petak, 03.02.2012.

Tražeći svoju riječ...

Dugo sam se pitala o njemu...i tražila ga..
Taj neki okus sreće..
Da li je to okus poljupca , onog nekako neočekivanog...ili neke sretne hrane koja nas vraća godinama unazad..?
Ili je to okus zanesene čežnje, kave s nekim osjećajem bliskosti i razumijevanja?

Dugo sam tražila svoj okus i svoju riječ...
Onu baš moju, koju ću pokloniti sebi i oduzeti svima...a da znam samo ja...
I neću ju dati nikome ..nikada...
Niti će ju netko moći ukrasti..nikada više
Da li je to san, radost, prepuštanje, sjeta, zanos, predaja., ljubavnost, gorljivost, zaborav....
Bilo je riječi koje su se oštro borile za tu ulogu...
Vodile svakodnevne i svakonoćne ratove ne dajući mi mira, prepirale se i argumentirale, pridajući si važnost i pokušavajući one druge svesti na...samo riječ..
A to je morala biti riječ/osjećaj..ili riječ/ja...
Riječ koja bi sasvim i potpuno , beskompromisno i najslobodnije opisivala mene..moju bit...
Bez nekih ugovora s određenim uvjetima, potpisa i cjenkanja..

I dok sam lagano sustajala misleći da je nemoguće i potpuno besmisleno tražiti jednu, jedinu riječ koja će biti moj izvor, esencija, duh i demon...
I dok sam odustajala od riječi napisanih i izgovorenih i počela tražiti više smisla u potpunom predavanju osjetu..osjećaju...
Riječi su navirale poput ratnika koji su ljuto ogorčeno željeli izboriti pobjedu u toj borbi koja je za mene nekako završila...
Jer...riječi su ipak samo riječi...
Mjesto im je u rječnicima..u knjigama..u pokojem štitu od nas samih..
Trebaju nas čuvati od nas samih
U nekom trenutku gdje bi baš dobro stajale uz neku haljinu i čašu vina..
Samo za posebne prilike...i posebne ljude...
Atmosfere radi...

No..imale su drugi plan..Dobiti rat i poraziti neprijatelja..
A ja sam samo željela vrtuljak..ludu vožnju do iznemoglosti..
I poneki slatkiš na kraju vožnje...
Život je samo jedan..a šansi treba dati šansu..

I dolazile su polako trčeći ali nekako nesinhronizirano sa mnom...mojim mislima i trenutnim stanjem..
Ili sam nekako odlučila..ignorirati ih..
Ali postoje trenuci kada koliko god se trudili ignoriranje više nije mogućnost i nije šansa..
Samo je pogoršavanje trenutne situacije..
I ne mogu više ne obraćati pažnju , i ne mogu više poricati ono potpuno očito meni..
I negirati i neosjećati..kada osjećam i znam i vidim i dodirujem...
I osjećam okus..po sreći..

Okus slobode...potpunosti i pomirenosti
Harmoničnog sklada..u nekom šašavom i luckastom neskladu...
Ima li ljepšeg okusa od te izvjesnosti i konačnosti u odluci i izboru i stanju duha...
Voljeti potpuno...potpuno neporecivo i predano i postojano
Izabrati voljenje i riječ...od koje sam toliko bježala
I uporno se i umjetnički uvjeravala da se one staklenasto najkrhkiji dijelovi mene jednostavno više ne mogu stopiti..u cjelinu..
Voljenje..slobodno...sinhronizirano sa samom sobom..
Prisutnost..u sebi..
Postojana i tako lijepa.


I dok sam ju gledala i divila se...ostajući bez daha..
Kao da gledam u skupocjen muzejski primjerak koji nikada neće moći biti moj..jer znam cijenu.
A ova slika je platila cijenu..i zasluženo je moja..
I moj okus..i miris..i moj sjaj
I mogu ju dotaknuti dok mi tijelom prolaze trnci i preplavljuje me uzbuđenje od otkrića jedinstvenog
Jer... ja sam našla svoju riječ...riječ/osjećaj..
Postojano prisutna ...sa sobom...





- 11:46 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos