|
Dolaženje i odlaženje - umiranje i postajanje
Sve dok čovjek živi u zakonu sjetve i žetve on je jedan obilježeni a time i jedan programirani. On se može usporediti s kompjutorom koji je u sebi pohranio sve ono što je iz njega izašlo i izlazi, jer to je ušlo i ulazi opet u njega. Budući da je svatko crtež svog čuvstvovanja, mišljenja, htijenja i činjenja, i kromosomi čovjeka, nasljedne osobine, odgovarajuće su obilježeni. Taj biljeg je fizičko nasljedstvo čovjeka koje leži u njegovim genima. Svaki se čovjek nalazi u svojim genima i u kozmosu. Svaki od nas je dakle svoj vlastiti spremnik i svoj vlastiti crtež a time i nacrtani.
Možemo biti sigurni: Bog, vječni zakon, Njegovo veliko kozmičko knjigovodstvo, moćni kozmički kompjutor, je točno i pravedno. Ništa se ne gubi; sve je registrirano. Svaki čovjek i svaka duša mogu se usporediti i s planetom. Oboje se kreću svojim putanjama, kako čovjek tako i duša, prema bitnim obilježjima i osobinama. Zakon gravitacije - u materijalnome: privlačenje masa - u Duhu Božjem glasi: isto privlači isto. Pomoću ovoga duhovnog zakona komunikacije, čovjek, utjelovljena duša, planet, kreće se svojom odgovarajućom putanjom.
Prilikom smrti tijela duša napušta svoj omotač, fizičko tijelo. Ovaj tok umiranja i raspadanja fizičkoga tijela može se usporediti s onim zviježđima koja dogorijevaju i dospijevaju u vrtlog takozvanih crnih rupa. Ove se pojavljuju sve češće u svemiru jer sve više zvijezda dogorijeva. Te crne rupe su grobovi u svemiru gdje se dogorjele zvijezde preobražavaju. One ili opet postaju materija ili bivaju dovedene u više agregatno stanje.
Ako govorimo o materiji tada moramo biti svjesni da ona nema vječni život. Duhovno tijelo naprotiv - u zasjenjenom stanju: duša – posjeduje vječni život. Duhovno tijelo, duša dakle, ne može dogorjeti niti se raspasti - također niti duhovna supstancija u unutrašnjosti materijalnoga zviježđa, koju možemo nazvati njegovom dušom. Samo gustoća materije dogorijeva i raspada se. Ona biva preobražena u grobovima svemira. Isto tako se ljudsko tijelo preobražava u elemente od kojih je bilo stvoreno. Drugačije duša; ona kreće na putovanje ili u viša područja života ili ostaje u kotaču ponovnog utjelovljenja, u mijeni uvlačenja i izvlačenja iz tijela, sve dok ne odloži u većoj mjeri svoja opterećenja, svoje grijehe. Ovo dolaženje i odlaženje zbiva se tako dugo dok ponovno utjelovljenje ne bude više bilo moguće.
Recimo to još jednom: Prepoznajemo razvojni put duše i planeta. Planeti umiru i bivaju privučeni od grobova u svemiru, od crnih rupa. Iz njih se ili rađaju nova zviježđa ili se masa dovodi u viša agregatna stanja i sasvim postupno daljnjim profinjenjem postiže asimilaciju u svemirski kompjutor, visoki zakon savršenoga života, vječni bitak.
Duša ima mogućnost postići asimilaciju u vječni bitak tako što odlaže svoje grešno, dakle svoja opterećenja, u područjima čišćenja. Ali ona može i ići ponovno u utjelovljenje, dakle postati opet novi planet u zemaljskoj odjeći, čovjek koji se na Zemlji ponovno kreće svojom putanjom.
