ponedjeljak, 27.02.2012.

I bijah zvuk

Slušala sam njen zvuk
Te jedne večeri kada mi je trebao spas i kada je sve moje molski tonulo u dubine
Nota do note, prsti koji su svojim trzajima po žicama dopirali na ona mjesta od kojih sam bježala
Prsti su nježno doticali, oni su divljali mahnito, jecali u bolnim trzajima, uzdisali strastveno
Isprepleteni sa melodioznim harmoničnim durovima i potpuno nesavršeno usklađenim molovima


I ja sam divljala s tim prstima..u onoj noći kada mi je trebao spas jednog mjesta gdje je stalo vrijeme
I gdje su sva lica bila poznata i nijanse savršeno bistre
U oblacima dima sjedeći kraj duše koju sam znala..baš u dušu
A i ona..ta duša..znala je sve moje točke...nađene i nenađene
Znali smo se...i trebao nam je taj zvuk gitare


I u toj disharmoniji zvukova magličastog spasenja nekako sam se vratila kući
Postoje tonovi koji probude..ono zaspalo i ugaslo
Oni koji se poistovjete sa divljajućim akordima i kroz paučinaste koprene pomognu da se pronađem
Kada se pomalo izgubim..i ne vidim putokaze i svjetionike
I ne vidim melodiju i ne čujem slike

Gitara je bila medij za spas
Osjećala sam njegove prste kako diraju žice i upijala sam svaki ton i svaku notu
Povisilicu i snizilicu
I osjećala svaku pauzu
I čula sam i ono što nitko nije čuo
I vidjela sve ono što nitko nije želio vidjeti

Jer..ja sam te noći bila taj zvuk
Ja nisam bila ja..ja sam izašla iz tijela i nisam govorila
I nisam mislila , nisam gledala, nisam više niti slušala
Bila sam stopljena sa titrajem, frekvencijom zvuka koji odjekuje, sa prstima koji proizvode boje, i nijanse
Sa fluidima koji se nekako lepršavo pronalaze u prostoru koji nije bio prostor već samo energija

I energija sam bila ja...zvuk, samo zvuk
I bila sam i dur i mol i sve note koje postoje
U svim mogućim varijacijama
I u skladu i neskladu
I sjetno i životno
I gorljivo i divljački surovo..bolno i uzdišući
Kroz smijeh i kroz suze...titraj i sjaj
Zvuk..bila sam zvuk
I bila sam spašena







- 22:07 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.02.2012.

Krugovi

I nekako baš kada je počelo mirišati proljeće
I nekako baš kada sam se uspjela odrediti i našla svoju riječ
Počela sam se gubiti s ljudima u prijevodu
I odjednom shvatih da se neprestano vrtim u krugovima mada želim..
Zaista želim iskoračiti, preskočiti, napraviti korak ili dva
A vrtim se..poput djevojčice koja voli svoju ludu vrtnju do iznemoglosti,
Uživa, ne može bez nje a ne može s njom

A moja srodna duša mi je rekla..

"Sviđaju mi se krugovi u kojima se vrtiš.
Sviđa mi se što se ljutiš na sebe zbog svojih krugova.
Sviđa mi se što se smiješ sama sebi.
Sviđa mi se što se nikako ne možeš odrediti.
Kao djevojčica koja drži svoju haljinu i doslovno se fizički vrti dok ne padne na koljena...prvo plačući,a zatim smijući se."


A padala sam plačući i smijući se..sebi, drugima, životu koji se voli poigravati , iskušavati i voli vrtnju
Ali držala sam haljinu mjesečevu koju mi nitko ne može oduzeti i leptire na ramenu
Grčevito ..da ne bi odlutali..kao slučajno..
I uporno, odlučno i do najranjivijh šetnji dušom..tražila svoje određenje...

