nedjelja, 25.06.2006.
Državnost
Danas je dan kada su Hrvatska i Slovenija početkom devedesetih skužile da im je bolje solo nego s jugom.
Slovenija se nekako izvukla s malo žrtava, tko zna kako i je to uspjelo.
Valjda nisu bili u planu velike srbije iz čuvenom memoranduma SANU !
Ili su bili u nekom dogovoru, tko zna.
Sjećam se samo kako mi je baka pričala da su se oni uvijek dogovarali sa srbima na našu štetu, pa čak i u vrijeme rata.
Kao gorenje frižider bi u Zagrebu koštao 4 milijuna a u Beogradu 2 !
I slične stvari kao prodaja kerozina avijaciji JNA usred rata al neka, bolje da su tako prošli nego kao mi.
Evo crnogorci su nas napadali, palili, ubijali a sada su nam veliki prijatelji kada treba im podrška koju smo im već dali priznanjem kao prvi prije EU i bilo koga.
Nego šta, kao zamjenu za bombe za Dubrovnik.
Za kilavu ispriku mafijaša i zločinca koji je bio na položajima s četnicima i rezervistima JNA kada se raketirao i palio Dubrovnik i okolica.
Ispriku tipa svi bi se trebali svima ispričati.
Oni su pak dobili državu bez rata. S našim priznanjem kao prvima.
Hvala Bogu da je to prošlo mirno.
A zašto su Hrvatska i BIH morala tako proći ?
Je li to bio neki plan masona, tj. svjetskih gospodara moći kako bi nam kao netko kao pomogao od koga smo morali kupovati i oružje i bili siromašni sa 100 maraka plaćom i izgubljenim djetinjstvom, mladosti, budučnosti....pa onda kao zahvalu smo ima rasprodali svo svoje bogatstvo od banaka, telekoma, ine....
Uništena nam je prozivodnja i postali smo umjesto proizvođača kupci tuđih trgovačkih megastorea i proizvoda.
Slavonija i oranice zjape prazne i uvozimo tuđe, GMO nam se nameće na silu a zdravom hranom bi mogli hraniti pola europe...
Hah, gle u krvi smo dobili državu, u kojoj se samo zovemo hrvatima a ustvari smo kolonija i robovi gdje mnogi rade nedjeljom za manje od 3000 kuna plaće.
I to žene uglavnom dok ženske kvaziudruge se bore za pravo na masakr nerođenih od vlastitih majki a uopće ne mare što mnoge žene nemaju nit nedjeljom obitelj, mir, odmor, misu, ručak zajednički, izlet, posjete, ništa...
Ipak i za svo to licmjerje i prevare mnogi su ginuli nadajuć se da će nam biti bolje....
Kako je njima koji su život, zdravlje, živce ostavili za to, sve su dali, baš sve...
Oni koji su preživjeli, mnogi od njih, preko 1500 se ubilo.
Evo na radiju slušam baš " ne dirajte mi ravnicu ".
Za sve poginule, za sve poginule poslije rata ostaje vjera da će se ipak vratiti u željenu zemlju jednoga dana...
...ne dirajte im ravnicu jer oni ću se vratiti...
- 13:29 -
