četvrtak, 15.03.2012.
Izgubljeni u prijevodu
Nekako uvijek polazimo od sebe, od svog iskustva
Mislimo da nas ono definira..to smo mi
Uzimamo sebe kao kriterij i mjeru
I očekujemo da nas ljudi razumiju, vide i osjećaju ono što mi osjećamo
I prevodimo stvari na onaj naš jezik..odgovarajući..
Ne trudeći se uistinu naučiti i neki drugi
Pa smo često puta razočarani jer ne vide, ne osjećaju i ne razumiju nas
Kako bi i mogli..nisu prošetali u našim cipelama
Mogu samo pretpostaviti, nagađati, naslutiti
I tu dolazi do rasipanja očekivanja, nerazumijevanja, izgubljenosti
Jer želimo čuti riječi koje se mjere našom mjerom
A riječi su samo riječi..mada ih svi nekako volimo i žudimo za njima i trebamo beskrajno
I mi ljudi baš volimo mjeriti
Pa mjerimo ljubav..kao da je to nešto mjerljivo u količinama
I mjerimo tugu i suze
Kao da ćemo zbog njihove količine zaslužiti nagradu
I mjerimo smijeh..
I mjerimo radost i samoću i razumijevanje
I mjerimo riječi..i količinu i kvalitetu
I njihovu uvjerljivost, posebnost i tražimo bliskost u njima, povezanost
I onda se grčevito lovimo za svaku izrečenu i neizrečenu riječ i na njima i kroz njih pišemo svoj scenarij
I stavljamo ih pod povećalo i mikroskopom tražimo dublje značenje i viši smisao
I tako se igramo..riječima
I lomimo zbog njih, zanosimo njima, izgaramo i padamo...
A riječi su samo slova poredana da dobiju smisao
I onda često puta padamo jer očekivali smo i mjerili smo
A plus i minus, zbrojeno i oduzeto, podijeljeno i pomnoženo ne daje očekivani rezultat
I mjerimo ponovo i važemo riječi i gubimo se u prijevodu
A željeli bi manifestaciju , materijalizaciju izrečenog, vidljivost i opipljivost
Koja često puta izostane
I čemu onda sve te riječi..da li su bile iluzija ili smo krivo mjerili?
I zašto smo mjerili uopće?
No često puta stvari nisu onakve kakvima se čine..površina je najbolja varka
Površina je samo zrcalo u kojem gledamo sebe, svoj odraz
Igramo se skrivača sa svojom sjenom
A treba zaplivati dublje, puno dublje želimo li pronaći onaj sjaj slobode razumijevanja
I onda se gubimo u prijevodu iz neispunjenih očekivanja tj. površine stvari u stvarnu bit , sadržaj, puninu, potpunost
I ne doživljavamo ono bitno
Propuštamo sadržaj i nastavljamo uzimati sebe kao kriterij i kao polazišnu točku
A mi nismo polaziše..mi smo samo točka koja čini cjelinu koja je sjaj
Ako ga možemo i želimo naći...
I mnoge stvari ostaju neizrečene, nikada dovršene, spoznate, dosegnute
Za mnoge možda i nismo spremni, poneke moraju i ostati neizrečene, neke su izrečene ali ih uporno odbijamo čuti..
Mnoge završe tišinom..bez ikakve izrečenosti
A mi žudimo i čeznemo za odgovorima
Koji obično samo vode do novih pitanja
I kao da ćemo u njima naći smisao i istinu, znanje i spas
Ali i ta tišina je samo naizgled tišina..ako ju znamo slušati čuti ćemo puno
Ali mi najčešće ne znamo..slušati..vidjeti..
I vrtimo se u krug..od upitnosti do neizrečenosti, od svoje mjere do neispunjenih očekivanja
Od davanja riječima mjere za količinu do traženja savršene jednadžbe za radost i ljubav
Beskonačni krug gdje forma vodi glavnu riječ a ne sadržaj
Postoje ljudi koji nekako razumiju
To su prije svega oni koji gotovo savršeno razumiju sebe
Nije im dato i nisu do toga došli preko noći
Padali su i oni..i lomili se
Ali su počeli slušati onaj vrištući glas u svojoj nutrini i prestali su uzimati sebe kao mjeru
Nadišli su sebe, nadrasli svoje granice, naučili ples po rubu, bili s one strane.
Obuli su na neki tajanstveni način tuđe cipele
Da..oni su bili tamo i zapitali se što je uistinu razumijevanje
S njima ne treba puno riječi, oni prije svega slušaju...slušaju pažljivo
Do kada ćemo mjeriti ljubav, radost, tugu, razumijevanje, bol?
Da li ću ostati na matematičkim formulama u kojima dva i dva ne daju četiri?
Zato što koristim pogrešnu jednadžbu
Do kada ću se gubiti u prijevodu zato što čujem samo svoj jezik i riječima dajem samo svoj smisao?
Želim li naučiti neki novi, želim li razumjeti, osjetiti, spoznati..?
Želim li se i dalje baviti formom, mikroskopirati svaku riječ i propuštati predivan sadržaj, ne vidjeti izvorni oblik?
Želim li čuti cijelu simfoniju i prestati analizirati svaku notu?
Vidjeti cjelinu duge prestajući gledati u jednu boju?
Želim...želim takav svijet...
- 00:14 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