Mislila sam da sam zanos
A onda je zanos postao prelagan, presanjiv i prebolno padajuć
Mislila sam da sam čežnja
A čežnja nikako nije mogla ostati na čežnji i vodila je
Vodila je žudnji i gladi za životom
Mislila sam da sam stih
No on ne može reći sve što jesam i što je u meni
Mislila sam ponekad da sam fatamorgana...jer sam se često pojavljivala
I nestajala..bez traga
Mislila sam da sam spoznaja
No..znanje često puta nije važno jer iako znamo ne živimo u skladu s njim
Mislila sam da sam analiza..jer sam mogla izanalizirati sebe do zadnjih atoma

Mislila sam da sam sloboda jer...u slobodi mogu biti sve to
No shvatih da i nisam tako bezgranično slobodna...uvijek
Mislila sam da sam ljubav jer..to nam je ipak esencija
Od toga smo protkani
Mislila sam da sam leptir
No..krila se ponekad povuku i ne žele van..

A mislila sam da se moram odrediti
I da promjenjivost nije dobra opcija
I da treba biti stalan i staložen...postojan
Ali...ja sam metamorfoza
I definiram se kao stalna promjenjivost
I vjetrovita nestalnost
I idem za vjetrom i mijenjam mu smjer
A on mijenja mene


I više ne želim odredivost
Prekidam s njim, otkazujem sa težnjama da idem s njim ruku pod ruku
Mašem mu izdaleka , dajem poljubac za rastanak
I okrećem se promjenjivoj punini, promjeni i neodredivoj definiranosti
Jer..moja riječ je..postojana prisutnost
U ljepoti promjenjivosti



- 23:02 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2012.

Čuješ li me?

Čuješ li moj duh
vjetrom nošen
osjetiš li titraj duše
akordično nebeskog sklada?


Čuješ li moj dah
ponekad mračno zastrašujuć
ponekad svijetlo vodeći
u vrtnji svemira?

Osjećaš li bezvremenost
kada pljuštim s kišom
nepreglednost svih dimenzija
koje ti dajem bez traženja?


Vidiš li mističnu snolikost
protkanu čežnjom umivenom rosom
životnost u zjenici koja se smiješi
vrisak u osmijehu koji plače?


Znaš li da poštujem
tvoj šum i čistoću
ali moram iskoračiti žmirećki
iz kruga koji se predugo vrti

Napraviti korak ili dva
zaplesati vrtoglavi tango
plesati po horizontima
šuštati s vjetrom...



- 19:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2012.

Oči u oči s dušom

Stajala je pred ogledalom spremajući se kao da ide na spoj s muškarcem iz snova
A istina je bila da je išla u šetnju sa svojom dušom. A to nije bilo kakva šetnja . Bila je vidno uzbuđena i pomalo uplašena.
Još koja kap parfema i spremna je, onoliko koliko netko može biti spreman kada se ide naći sa dušom oči u oči..
A morala je. Osjećala je kako ju je zanemarila, podcijenila, prekrila velom, gurnula u neki ćošak. A duša...ona je sve to stoički podnosila i čekala da dođu neka bolja vremena.Zahvalna je i strpljiva ta duša, zna umijeće čekanja s razumijevanjem.
Oprosti mi najdraža

Neki miris proljeća osjećao se u noćnom zraku. Hodala je jer je imala neutaživu glad za hodanjem i to hodanje dok ne prestane osjećati noge joj je trenutno činilo neizmjernu radost.
Vjetar, koji je postajao nekako nemiran, budio joj je nemirni duh i glad-onu za životom.
Njegove ravnodušne riječi još su joj tutnjale i pokušala ih je ishodati, prehodati, preskočiti, pretrčati.
Ne, ne želim više slušati o ljubavi, o njoj se ne priča, ona je praktična manifestacija onoga što je u nama.

