nedjelja, 31.08.2008.

Zahvala

Nekada su životinje pametnije od ljudi...

- 13:02 -

ponedjeljak, 25.08.2008.

Lukina kći, olimpijada, naši sportaši....

Sredinom 90-ih sam radio preko sc-servisa u jednoj firmi u okolici Samobora. Kako su bila ratna vremena, sa svojim starim sam na neki način fušario. Bilo je naporno raditi do navečer ali ekipa je bila dobra, dobra zeka, klopa đabe a i novci su bili odlični za ta vremena.
Radio je s nama jedan skroman čovjek Luka. Radio je ko konj po cijele dane. Bio je pošten. Kada je moj otac podletio pod bus s autom svojom krivicom, Luka je razbio glavu ali nije tražio ništa.
Sjećam se da je imao klince. Sina koji je igrao ping pong i već kao osnovnoškolac "mazao" mog starog, iskusnog pingpongaša.
Kćer je bila neki mali fićfirić, samo je skakutala, bila smiješna i slatka.
Sin je postao reprezentativac hrvatske u pingiću a kćer se bavila tae-kwon-doom. Nisam baš pratio taj sport kao i većinu zadnje vrijeme i nisam obazirao pažnju na Martinu Zubčić. Kad je već došla do borbe za medalju, veli mi stari da je to od Luke kći. I mala Lukina osvojila broncu ! Iz skromne sportske obitelji. Strašno mi je bilo drago. Stari je nazvao Luku koji je pucao od ponosa i sreće. I zaslužio je i on i njegova obitelj.

Olimpijada Peking 2008. Svi su oduševljeni, kao prekrasno, organizacija, ovo, ono...najuspješnije igre...po čemu pitam se ?
Po rekordima ? Hm, priča mi prijatelj jednog našeg kondicijskog trenera naše reprezentacije koji se kune da većina rekordera je čisti doping ! Da, postoje kontrole, ali postoje i supstance koje su kao i računalni virusi, ispred zaštite. I bogati timovi reprezentacija, lobiji. Teško je vjerovati gdje su granice ljuskih sposobnosti a gdje kemije.
Najgore mi je bilo kada sam čuo kako je za ovu olimpijadu potrošeno 4 x više nego na prošloj, dakle cilih 44 MILIJARDE DOLARA! !!!
Za igre.
Ljudi umiru od gladi ali za zabavu i igru ima se 44 milijarde dolara.
Za dokazivanje kineske moći, tehnologije, napretka.
A taj napredak je valjda opće siromaštvo i bijeda, zabranjivanje rađanja više od jednog djeteta u obitelji, demo(n)kracija prema Tibetu. Šikaniranju katolika i drugih religija.
Sramota !
Ne znam šta će mnogi reći kada dođu pred Boga koji će ih pitati zašto nisu nahranili gladne. S novcem od olimpijade. Svoj narod prvenstveno.

Naši sportaši su prošli solidno. Očekivali smo ne znam koje medalje, uglavnom bez temelja.
Vaterpolisti su izgubili od vrlo solidne reprezentacije Crne Gore.
Rukometaši su igrali stek oporavljenim Metličićem koji je jedan od nosilaca igre, Balić, najbolji se ozlijedio i igrao nekako pokrpan.
Očekivao sam njegovu ozljedu na olimpijadi, ali to je već posebna priča. Ima veze s njegovim petljanjem s alternativcima koji lijeće krivim duhom. Drago mi je da je on prvi ipak primjetio da izraz PAKLENI donosi nesreću. Nije to praznovjerje, Ivan Zlatousti ili Ivan Krizolog, ne znam točno je rekao " tko se s vragom zna šaliti, ne zna se s Isusom veseliti " !
Taj alternativac ga je kao izliječio kod zadnje ozljede ali taj način nekakvog lijećenja na daljinu može biti samo od jednog duha, od duha molitve sigurno nije i na neki način sam znao da ako ga i je izliječio, da će Ivano svoj križ dobiti nazad negdje gdje će biti još važnije. I tu se nekako pokrpao ali to jednostvano nije bilo to niti dovoljno.
Košarkaši nisu objektivno mogli više.
Blanka je bila sjajna ali bila je jedan bolja, iako su pravila takva da je Blanka rušila letvicu samo jednom i preskočila 205 cm a pobjednica je preskočila isto 205 ali je prije tog skoka rušila više puta.
Iznenadili su gimnastičar Filip Ude koji se krstio ove godine i izjavio više puta kako je zahvalan Bogu za pobjedu, streljačica, simpatična Snježana Pejčić i tae-kwon-doo-ašice Sandra Šarić i Lukina kći Martina Zubčić.

