što mogu vidjeti sama sebe
One koja će me slušati i govoriti mi..najiskrenije
To mi može reći samo moj glas..onaj kada sam sama sa sobom...u tišini noći
Sa drugima dijelimo ljubav samo ako smo u potpunoj prihvaćenosti i onoj pravoj prijateljskoj vezi sa samim sobom
Ako njegujemo tu ljubav, odnos sa svojom dušom..u odnosu smo sa cjelinom života
Sa materijom od koje je život sazdan
Kada osjećamo tu ljubavnost..ljubav prema sebi, životu..tek tada možemo voljeti zaista
Bez straha, želje da nam netko pripada ili mi nekome, isključivosti, ograničenja..
Duša..to smo mi...to nam je esencija..bit
Tu je skriveno sve što smo ikada bili, jesmo ili ćemo biti
Svi naši tragovi, riječi, voljenja, krugovi u kojima se vrtimo ..ponekad ne želeći izaći
Jer je tako lakše
Ali kada jednom izađemo iz krugova u kojima smo naučeni vrtjeti se, kada napravimo mali, lagani iskorak..
Naš svemir se mijenja korjenito
I više nema straha, neprestanih borbi, promišljanja i analiza
Ponekad ima tuge..ona je dio života
Ali nema osjećaja zarobljenosti...samo sloboda
I osmijeh..jer sada znam...
Da sam u vezi sa svojom dušom...
- 09:00 -