Svjetla malog grada bila su joj smetnja, svjetla iz stanova koji su se nazirali kroz razmaknute zavjese činila su joj se topla, no..tko zna kakve sudbine kriju...
Hodala je dalje..kao da o tome ovisi njen život.Gotovo da ih nije osjećala, noge su same vodile, a jedino što je zaista čula bio je njen dah.
Koncentrirajući se na njega, pokušavala je prestati razmišljati o njemu, o njegovom nerazumijevanju, neviđenju, hladnoći.
Glas je govorio..
"Ne dragi, ti zaista ne vidiš mene kada mi kažeš da sam divna i posebna, kada mi kažeš sve te najljepše riječi..
Ne, ja sam samo tvoje ogledalo i ti zapravo silno želiš to čuti i biti...ali ne dragi, ti to nisi.
Iako imaš silnu želju.
Želiš se ogledati u mojim riječima, u svim mojim divnim stihovima, u mojim iznenadnim gestama i mojoj ljubavnosti
No, ti uopće nemaš pojma što ljubav jest.
Jedno je željeti voljeti i...voljeti
Želim ti da shvatiš..da osjetiš...jednom...
Jer znaš...za ljubav kao i za ubojstvo trebaju materijalni dokazi
Mislila sam da to znaš
Kriva procjena..šteta..."


Željela je čuti iskren smijeh, vidjeti neku toplinu u pogledu, čuti ugodan razgovor.
Možda ispričati svoju priču za nekim ugodnim šankom uz oštro piće.
Nekom strancu ili strankinji..koji će se bar praviti da razumiju
Jer..pričat će svojoj duši pa ionako nije bitno

Tražeći neko ugodno mjesto, ušla je u kafić gdje se razgovaralo o sportu, aktualnim zbivanjima i svemu onom što ide uz to
No lica su imala neke mirne nijanse, jednostavnu prisutnost i živahan govor.
Konobarica se baš i nije činila kao netko raspoložen za slušanje tužnih ispovijesti no atmosfera je bila ugodna
Ispijajući piće uz miris dima shvatila je da postoje ljudi koji jednostavno ne znaju trajati s nekim
Bliskost ih plaši, povezanost ih užasava, a ljubav ih tjera u bijeg..glavom bez obzira.
I to je jednostavno tako
Nikakve riječi, uvjeravanja, dokazivanja ... neće ih razuvjeriti.


Oprosti mi dušo...znam da sam se sa stotinama besmislenih riječi i sa tisuću pokušaja da proniknem i razumijem udaljila od tebe
I znam da si mi sve to vrijeme davala vrlo jasne znakove i putokaze od kojih sam okretala glavu, smjernice i svjetionike od kojih sam žmireći bježala
Govorila mi u snovima koje sam namjerno zaboravljala, na sve signale se oglušivala
Svim silama se trgala da pobjegnem a sada se samo želim vratiti..tebi..sebi...
Oprosti..još jednom..
Jer... ti si jedina znala, vidjela, razumjela i osjećala..tko sam ja
I jako te dobro čujem, vidim, dodirujem i osjećam u ovoj noćnoj šetnji do iznemoglosti.


Popila je piće, otpuhnula zadnji dim cigarete, završila razgovor pomirenja s dušom koja ju je samo nijemo i majčinski blago zagrlila
Duša neće nikada bježati, uvijek će biti najbliskija, topla, nježna, pomirljiva i oprostiva
Vodi prema ljubavi, ona je ljubav..ne bježi od nje
Ne trči od nje na prvom testu vezanosti
Slobodna je u pripadanju
Prijatelj, partner, majka, dijete....
Grlim te dušo

Noge je ponovno osjećala, dah joj je bio jasno smiren, hod više nije bio mahnit
Uživala je u povjetarcu u svojoj kosi, u vrevi grada, u pogledu na zaljubljene koji sa rukom u ruci prolaze ulicom
Ruku pod ruku sa svojom dušom našla je smiraj koji joj nitko drugi ne može dati
I opet se osjećala ljubavno..sa stihovima u kosi...
I leptirima u hodu...








- 00:29 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 17.02.2012.

Pismo jednoj duši

"Sve se već dogodilo i sve će se dogoditi. Sve je povezano" rekao mi je..