- 15:31 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2008.

Play of the day

Sretnem rođaka nakon što je došao s nekog roštilja na Kupi. Nekako mi je izgledao čudno, umorno. Mislim si kako se malo prejeo, popio i uhvatila ga fjaka od vrućine i svega. Al primjetim da mu ustvari fale zubi. Pitam ga - "Pa di ti je gebis" ?! Ne znam veli on. Pa kak ne znaš ? Aaaa...pa...možda je u wc-u ! Ooo, reko, znači malo smo si popili, išli na rigoleto i ode geba, a ? Valjda. Znači, i vodu si pustio. Pa, da. Kad si skužio ? Kasnije. Krasno. Osramoti gdje stigne. Al nemoj nikom reč. Neee, di bi ja....;)))))

- 10:10 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2008.

Uznesenje

Jedini čovjek bez grijeha. Jedini čovjek osim bogočovjeka Isusa, "potpuno" naš predstavnik u nebu. Toliko visoko, kraljicom anđela i svetih proglašena, sjedi s desne Isusa Krista spasitelja svijeta.
Dokaz Božje ljubavi prema slabom čovjeku. Dokaz majčinstva cijelog čovječanstva. Po njoj dolazimo Isusu, po Isusu Bogu. Posrednica milosti nam je posrednik Bogu. Jer je tako poniznije, jer je ona kraljica poniznosti. Zato ju i izabra Bog još prije vremena. Zato će i kraljevati za sva vremena, izvan vremena, u vječnosti. Sama bezgrešno začeta, bezgrešno začela Isusa po Duhu Svetomu, živjela za druge, puno patila, mač joj probodoše srce i dušu po proroštvu starca Šimuna dok je Isusa držao u rukama. Tijelo joj nakon tri dana uskrsnulo. Zaštitnica hrvatskog naroda. Majka sviju. Njoj dugujem sve. Po njoj sam s ruba propasti skrenuo ka spasenju. Samo skrenuo ali vjerujem da me ona prati uvijek, osjećam to. Život joj dugujem. Život joj želim vratiti.

- 13:48 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2008.

Bečki redovnici žele pomoći Amy Winehouse

Zbor redovnika cictercita iz Beča ponudio je pomoć kontroverznoj britanskoj pjevačici Amy Winehouse, poznatoj po ovisnosti o alkoholu i drogama, kako bi se ponovo vratila na pravi put. Grupa katoličkih redovnika koji su nedavno zauzeli prvo mjesto na austrijskoj listi najprodavanijih albuma sa svojim izdanjem gregorijanskih pjesama izjavili su međutim da nisu ljubitelji Amynih stihova. "Vjera je možda spas koji Amy Winehouse treba. Par tjedana s nama dalo bi joj odgovore na velika životna pitanja", rekao je jedan od redovnika.

Guardian

- 23:54 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2008.

Cigani lete u nebo

Jučer sam bio u Karmelu Božanskog Srca Isusova na Vrhovcu.
Išao sam s prijateljicom posjetiti časne i djecu.
Odugovlačio sam s time jer sam osjetljiv na djecu, teško mi je pomiriti se s činjenicom da te minijaturne ljude s čudesnim glasom netko može ostaviti.
Jasno, razumijem da ima teških situacija u obitelji, socijalnih slučajeva, alkoholizma, kriminala i drugim nedaćama sklonih ljudi koje ja nemam pravo osuđivati ali nikako opet da shvatim kako barem zbog djece ne pokušati se promijeniti jer ako ona nisu prilika za izgraditi život, onda ne vidim išta drugo što to može promijeniti.

