Malo je ljudi za koje bi se zakunuo da ih volim. Nevažno je gdje smo se sreli, je li se viđamo često, koliko smo udaljeni. Udaljenost srca se ionako mjeri nekim drugim mjerama od ovih fizičkih, službenih. Metar je mjera davno dogovorena i baš kao kilogram se čuva kao originalni fizički predmet, negdje u Parizu ako se ne varam. Mjeru srca ima "onaj gore" i, ponekad nas s njom spoji, onako odmjereno, nezasluženo. Iako se ljubav ne mjeri, nego dokazuje tiho, ja sam ipak ljubav mjerio. Znam, nije mi to kalkuliranje na ponos. Ali, iako znam prepoznati ljubav prema nekome time što mi uopće nije jasno zašto volim tu osobu...prema nekima sam nekako to mogao i opipati, izmjeriti, možda napola srcem, napola razumom. Kada bih pogriješio ili bio grub prema nekim ljudima, udaljivši se svjesno od njih...eto, neki od njih nebi gledali na ponos, pravdu kao ja. Nebi tražili ispriku, nebi uopće mi dali nekakav oprost. Oni bi nastavili, kao da nesporazuma ili nečeg lošeg nije bilo. Ne, nisu mu trebali reći volim te, ponašali su se tako. Eh, ja to baš nisam uvijek uspijevao. Pa ti moram opet reći Nataša, znaš kaj...znaš to dobro...
Nabavio sam karte za tvoj omiljeni koncert, omiljena pjevača od kojega si mi poklonila 25 cd-a sa svim pjesmama i koncertima. Puno sam ih slušao. Pjesme tog malog panonskog mornara su mi nerijetko pomogle da plačem kada sam jedino to mogao.
Sada si ti bolesna, Nataša...i znam da češ teško se oporaviti do koncerta u prosincu. Dugo sam čekao taj koncert...da zajedno plačemo...a sad, šta ću ja na tom koncertu bez tebe...s kime ću plakati ?
" Dragi Bože,
nemam pojma kamo idem.
Ne vidim put ispred sebe.
Ne znam zasigurno gdje će to završiti.
Niti zaista poznajem sebe,
a činjenica da mislim da
slijedim tvoju volju
ne znači da zbilja tako i činim...
Ali ja vjerujem da želja da Ti ugodim,
Ti već ugađa....
I nadam se da imam tu želju...."
Thomas Merton OCSO
Lako je teoretizirati o kršćanstvu i ushićivati se za Gospodina Boga, kad On od nas ništa ne traži, ali biti praktičnim katolikom mora biti moja svrha.
Ovi gore su sveci s kojima ponekad pričam. Naravno da su mi uzori, svatko na svoj način sa svojim jedinstvenim posebnostima. Sv. Josip ponizan i vrijedan zaručnik Isusove majke, potomak Davidov. Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, svetica koja je zadnje godine života živjela u velikoj vjerskoj suhoći, primjer predanosti Bogu i kada nema nikavih osjećaja, nevjerojatno Božje djelo. Ovaj bradati je sv. Charbel Makhlouf, monah koji je većinu života proveo u samoći - legenda, baš kao i bl. Ozana Kotorska koja je oko pola stoljeća provela kao "zazidana djevica" u samoći svoje sobice, moleći se Bogu za spas mnogih duša.
Biti monah znači ne o Bogu propovijedati, već Boga živjeti i životom ga svjedočiti. Biti molitelj, onaj koji neprestano slavi i posreduje Božju milost nebrojenim ljudima koji u tmini hode..
Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju ! (Mt 9, 37-38)
Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke neće ublažit gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko vihor što vir ga vije, ZA LET SI, DUŠO STVORENA ! Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
bl. Tereza iz Kalkute
I pustinjak ima svoje getsemaske casove, jedan više, drugi manje. Nitko tko se odlučio poći za Isusom, nije pošteđen od njih. Kršćanstvo je vjera križa, put prema uskrsnom jutru ide kroz mrak Golgote.
O kartuzijancima.
Jedno molim od Jahve,
Ovo tražim
Da stanujem u domu Jahvinu
Sve dane života svojega,
Da gledam draž Jahvinu
I razmišljam o hramu Njegovu.