Ja te vidim tako jasno kao da nisu prošle dvije godine.
Osjećam te i beskrajno te želim dodirnuti
Pružam ti ruku ali opireš se
Jer..kao da si moje dijete i želim ti pročitati koji redak prije spavanja, dati poljubac utjehe i razumijevanja i zagrljaj bliskosti
A opet..iz tebe sam nastala ja..pa si mi poput majke
Iako si tako staklenasta , lomna, satkana od neke propusnosti, lelujava kao da ćeš jednim dodirom nestati kao prah pod prstima

Želim ti govoriti dugo..i reći ti..
Znam da ti je kosa prepuna tuge koja raste svakim danom ali..
Vjeruj mi...rezat ćeš ju škarama, britvom, nožem , riječima, inatom, snovima i idejama
Prkosom i luckastim smješkom, zanosom i sjajem
I..imat ćeš snage i hrabrosti iako su ti krila slomljena izgužvana i siva i čini se da nema nade za obojenjem

I da..radit ćeš dugo, planski i sustavno na ubojstvu s predumišljajem te ljubavi za koju sada misliš da je jedina..i vječna..
I poduzet ćeš sva moguća sredstva da ju ubiješ svim mogućim metodama, alatima, otrovom, nožem, s leđa ili još bolje oči u oči
Da ju vidiš kako se muči, pati, moli za oprost a ti beskompromisno ne posustaješ u namjeri
I žudjet ćeš da ju gledaš kako krvari i nestaje u nepovrat


Ali znaš draga...ti ćeš napisati na stotine tisuća riječi i stihova o njoj
Da, upravo o njoj..o ljubavi
Znam..zvuči potpuno nevjerojatno , nemoguće, neostvarivo i nerealno
Ali otkrit ćeš da si ljubavna i da ti je ljubav u kosi, zjenici, koraku, kretnjama, na ramenu i u osmijehu..bilo kojem..
I voljet ćeš...čeznuti, sanjati, maštati, žudjeti, stvoriti si ljuljačku od zanosa
I shvatiti..da si nepovratno, oduvijek i zauvijek..zaljubljena u ljubav

Neću ti lagati..neće biti lako
Jer ...slomljena si, ti si nepregledni niz krhotina koje nećeš moći zalijepiti već ćeš ih pokopati duboko ispod zemlje
A onda ćeš u jednom trenutku poput feniksa uz vrištuće krikove boli i ushita životom probuditi svoj bitak u punini cjelovitosti
Rođenje novog života
Vjeruj mi..bit će to revolucija jedne vizije, samospoznaje, pomirenosti, slobode, postojanosti, ljepote u kreiranju
Niz metamorfoza koje vode na početak početka


I čujem najglasnije sva tvoja pitanja dok se utapaš i lagano nestaješ
I dodirujem tvoje suze i bol
I gledam kako postaješ ovisna o tim suzama i nestajanju i kako padaš sa svakim svojim odlučnim pokušajem otrežnjenja i zaborava
Vjeruj mi..zaborav nije opcija...to je negacija sebe
I vidim te kako nalaziš san u vrtoglavom plesu na rubu potpomognutom kemijom jer...slatko je bježati...
I znam i razumijem da je miris laži tako zloćudno jak i da je miris prevare jači od bilo kojeg drugog
A da miris onog kojeg volimo ne nestaje tako lako


Ali znaj i vjeruj...ljepota i je u nizu mirisa koji se pojave potpuno neočekivano i ne treba nam vrijeme da se naviknemo na njih
Suze su znak da smo živi a bijeg je samo bijeg koliko god trošili noge, srce ili duh
Sloboda je stanje duha a razočaranja su samo naša percepcija svijeta


I znam da mnogi kažu kako vrijeme liječi ali..
Nekako sada znam da nije vrijeme to već ljudi koji dođu i zavrte nam svemir
Ljudi koji uđu u naš život i poput zraka sunca obojani najslobodnijim mislima i najljepšim dodirnućima