Otišli smo u neki supermarket kupiti nešto slatkog i drugih namirnica na koje nitko nije obadavao osim malog 1,5 godišnjeg cige Davida koji je kontrolor na ulazu. Djeca su bila želja posve drugoga.
Odmah su potrčala prema prijateljici koju već znaju jer godinama dolazi se družiti s njima i pomagati časnama ali začudo i predamnom neznacem se stvorila slika tih presmješnih likova na kratkim nogama kako pružaju ruke ko ptići kada im majka donosi crva.
Nisam znao što bih, jer nit ih znam, nit inaće baš znam s djecom.
Ajd, najuporniji je bio mali cigo kojeg se nisam mogao riješiti niti filmskim trikovima. Još da se kralju dalo hodat, al ne, nosaj ga cijelo vrijeme a baš nisam u nekoj formi. Ipak, nemreš odoljet tim okicama, neartikuliranom govoru nepoznata jezika i smjehu koji te polako topi...

Došao je trenutak kada nisam znao je li mi nešto upalo u oko, vjetar ili što pa sam se malo povukao kao fol čitat knjigu u predvorju samostana sa zamolbama osnivateljici samostana Mariji tereziji od sv. Josipa.
Tada smo otišli u dvorište klaustra pričati s par časnih a mali David je gorko zaplakao kada je sestra Aprecsita otišla s nama. Ona je naime u vrijeme rata došla iz Brazila na dva mjeseca i nije mogla se vratiti jer je zavoljela toliko rad s djecom a tada je zaista bilo puno ratne siročadi. I već je u hrvatskoj 13 godina ! Rekla je da je shvatila da je tu njen dom !
Pričali smo o svemu, ponajviše o domu za djecu unutar samostana.
Drago mi je bilo čuti da neki roditelji ipak posjećuju djecu ali nisu u mogućnosti se brinuti potpuno. Nisam htio pitati za razloge.
Najviše me je razveselilo to što se ipak dosta djece posvoji te tako, hvala Bogu nađu obitelji koje će ih odgajati za budući život.
Ali mali cigo David je tu sa dvije sestre i bratom, dakle njih četvero.
Rekli su da se u takvim slučajevima braću i sestre ne razdvaja pa sam si mislio tko li će se odlučiti posvojiti četvero djece ?
I da li je to uopće moguće ?
Pa još i romi. Mislim, možemo pričati ovo ili ono, ali brijem da će prije ljudi posvojiti neko drugo dijete. S time da se nikad ne zna kada će se "odgovorni roditelji" javiti te posvojiteljska obitelj imati problema, iako kako su mi rekli, da za njih nitko ne pita.

Bilo je još preslatke djece. Mala Mateja i Ira su mi ručicama objasnile da ih podignem pa prebacim na ljuljačku s koje sam strahovao da će pasti jer su počele divljat ko kakvi metalci na koncertu i nesuvislo urlat i smijat se. Koja je to slika bila !!!
Došlo je vrijeme da idemo, Mateju sam skinuo s ljuljačke a Ira kada je skužila da mora dolje, okrenula se i nije me htjela pogledat te se čvrsto ručicama primila za ljuljačku i ni makac. Ipak sam ju nekako skinuo iako sam se cijelo vrijeme smijao kako su bili slatki.
Kada smo odlazili, mali David je trčao za nama s podignutim ručicama a ja sam shvatio da je istina da su cigani kradljivci.
Jer mi je mali ukrao srce.
Navečer sam ležao oko sat i buljio u strop uz upaljeno svjetlo...samo sat i pol sam se družio s patuljcima i već su mi falili. Poželio sam da mali David spava pokraj mene i da samo slušam kako diše.

- 14:23 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 12.08.2008.

Bilo je rano jutro...

Uvijek sam, a nikad do kraja
Vecer u gradu ti donese neki lijek
U nekom kutu gdje samoca se zbraja ...

Uvijek s malo, premalo para
Kad upale se svjetla, ode dim
A miris noci opet postane stvaran
Ko mnogo puta do sada
On sanja
Kako beskrajno pada ...

Bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve
Culo se samo kako ptice pjevaju
Onda je stajao jos dugo s druge strane ulice
Pustio suze da se same slijevaju ...

Ja bi' mogo da mogu
Ja bi' znao da znam ...
Ja bi' mogo da mogu
Ja bi' znao da znam ...

Haustor

Youtube - Bi mogo da mogu

- 21:29 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.08.2008.

