utorak, 15.04.2008.
Sport i vjera
Sv. Pavao je na životni put gledao kao na život sportaša.
Da bi se postigao konačni cilj, potrebno se mnogo toga odricati, trpiti, patiti...
Moj otac i djed kada gledaju sport iz fotelje često znaju reći da nije za tovara tenis, da je ivica gotov za skijanje...ali kada god je ivanišević igrao, niti mušice nisu smjele remetiti nirvanu prekidanu "pametnim komentarima ", kada bi bilo skijanje prekidao bi se ručak...
Nekako je i s vjerom tako. Svi koji nisu potegli dupe lijeno do crkve da pokušaju čuti što nam Gospodin govori i pretočiti to u život su najžešči kritičari...ali isto tako jako zainteresirani kada se nešto događa, jako ih zanima što se kreće po medijima ali praktično djelovati kao vjernik, niti ćut !
Kako sam život susretao iznimno bogate i iznimno siromašne, naravno i prosječne ljude, primjetio sam kako su što siromašniji ljudi često pogođeni više tragedijama ali za čudo razumnu ljudsku pogledu, baš takvi su najmanje filozofi vjere nego su praktični i ponizni.
Što teži život to jača vjera.
Što komotniji to veća kritika, bez djelovanja naravno.
Razmišljam o našim sportašima.
Ivica i Janica koji su legende antiuvjeta za uspjeh u sportu. U prastarom autu sa špekom i lukom u ruksaku na -20 spavali na otvorenom, skijali po vijavicama dok su im se sprdali ostali skijaši ispijajući kuhano vino iz skijaških domova uz kamin.
Mirko Filipović je na biciklu prelazio dnevno desetine kilometara da bi travno iz škole na trening te bi najčešće stigao još samo stići na spavanje.
Duje Draganja, svjetski rekorder trenira u premalom bazenu sa nestandardnim starnim blokom pa je najbrži na svijetu.
Sanja Jovanović je bez oca, s bolesnom majkom trenirala na otvorenom bazenu dok je ljeto bilo daleko. I ona je svjetska rekorderka.
Pa kako su onda postali najbolji u svijetu ?
Ne dobri, nego najbolji ?
Vjerovali su. Vjerom su pobijedili nedostatke.
Ili čak su im nedostaci bili prednost, koji spojeni s vjerom čine čuda.
Siromasi, bolesni, invalidi, da li oni imaju nedostake ili im je to prednost ?
Zašto mora biti tako teško da bi se uspjelo ?
Sportaši barem dobiju neki dokaz, priznanje nakon tolike muke...siromasi, bolesni...oni moraju malo dulje čekati...ali je i nagrada veća.
Kako su sami apostoli bili s tolikim manama, pa i mnogi sveci, počevši od Pavla kojeg sam na početku spomenuo, nije nit čudo da Bog ljudima oduzima zemaljske moći i privilegije, kako bi se vjerom očitovala Njegova moć u njoj.
Da pokaže kako je On početak, smisao i kraj svega. Da smo mi samo djeca koja jedino vjerom mogu prihvatiti često i teške uvjete i pobijeđivati.
Jer što je život nego bitka, borba Dobra i zla za naše duše.
Utakmica s pravilima, obećanjima i vjerom, gdje samo ustrajni i vjerni pobijeđuju.
- 14:38 -
Komentari (33) - Isprintaj - #