I reći ću ti..
Ukazat će ti se krila kada ćeš zaboraviti da ona postoje i leptiri će stanovati na tvom ramenu, na onoj nekoj točki..koju ćeš otkriti
I zavoljet će te vjetar, lagan i nježan
Kao i onaj drugi ..nemiran , neukrotiv i divlji
I izgarat ćeš..svaki put u ljepoti različitosti
Onako dječji, istraživački, izvorno..i otkrivati ženu u sebi
Sa svakom promjenom, svakom žudnjom tjelesnom i bestjelesnom, riječi koja vrišti i doziva i onom pomirenom u predivnoj tišini
I otkrit ćeš slobodu i razumijevanje, postojanost i nemjerljivost
I da život ima onoliko boja koliko mu dozvolimo da nam da
I da smo svi približno slični...sastavljeni i satkani od sile života i od tkanja snova
A opet..tako različitih pogleda
Ali sreća je nadrasti sebe i svoju mjeru...naći kolorit koji nam odgovara i naći boje u svakome
A promjenjivost ne znači nestabilnost..već spremnost za otkrivanje sebe..drugih..života..sjaja...


Vjerojatno nisi spremna za ove riječi
Jer..suze zamagljuju pogled ali..obećajem ti..
Imaš niz nepregledivih mogućnosti, prilike koje te čekaju, život kao izazov
I dok klečiš ponizno svemir kreira plan
I čeka...da se probudiš..
A dogodit će se...vrlo brzo

I ta bezvremenost toliko krhka poput praha a opet tako moćna i jaka..iz tebe sam nastala ja
A da nije mene ..ti ne bi bila ti...
I zaista dogodilo se..i dogodit će se

I grlim te poput djeteta i poput majke

Voli te tvoja duša iz budućnosti....



- 08:09 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2012.

Gen za ljubav

Postoje ljudi koji jednostavno vole
U prirodi im je, satkani su od materije voljenja
Od nekog snolikog tkanja koji im obgrljuje cijelo biće
I oni jednostavno vole..savršeno lako
Potpuno i u punini voljenja
Sasvim prirodno, bez naprezanja, muke, sustezanja
Bez razmišljanja o tome što ljubav jest i kako naučiti voljeti
Bez analiza i trošenja života da bi se došlo do spoznaje
Bez proučavanja brda knjiga o tome kako ...
Oni žive ljubav..oni to jesu...


Postoje ljudi koji će utrošiti čitav jedan život i možda još poneki trudeći se shvatiti i osjetiti...
Pročitat će previše knjiga o ljubavi, potrošiti previše vremena razmišljajući o njoj
Umoriti prste od pisanja o ljubavi da bi joj bili bliže, proliti mnoge suze u nadi da će ju tako možda stići
Pa će onda moći reći...vrijedilo je svake

Postoje oni koji ju traže u riječima zanoseći se njima dok ne shvate da su riječi koliko god divne bile..ipak samo riječi
I onda od riječi gube esenciju
Mada ih svi nekako volimo čuti..one ljubavne..zaljubljive riječi
I oni koju ju traže u taktilnosti ..nježnoj, strastvenoj, šutljivoj, glasnoj..
Predanoj i vjernoj...slobodnoj i nepripadajućoj


Neki će ju tražiti na najraznovrsnijim mjestima za koja će kasnije shvatiti da su bili najraznovrsniji bjegovi
Utrošit će mnogo, zaista mnogo mašte u traženju tih mjesta, misleći da se ljubav skriva i ju treba naći poput rijetkog cvijeta
Da voli kreativne, maštovite i pune duha
Mnogi će ju tražiti u mnogima, ne zamarati se kvalitetom, misleći da ljubav voli uporne tragače
Borce koji ne posustaju nikada, čak ni po cijenu mnogih krhotina i mnogih ožiljaka..

Postoje ljudi koji će ljubav tražiti u samoćama misleći da će u svojim rječitim tišinama doživjeti spoznaju što ona jest
I oni koji ju traže kroz svoje mnoge tuge misleći uvjereno da ju moraju naći jer..zaslužili su je u ime tuge..
Mnogi će ju tražiti u svojim zanosima , čežnjama i žudnjama misleći pritom da je ljubav onaj trenutak sjaja
Neponovljivosti, blještavilu boja, savršenom razumijevanju, srodnosti i povezanosti duša
Možda iz prošlih života..ili onih budućih
Postoje također oni koji obiđu cijeli svijet i još dalje u nadi da će ju naći na najneočekivanijem mjestu
Jer...ljubav dolazi kada joj se najmanje nadaš i ako izgubiš svaku nadu doći će...sigurno.