Svjetovi

Svaki čovjek je svijet za sebe. Svi živimo u istome svijetu ali smo svaki ponaosob neki novi svijet. Sv. Augustin je jednom šetući se po pješćanoj plaži tražeći zaklon za svoja duboka razmišljanja, opazio dječačića kako prelijeva more u malu rupu od pijeska. Sv. Augustin ga je upitao što to radi a dječačić je odgovorio da isto što i on koji pokušava shvatiti neizmjernoga Boga, tako on pretače ocean u malu rupu.
Svi stvaramo predrasude o drugima. Imamo svoje heroje, uzore u ljudima ali još bolje se uzdižemo nad drugima, misleći si najmanje kako smo bolji od ovih ili onih, na našu tobože sreću.
Doduše, Marija kaže u "Naslijeduj Mariju" da bi mnogi s tvojim milostima puno više postigli ali ti se još hvastaš nad njima i ništa ne činiš !

Bio sam s prijateljicom u disku u sloveniji, davno. Bila mi vrlo bliska, susjedi s mora, odrasli skupa, ko braća. Nisam nikad bio neki žicar, najmanje to ali te večeri nisam imao novaca za platit račun a sistem u toj diskoteci je bilo da se dobije akrtica koja se plaća na izlazu i siguran sam da su me prevarili. No ona je odjednom bila jako ljuta kao da sam to sto puta napravio do tada i nije mi htjela dati manje od 50 kuna da platim račun i nemam problema s redarima. Nisam znao što bih onako jadan i naiđe lik iz kvarta kojeg nisam niti volio niti cijenio. Bio sam siguran da on mene ne voli jer sam bio bolji sportaš od njega i često je gubio. Naravno, on me je pitao u čemu je problem i paltio koliko je trebalo.

Jedan znanac kojeg sam prezirao i izbjegavao jer se nije uklapao umoje moralne norme i čak se nisam htio naći na kavi s njime taj dan jer mi se gadio, mi je po drugom znancu poslao poklon za mene iz Jeruzlema !
Poslije kada sam ga nazvao posramljen mi je rekao kako je išao na hodošačće u Svetu Zemlju i kupio tri poklona za svoja tri prijatelja vjernika.
Sjetio se da ima prijatelja vjernika, onog koji ga prezire.

Na jednom tulum sam išao s prijteljima s mora. Često smo bili skupa. Neki likovi iz kvarta su se slučajno uguzili na tulum jer mi je priajteljica ostavila pozivnice u kafiću gdje su oni konobarili. Mislim si kako mi samo oni fale na tom tulumu, gotovo ljutito.
Te večeri sam popio litru crnog vina i litru vermuta i pao u nesvjest. Ležao sam u nekom grmlju blizu pruge a "prijatelji " su otišli kući jer im se nije dalo zezat samnom. Ovi "papci" iz kvarta su mi pomogli, pozvali oca te sam nekako krvav i ispovračan došao kući.

Jučer sam za prijatelja za kojega sam smatrao da je svet, čuo da je propao, odustao od zahtjevna života žrtve i vratio se na stari život bez nade.
Cijelu noć sam se vrtio, razmišljao o tome, o uzoru koji je neslavno završio i mislio si ma šta ću ja jadan u životu kada je on propao ?
Šta ja mogu ? Počeo sam lagano gubiti vjeru, grdi je to osjećaj.
Ipak, nije da sam se tako brzo oporavio jer i neću dugo sigurno, ali ujutro sam onako zamišljen sreo prijateljicu koja je bitno različita od tog prijatelja po shvaćanjima i životu. Barem bila.
Presrela me i šokirala. Iz dubine nebesko plavih očiju sam zbunjen gledao anđela. Teško je objasnit kako to mislim, jednostavno sam osjetio neku posebnu životnu radost, i iskrenost.
Kako objasniti neke trenutke nego, bez obzira kako mi ljude pospremili po ladicama, uspoređivali sa sobom, analizirali, procjenjivali....osjetimo Božju blizinu, Božji dodir i intervenciju.

Što je čovjek, što ima ?
Ništa, prah je bio i u prah će se pretvoriti.
Samo Bog, stvoritelj i upravitelj je ono što u čovjeku možemo prepoznati.
On tamo može prebivati da od čovjeka stvorimo ne prijatelja nego idol koji ako se pouzdaje u sebe, čovjeka, kakav god bio, samo lako propadne.
Dok Bog od čovjeka u kojem ne možemo naći naših ljudskih razloga za divljenje, u trenu ga može obasjati.
Da napokon shvatimo da smo samo mali ljudi, nestalni, promjenjivi i da Bog za mala i velika djela izabire slabe ali iskrene ljude kako bi se On u njima proslavio.
I da ništa nije naše, nego plod Njegove milosti i da u trenu možemo izgubiti sve ali i još više dobiti, još više se podići.

