ponedjeljak, 11.08.2008.
Svjetovi
Svaki čovjek je svijet za sebe. Svi živimo u istome svijetu ali smo svaki ponaosob neki novi svijet. Sv. Augustin je jednom šetući se po pješćanoj plaži tražeći zaklon za svoja duboka razmišljanja, opazio dječačića kako prelijeva more u malu rupu od pijeska. Sv. Augustin ga je upitao što to radi a dječačić je odgovorio da isto što i on koji pokušava shvatiti neizmjernoga Boga, tako on pretače ocean u malu rupu.
Svi stvaramo predrasude o drugima. Imamo svoje heroje, uzore u ljudima ali još bolje se uzdižemo nad drugima, misleći si najmanje kako smo bolji od ovih ili onih, na našu tobože sreću.
Doduše, Marija kaže u "Naslijeduj Mariju" da bi mnogi s tvojim milostima puno više postigli ali ti se još hvastaš nad njima i ništa ne činiš !
Bio sam s prijateljicom u disku u sloveniji, davno. Bila mi vrlo bliska, susjedi s mora, odrasli skupa, ko braća. Nisam nikad bio neki žicar, najmanje to ali te večeri nisam imao novaca za platit račun a sistem u toj diskoteci je bilo da se dobije akrtica koja se plaća na izlazu i siguran sam da su me prevarili. No ona je odjednom bila jako ljuta kao da sam to sto puta napravio do tada i nije mi htjela dati manje od 50 kuna da platim račun i nemam problema s redarima. Nisam znao što bih onako jadan i naiđe lik iz kvarta kojeg nisam niti volio niti cijenio. Bio sam siguran da on mene ne voli jer sam bio bolji sportaš od njega i često je gubio. Naravno, on me je pitao u čemu je problem i paltio koliko je trebalo.
Jedan znanac kojeg sam prezirao i izbjegavao jer se nije uklapao umoje moralne norme i čak se nisam htio naći na kavi s njime taj dan jer mi se gadio, mi je po drugom znancu poslao poklon za mene iz Jeruzlema !
Poslije kada sam ga nazvao posramljen mi je rekao kako je išao na hodošačće u Svetu Zemlju i kupio tri poklona za svoja tri prijatelja vjernika.
Sjetio se da ima prijatelja vjernika, onog koji ga prezire.
Na jednom tulum sam išao s prijteljima s mora. Često smo bili skupa. Neki likovi iz kvarta su se slučajno uguzili na tulum jer mi je priajteljica ostavila pozivnice u kafiću gdje su oni konobarili. Mislim si kako mi samo oni fale na tom tulumu, gotovo ljutito.
Te večeri sam popio litru crnog vina i litru vermuta i pao u nesvjest. Ležao sam u nekom grmlju blizu pruge a "prijatelji " su otišli kući jer im se nije dalo zezat samnom. Ovi "papci" iz kvarta su mi pomogli, pozvali oca te sam nekako krvav i ispovračan došao kući.
Jučer sam za prijatelja za kojega sam smatrao da je svet, čuo da je propao, odustao od zahtjevna života žrtve i vratio se na stari život bez nade.
Cijelu noć sam se vrtio, razmišljao o tome, o uzoru koji je neslavno završio i mislio si ma šta ću ja jadan u životu kada je on propao ?
Šta ja mogu ? Počeo sam lagano gubiti vjeru, grdi je to osjećaj.
Ipak, nije da sam se tako brzo oporavio jer i neću dugo sigurno, ali ujutro sam onako zamišljen sreo prijateljicu koja je bitno različita od tog prijatelja po shvaćanjima i životu. Barem bila.
Presrela me i šokirala. Iz dubine nebesko plavih očiju sam zbunjen gledao anđela. Teško je objasnit kako to mislim, jednostavno sam osjetio neku posebnu životnu radost, i iskrenost.
Kako objasniti neke trenutke nego, bez obzira kako mi ljude pospremili po ladicama, uspoređivali sa sobom, analizirali, procjenjivali....osjetimo Božju blizinu, Božji dodir i intervenciju.
Što je čovjek, što ima ?
Ništa, prah je bio i u prah će se pretvoriti.
Samo Bog, stvoritelj i upravitelj je ono što u čovjeku možemo prepoznati.
On tamo može prebivati da od čovjeka stvorimo ne prijatelja nego idol koji ako se pouzdaje u sebe, čovjeka, kakav god bio, samo lako propadne.
Dok Bog od čovjeka u kojem ne možemo naći naših ljudskih razloga za divljenje, u trenu ga može obasjati.
Da napokon shvatimo da smo samo mali ljudi, nestalni, promjenjivi i da Bog za mala i velika djela izabire slabe ali iskrene ljude kako bi se On u njima proslavio.
I da ništa nije naše, nego plod Njegove milosti i da u trenu možemo izgubiti sve ali i još više dobiti, još više se podići.
- 16:05 -