A postoje i oni drugi..
Oni koji mahnito bježe od nje slomljenih krila, koji su joj zatvorili svaka vrata, izvršili ubojstvo ljubavi smatrajući ju prokletstvom
Koje lomi, ubije do srži, do onih zadnjih atoma i granica izdržljivosti
Duše razočarane, bez nade , bez traganja...
Duše koje negdje duboko u sebi ipak znaju da ona nije prokletstvo..već je ipak i unatoč ...najveći dar.

A dar se ne treba tražiti, dar se ne zaslužuje, dar nije blješteći trenutak
On nije mahnita i neumorna potraga, on nije riječ
Dar je jednostavno dar
Bez objašnjenja, pitanja i odgovora.
I tu prestaje svaka potraga
Postoje ljudi koji to znaju.
Možda imaju neki drugačiji gen
Gen za ljubav..


Ljubav nam je darovana...
Ne treba ju učiti, promišljati, uništavati analizama i sintezama, tražiti na najčudnijim mjestima lomeći ju..kao takvu
Ne treba obići svijet i pročitati stotine tisuća stranica, potrošiti noći pisajući o njoj, potrošiti život tražeći ju...
Sasvim jednostavnu, prirodnu, satkanu od materije života, satkanu od savršenstva koje je nekako u nama..
Oni koji mogu to vidjeti oni znaju, osjećaju..oni žive..
Žive ljubav...





- 10:16 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2012.

Zaborav

Dugo sam mislila da ga trebam da preživim
Da je on ne samo potreba nego i neizbježan izbor, odluka i put
Ako ga uspijem sustići, dostići i uhvatiti..nekako će sve doći na svoje mjesto
Žudila sam, tražila ga na najraznovrsnijim mjestima
U bukama i tišinama, u trčanju i mirnoj staloženosti kojoj sam stremila
U voljenju i bježanju od voljenja, prepuštanju i dogovorima sa predajom..
U nečijem dodiru, riječima, stihovima, vodi, suncu, melodioznom hodu po rubu...
Pa u protoku vremena i u pomirenosti sa životom
Pa sve do granica..
Sebe i svoje izdržljivosti


Trčeći polako sustizala sam ne zaborav nego ideju što zaborav jest
Da li ću kada ga uhvatim poput dugo očekivanog dara biti i dalje ja?
Da li ću kada zaborav odnese svu bol, tugu , one neke bljeskovite slike koje mi još uvijek ponekad dolaze onako demonski noću
Da li ću biti sretnija..ili samo prazna od sjećanja?
A sjećanja su prošlost koja postoji samo u nekom kutku duše
I na nekim slikama koje skrivam od sebe same
I čuvam ipak..ako dođe onaj dan kada ću moći..pogledati...gledati..
Sa osmijehom...

Uspomene...naš scenarij onoga što se dogodilo..često puta lažan...
Zaborav..toliko željen i čekan odjednom je postao upitan...
Da li ga uistinu i u dubini svojeg bića trebam i želim
Jer..zaborav mi se čini kao negacija sebe i svega što sam bila, što jesam..postala..
A sebe ne želim negirati nikako...ni pod cijenu zaborava
Odustajući polako od ideje zaborava, rezbareći svoju dušu , drhteći u jačini odlučila sam biti prisutna
U svemu što me učinilo i činilo ovom ženom koja jesam..
U svim slabostima gdje sam propadala i padala, usred ruševine sebe kojima mogu jedino reći..hvala
Jer..nekako su najbolji oni odrazi koji počinju iz ništavila
A leptirov ples je najljepši kada je sa ponekom krhotinom..zbog ravnoteže..

