utorak, 07.02.2012.
Sjaj bez mjere
Nekako pri procjeni stvari uvijek polazimo od sebe
Stavljamo sebe za kriterij..mjerimo svojom mjerom..
A drugi imaju svoju mjeru i svoju polaznu točku...svoj pogled..
I nekako ne možemo pobjeći od te svoje mjere, od polazišta..
Tada osjećamo stvari u odnosu na to polazište, kroz njega ...a ne osjećamo bit...
I onda često izgaramo, mislimo, čeznemo, tugujemo i lomimo se
I propuštamo sadržaj i atmosferu radi neprihvaćanja...neke druge mjere
Umjesto ljepote..vidimo nerazumijevanje..
Polazište bi trebalo biti bez polazišta...stvoriti kreaciju...korak po korak...
Drugi ljudi drugačije vole, drugačije čeznu i bojaju drugim bojama..
To ne znači da ne izgaraju, da ne tuguju i ne očekuju
Ne znači da ne vole dovoljno, jako i snažno...i ne samuju svoju samoću..
Mjera za sreću je nadrasti svoju mjeru, pomiješati boje i slikati akvarel..
Ljepota je u miješanju i traženju okusa sreće..
Vidjeti onaj drugi pogled, osjetiti slobodu pomicanja granica...dodirnuti sjaj..
Dugo sam tražila sjaj..i kolorit koji bi me zadovoljio..i usrećio..
Tražila sam ga prema unaprijed zadanim definicijama, riječima, prema očekivanjima što taj sjaj treba biti..
Meni..i za mene...
I kako ga trebam dotaknuti..
I kako trebam biti dotaknuta..
Dugo sam tražila razumijevanje...
I mislila da moram biti savršeno razumljiva i savršeno razumjeti na svoj način..
I da je samo jedan način..i jedna mjera...
Dugo sam tražila prihvaćanje...
Ono čisto i neporecivo, prisutno u potpunosti...
I pisala stihove u želji da ga dozovem..
A onda se osjetih nađena...
Slučajno li ne, nečim izazvano ili potpuno logično samo po sebi
Uzročno posljedično i tako savršeno uklopljivo u život
Stvari nas ponekad zateknu ali smo spremni...
I svaki kriterij pada klečeći pred sjajem
Svaka mjera je potrošna i beživotna
Spoznah da razumijem i prihvaćam više nego ikada
Da više ne mjerim nekom svojom mjerom
I osjećam kao nikada prije..
Onu nečiju mjeru..i vidim pogled...
Kristalno čist u svojoj različitosti
I okus po sreći...
I sjaj..mada se možda čini da ga nema...ali tu je...i znam ga sada naći
I znam omjer miješanja boja...
I plešući po nekim novim granicama, lagano osmjehujući se novim horizontima
Istražujući anđele i demone, svjetlo i mrak
Zabljesnuta nekom novom slobodom..slobodom od sebe
Prepuštam se cjelini
I znam da sada razumijem...i krik i smijeh
Suze i bijeg
Povratak i strah..kao i hrabrost i nadu...
A ono što sjaji..sjaji bez mjere...
Do neba i preko..
- 10:00 -