- 16:05 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 09.08.2008.

Lijep subotnji dan

Krenuo sam danas popodne djedu u posjetu biciklom. Išao sam po nasipu i mislim si kako je idealno vrijeme za opuštenu vožnju i kako ću kod djeda kada se malo nauživam prirode. Odlučim se tako do Jaruna, jedan đir pa nazad kod djeda. I tako uživajuć u prekrasnom danu, sunčanom, ne prevrućem s taman malo osvježavajućeg povjetarca, gruntam si kako nikada ne nalazim vremena za sebe i neki svoj gušt. Zaista volim prirodu i sport. Baš nekako shvatim da ne vozim turistički nego da već pomalo sumanuto okrećem pedale, kao da ne znam drugačije. Valjda navika od sporta koji je prisutan u mome životu podosta, gdje kad se daje gas, daje se do daske. I nemrem se zaustavit, ko pas pušten s lanca ili dijete nakon kazne pušteno u dvorište, noge su same bježale da se možda stroga glava ne bi predomislila...
Bilo je dosta lokvi vode od jutarnje kiše koje su kao otoci bili posvuda pa sam ih morao zaobilaziti. Bilo je pusto pa sam malo nagazio pedalu i prao ka Jarunu izbjegavajuć lokve jer nisam imao blatobrana i tako je išlo do jednog trena kada sam s mislima bio tko zna gdje, izvodeći rutinski jedan manevar te izgubio kontrolu i sapleo se ni sam ne znam da li preko bicikla ili preko samoga sebe i zaplivao po šoderu bez ikave reakcije, mrtav-hladan kližući se kratko po podu kao da plivam u moru. Prašine po svuda, srećom samo pokoji trkač s pritajenim smješkom ili žaljenjem i ležim ja ko neki mulac pijani i ne znam kaj bi dalje...
Ha, pomsilim si, ne boli me ništ, valjd od adrenalina, ali hm, koji adrenalin kad sam tak nekak flegma, možda još grogiran od predugog podnevnog spavanja u kojem me prekinu znanica koja mi preporuči konert nekog Rock Svećenika na Cvjetnom Trgu u Zg.
Još si mislim, oću li zvat prijateljicu da odemo ili ne na koncert...ali nije bio adrenalin, valjda zamišljenost, divljenje ljepoti dana, prirode, trenutka.
I ništa, kaj ću sad, dignem se i skužim da me ruka i noga malo preveć boli, valjd nije ništ puklo, ma nije, mičem sa svime al me živo zanima koliko sam se oder'o jer fino sam zapliv'o !!!
Pa čak nije bilo prestrašno, površinski po cijeloj desnoj strani s podljevima i kojom kapi krvi i malo žešće na dlanu, na laktu "do koske" i koljeno onak mal dublje.
Niš novo, ko klinac sam stalno takav dolazio kući da su mi čak branili bicikle, romobile i slična vozila ali i bez njih bi dolazio krvav pa su me pitali da kako ja uvijek i baš ja i samo ja!
A tak, iz fore mislim si, možda je bio i inat ili najprije da me je bilo briga za sve.
Baš nekako sam se netom prije pada osjećao, slobodno od svega...
I šta, koja je poanta ?
Možda me na Jarunu čekalo nešto teže, kakva "mina" u obliku neke žene ili "prijatelja" s kojim sam u "dobrim" odnosima...tko će znati...ili ta moja divlja želja za malo mira i gušta u prirodi bez da me neko pila da ajmo vamo, ajmo tamo ili da nekamo žurim.
Možda je poruka - imat češ ti svoj mir, duuugo, duuugo....
Yeah, right !
Slično kao i kad sam u prvom srednje trebao igrat košarku za školu jer stariji dečki nisu htjeli ići u Beograd pa su se predomislili te mi je trener rekao " ma ne brini, ti češ se još naputovati i naigrati za školu"
Jes, počeo rat i nikad više.
Hm, ok, sad se se razlijepio ko krava po šoderu kad sam napokon se htio malo opustiti sam sa svojim zbrkanim mislima i pade !
Ok, mogu se ja strpiti, ali neće valjda jope neki rat ?!