Zaboravi zaborav..to si ti..vrištali su glasovi najglasniji na granici sna i jave
Oni u snovima nekako naslađujući se što ih ne mogu pustiti..nisu shvatili bit..
Pojavljivali su se u određenom trenutku pokušavajući me uvjeriti da ne mogu bez zaborava i željeli me vratiti..
U vrijeme kada sam se zanosila idejom o zaboravu kao savršenstvu koje trebam

Zaborav je živjeti svom snagom i predanošću
Postojano i hrabro, zaneseno i odvažno
Pomireno sa sobom i svojim razumijevanjem
Bez straha od ostavljanja tragova
Voljeti ... svim svojim srcem, duhom i bićem
Pomalo ludo , možda ranjivo, sanjarski, odlučno, bez zadrške...sa sjajem, borbeno
Usuditi se živjeti..riskirati u voljenju..
Biti jedno sa svim i u svemu...







- 22:06 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2012.

Sjaj bez mjere

Nekako pri procjeni stvari uvijek polazimo od sebe
Stavljamo sebe za kriterij..mjerimo svojom mjerom..
A drugi imaju svoju mjeru i svoju polaznu točku...svoj pogled..
I nekako ne možemo pobjeći od te svoje mjere, od polazišta..
Tada osjećamo stvari u odnosu na to polazište, kroz njega ...a ne osjećamo bit...
I onda često izgaramo, mislimo, čeznemo, tugujemo i lomimo se
I propuštamo sadržaj i atmosferu radi neprihvaćanja...neke druge mjere
Umjesto ljepote..vidimo nerazumijevanje..

Polazište bi trebalo biti bez polazišta...stvoriti kreaciju...korak po korak...
Drugi ljudi drugačije vole, drugačije čeznu i bojaju drugim bojama..
To ne znači da ne izgaraju, da ne tuguju i ne očekuju
Ne znači da ne vole dovoljno, jako i snažno...i ne samuju svoju samoću..


Mjera za sreću je nadrasti svoju mjeru, pomiješati boje i slikati akvarel..
Ljepota je u miješanju i traženju okusa sreće..
Vidjeti onaj drugi pogled, osjetiti slobodu pomicanja granica...dodirnuti sjaj..

Dugo sam tražila sjaj..i kolorit koji bi me zadovoljio..i usrećio..
Tražila sam ga prema unaprijed zadanim definicijama, riječima, prema očekivanjima što taj sjaj treba biti..
Meni..i za mene...
I kako ga trebam dotaknuti..
I kako trebam biti dotaknuta..
Dugo sam tražila razumijevanje...
I mislila da moram biti savršeno razumljiva i savršeno razumjeti na svoj način..
I da je samo jedan način..i jedna mjera...
Dugo sam tražila prihvaćanje...
Ono čisto i neporecivo, prisutno u potpunosti...
I pisala stihove u želji da ga dozovem..


A onda se osjetih nađena...
Slučajno li ne, nečim izazvano ili potpuno logično samo po sebi
Uzročno posljedično i tako savršeno uklopljivo u život
Stvari nas ponekad zateknu ali smo spremni...
I svaki kriterij pada klečeći pred sjajem
Svaka mjera je potrošna i beživotna

Spoznah da razumijem i prihvaćam više nego ikada
Da više ne mjerim nekom svojom mjerom
I osjećam kao nikada prije..
Onu nečiju mjeru..i vidim pogled...
Kristalno čist u svojoj različitosti
I okus po sreći...
I sjaj..mada se možda čini da ga nema...ali tu je...i znam ga sada naći
I znam omjer miješanja boja...


I plešući po nekim novim granicama, lagano osmjehujući se novim horizontima
Istražujući anđele i demone, svjetlo i mrak
Zabljesnuta nekom novom slobodom..slobodom od sebe
Prepuštam se cjelini
I znam da sada razumijem...i krik i smijeh
Suze i bijeg
Povratak i strah..kao i hrabrost i nadu...
A ono što sjaji..sjaji bez mjere...
Do neba i preko..





- 10:00 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2012.

Tražeći svoju riječ...

