Božićni domjenak DMSGZ. 12.mj.2016.

23

prosinac

2016



Moja draga prijateljica Carmen. Još uvijek je prilično aktivna profesionalno, kao profesorica u glazbenoj školi i svake godine dolazi na božićni domjenak koji se održava već nekoliko godina za redom u Domu Slavoljuba Penkale na Trešnjevci. Ponekad se sretnemo u Varaždinskim Toplicama ili u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kad s orkestrom Glazbene akademije nastupa njezin sin Vjeko.



Moja bivša cimerica iz Varaždinskih Toplica, Zdravka. Tri godine za redom dijelile smo hotelsku sobu u Minervi. Zdravka i ja smo se ovog ljeta vidjele u Varaždinskim Toplicama nakratko, kad sam se došla prijaviti za stacionarnu rehabilitaciju.

Također svake godine posjećuje božićni domjenak. Suprug nas je nastojao fotografirati tako da obje istovremeno gledamo u objektiv fotoaparata, ali to je izgleda teško išlo.



Na ovoj fotografiji ja poslušno gledam u objektiv, a Zdravki je pogled skliznuo nekamo u stranu.



Ovdje također Zdravkin pogled vrluda, a ja nemoćno mrštim čelo, misleći kako fotograf ne bi trebao biti tako uporan (naporan).



Meni je ovdje već svega dosta, ali kolegica Zdravka je konačno pogledala u objektiv, no fotograf baš nema razloga za slavlje.



Fra Ivica Zovko, dragi kolega i veteran Varaždinskih Toplica, majstor plesa i okupljanja zgodnih djevojaka. Ove je godine, kao i lani bio prisutan na božićnom domjenku i srdačno smo se pozdravili te izmijenili iskustva.



Jedna zajednička fotografija s Fra Ivicom, za uspomenu. Jako sam zadovoljna što sam ga srela i mogu Vam reći da se Ivica junački bori s tegobama i još dosta dobro drži, a nekada je predavao vjeronauk. Sad je u mirovini, baš kao Zdravka i ja,



Uvažena i cijenjena predsjednica našeg društva, gospođa Sandra Bodakoš, koja već nekoliko godina za redom vrlo uspješno vodi društvo i organizira različite aktivnosti pa tako i božićne domjenke. Svaka joj čast.

Antimon i njegovo osoblje priuštilo nam je iznova izvanredan gastronomski doživljaj. Uživali smo u specijalitetima restorana Aladin. Antimonu i njegovoj družini od srca hvala!

Uoči Božića

16

prosinac

2016

Zuta ruza photo uta rua_zpsdp89qxrw.jpg

Ruže cvatu, a kad prođu, Božića nam dani dođu. Tako su pjevali Gerda i Kaj u Snježnoj kraljici, priči H.C. Andersena, a ja sam ruže slične ovima na slici opazila neki dan, šetajući Ulicom fra Luje Maruna. Te ruže su bile u dvorištu jedne kuće i nije ih bilo moguće zadovoljavajuće fotografirati.

Fotografija koju gledate, nastala je u Varaždinskim Toplicama, a tamo blizu kavane Konstantinov dom, prije nekoliko godina, cvjetale su baš ove ruže na slici. Nije bilo vrijeme Božića, nego kraj kolovoza.

Tko zna, možda i sada tamo cvjetaju kao i one na Knežiji?


100-ti rođendan velikog glumca!

09

prosinac

2016



Kirk Douglas (rođen kao Issur Danielovitch, 09. Prosinca, 1916) je američki glumac, redatelj, autor i producent. Rodio se u obitelji siromašnih Ruskih Židova koji su u SAD uselili iz Gomela, današnja Bjelorusija. Otac je glumca Michaela Douglasa. Jedan je od posljednjih preživjelih iz zlatnog doba filmske industrije. Nakon djetinjstva provedenog u siromaštvu uz roditelje imigrante i šest sestara, imao je prvi filmski debi u filmu "The Strange Love of Martha Ivers (1946)", zajedno sa Barbarom Stanwyck. Douglas se uskoro razvio u vodeću zvijezdu filma kroz 1950. i 1960. poznat po ozbiljnim dramama, uključujući westerne i ratne filmove. Tijekom šezdesetogodišnje glumačke karijere, pojavio se u preko 90 filmova. Oscara kao glumac nikad nije dobio, iako je bio nominiran čak tri puta. Tek sa 80 godina dobio je počasnog Oscara za doprinos filmskoj umjetnosti. Ženio se dva puta, ima četvero djece. Godine 1981. godine dodijeljena mu je Predsjednička medalja slobode, a 1985. i francuska Legija časti. Ima svoju zvijezdu na Šetalištu slavnih. Ostvario je niz zapaženih uloga od kojih je jedna od najboljih u povijesti filma ona kad glumi revolveraša sa Divljeg zapada koji se zove Doc Holliday, a tu su i Vincent van Gogh, Spartak i pukovnik Dax.


kirk photo kirkdouglas_zpsasjiu7l5.jpg

Meni osobno je Spartak njegov najbolji film! ;)

29. novembar

02

prosinac

2016

Neki dan je stigao SMS od mog tate da je prije sedamdeset i jednu godinu primljen u pionire. Moj suprug je na to rekao da je on na isti dan, ali prije pedeset i jednu godinu primljen u pionire. "Živio Dan Republike i sarma!"- uzvratio je suprug na očevu poruku, a otac je kratko uzvratio: " ...i germa!"

Zadnjih je dana cijeli stan mirisao po sarmi i kiselom zelju, a ti jaki mirisi su dolazili i sa stubišta i kroz odškrinute prozore stana. Sjećam se kako smo na početku našeg bračnog staža muž i ja zajednički radili sarmu baš za sam 29. studenoga, a popularna je u to vrijeme bila i sarma kao gotovo jelo. Proizvodila ga je tvornica " 29. novembar " iz Subotice. Bila su to neka druga, a neki kažu i bolja vremena.

Pamtim taj nekadašnji praznik i po lijepim izletima u planine, no uglavnom na Medvednicu. Tijekom izleta znali bi ubrati i pokoju jestivu gljivu pa je po povratku, poslijepodne ili večer, znalo biti uljepšano mirisom ukusnih šumskih plodova koje bi odmah pripremali i uživali u njihovom okusu.

 photo sarma_zpsjd6gpmpx.jpg

Ovo mi je najljepša slika sarme! sretannjami

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se