try me and you will know...
Ta preljepa, duga, smeđa kosa, nitko joj ne može odoljeti, pada na njegovo jedinstveno lica. Oči pune nježnosti i razumjevanja,ali i usamjenosti. Usta, usta bih mogla ljubiti dan i noc, ali ne ljubim.
Daleko od nje stoji on,sam, pognuta lica. I pogledom usmjerenim na još jednu usamljenu dušu. Vjetar mu baca kosu u oči, ali to mu ne odvaja pogled od još jedne nepoznate mu djevojke. 
Dali bi prišao ili samo gledao to si je pitanje postavljao iz sekunde u sekundu. Drhtavi glas mu govori jedno ali srce suprotno. Što li mu je činiti? -˝Samo proći pokraj nje i pozdraviti˝!....Svaki pokušaj bio je uzaludan, iz njegovih usta samo je prošao još jedan dah....Prati je kao sjena, tamna sjena. Ništa nemože učiniti kako bi joj prišao bliže...ona mu ne dozvoljava svojim hladnim pogledom. Da li uopće postoji Kakva mogučnost da joj se prebliži a da mu ne slomi srce......
Ovo je po jednoj priči iz mog života ali ne mora značiti da se radi o meni...;)!! Puklo me je da to napišem uhvatila me neka tuga, ali i sreća-neka malo čudna...