Dugo sam se pitala o njemu...i tražila ga..
Taj neki okus sreće..
Da li je to okus poljupca , onog nekako neočekivanog...ili neke sretne hrane koja nas vraća godinama unazad..?
Ili je to okus zanesene čežnje, kave s nekim osjećajem bliskosti i razumijevanja?

Dugo sam tražila svoj okus i svoju riječ...
Onu baš moju, koju ću pokloniti sebi i oduzeti svima...a da znam samo ja...
I neću ju dati nikome ..nikada...
Niti će ju netko moći ukrasti..nikada više
Da li je to san, radost, prepuštanje, sjeta, zanos, predaja., ljubavnost, gorljivost, zaborav....
Bilo je riječi koje su se oštro borile za tu ulogu...
Vodile svakodnevne i svakonoćne ratove ne dajući mi mira, prepirale se i argumentirale, pridajući si važnost i pokušavajući one druge svesti na...samo riječ..
A to je morala biti riječ/osjećaj..ili riječ/ja...
Riječ koja bi sasvim i potpuno , beskompromisno i najslobodnije opisivala mene..moju bit...
Bez nekih ugovora s određenim uvjetima, potpisa i cjenkanja..

I dok sam lagano sustajala misleći da je nemoguće i potpuno besmisleno tražiti jednu, jedinu riječ koja će biti moj izvor, esencija, duh i demon...
I dok sam odustajala od riječi napisanih i izgovorenih i počela tražiti više smisla u potpunom predavanju osjetu..osjećaju...
Riječi su navirale poput ratnika koji su ljuto ogorčeno željeli izboriti pobjedu u toj borbi koja je za mene nekako završila...
Jer...riječi su ipak samo riječi...
Mjesto im je u rječnicima..u knjigama..u pokojem štitu od nas samih..
Trebaju nas čuvati od nas samih
U nekom trenutku gdje bi baš dobro stajale uz neku haljinu i čašu vina..
Samo za posebne prilike...i posebne ljude...
Atmosfere radi...

No..imale su drugi plan..Dobiti rat i poraziti neprijatelja..
A ja sam samo željela vrtuljak..ludu vožnju do iznemoglosti..
I poneki slatkiš na kraju vožnje...
Život je samo jedan..a šansi treba dati šansu..

I dolazile su polako trčeći ali nekako nesinhronizirano sa mnom...mojim mislima i trenutnim stanjem..
Ili sam nekako odlučila..ignorirati ih..
Ali postoje trenuci kada koliko god se trudili ignoriranje više nije mogućnost i nije šansa..
Samo je pogoršavanje trenutne situacije..
I ne mogu više ne obraćati pažnju , i ne mogu više poricati ono potpuno očito meni..
I negirati i neosjećati..kada osjećam i znam i vidim i dodirujem...
I osjećam okus..po sreći..

Okus slobode...potpunosti i pomirenosti
Harmoničnog sklada..u nekom šašavom i luckastom neskladu...
Ima li ljepšeg okusa od te izvjesnosti i konačnosti u odluci i izboru i stanju duha...
Voljeti potpuno...potpuno neporecivo i predano i postojano
Izabrati voljenje i riječ...od koje sam toliko bježala
I uporno se i umjetnički uvjeravala da se one staklenasto najkrhkiji dijelovi mene jednostavno više ne mogu stopiti..u cjelinu..
Voljenje..slobodno...sinhronizirano sa samom sobom..
Prisutnost..u sebi..
Postojana i tako lijepa.


I dok sam ju gledala i divila se...ostajući bez daha..
Kao da gledam u skupocjen muzejski primjerak koji nikada neće moći biti moj..jer znam cijenu.
A ova slika je platila cijenu..i zasluženo je moja..
I moj okus..i miris..i moj sjaj
I mogu ju dotaknuti dok mi tijelom prolaze trnci i preplavljuje me uzbuđenje od otkrića jedinstvenog
Jer... ja sam našla svoju riječ...riječ/osjećaj..
Postojano prisutna ...sa sobom...





- 11:46 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos

mail adresa



jelic.maya@gmail.com

l Pictures, Images and Photos

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se