U cijelome materijalnom makrokozmosu postoji jedan te isti princip: pojavljivanje i ponovno odstupanje. To je dolaženje i odlaženje, to su promjene preko različitih agregatnih stanja. Ovo kozmičko zbivanje traje tako dugo dok se raspon ostvarenja i ispunjenja ne primakne kraju. Zračenjem kauzalnoga kompjutora duša se dovodi do odluke: ili inkarnacija - dok još postoji mogućnost za utjelovljenje – ili otplaćivanje u podrućju duša.
Duši u mjestima čišćenja i duši u čovjeku prilazi samo ono što je ona unijela u kauzalni kompjutor u jednoj ranijoj egzistenciji u fizičkom tijelu. Ide li duša iznova u inkarnaciju, tada se stvara, kao što je već opisano, opet novo zemaljsko tijelo. Na isti način kao što se razvija embrion u tijelu majke unosi se i registracija toga nastajućeg tijela u materijalni kompjutorski sistem.
Ako mnoge duše idu u utjelovljenje, tada je moguće da se iz crnih rupa rode opet nova materijalna zviježđa - kompjutorski elementi za registriranje mnogih začetih ljudskih tijela. Kad se u tijelima majki stvaraju embrioni tada i iz crnih rupa nastaju planeti spremnici koji izlaze iz supernova. Odgovarajuće svojim pohranama oni se tad kreću svojim putanjama u materijalnome kozmosu. Njihov pohranjeni potencijal odgovara potencijalu zračenja mnogih ljudskih tijela koja su bila rođena i u koja se utjelovila odgovarajuća duša s istim ili sličnim osobinama, kao što ih sadrže geni fizičkoga tijela. Carstva prirode sa svojim vrstama biljaka i životinja podliježu istom principu kao ljudi - umiranje i nastajanje. I predočimo si to ponovno: Svi događaji, kako oni čovjeka i duše tako i prirodnih i mineralnih carstava, registriraju se u kozmosu.
Dogodi li se veliko izumiranje životinja i biljaka, tad je moguće da planeti ponovno dogore i da budu privučeni od skupnih grobova, crnih rupa. Isto vrijedi za promjene mineralnih carstava. Svakom promjenom i svakim procesom umiranja, isto tako i postupnim raspadanjem fizičkoga tijela životinja i biljaka, upravlja kompjutorski sistem.
Svijet zvijezda nije dakle samo Božje knjigovodstvo za svjetove pada, nego i Božje oko; jer zviježđa precizno prate svaki pojedini tok u materiji. Spaljuje li se mrtvo tijelo - to vrijedi i za životinje i biljke - tada i ti procesi teku odgovarajuće u materijalnome kozmosu a i u kozmosu razina čišćenja. To što preostane, zrači, to znači, odašilje i prima istodobno. Zbog toga, to što preostane - primjerice pepeo i njegovo daljnje raspadanje kao i sve što se postupno raspada na zemlji i u njoj - povezano je s materijalnim kozmosom.
Oko svemira - planeti svjetova pada – promatra i registrira i najmanji pokret u Zemlji i na njoj a također i u područjima duša. Kad izumiru mnoge životinjske i biljne vrste, čiji duhovni potencijal se neće više manifestirati na Zemlji kao životinja ili biljka, tada i zračeći potencijal onih zviježđa u kojima su bile pohranjene ove životinjske i biljne vrste i koja su bila prihvaćena od crnih rupa, postiže sukcesivnu asimilaciju u vječni bitak.
Ponavljam: U kozmosu se registrira svaka promjena a to što je registrirano ima opet odgovarajuće povratno zračenje. Na taj način sve je jedno s drugim u komunikaciji. Svaki kamen koji je čovjek zdrobio, samljeo ili odnio na ruga mjesta da bi našao odgovarajuću upotrebu,sva ta kretanja i postupci registriraju se u materijalnome makrokozmosu.
Principom odašiljanja i primanja, registriranjem povratnim zračenjem, zajamčena je apsolutna komunikacija a time i apsolutno knjigovodstvo. Tu moćnu gravitacijsku, ujedno i komunikacijsku mrežu, mi ljudi možemo shvatiti samo djelomično.
|
