Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv
Distance
*pričam sama sa sobom.
*volim slike i uređivati ovo što pišem.
*zbog gore navedenog imam blog.
*ako tko zna bolju ideju nek mi javi.
*anonimna sam. i takva želim ostati.
Memories
Postoje neke stvari u životu kojih se sjećate nesvjesni smješka koji vam se pojavi na licu. Događaji koji su vas nekada toliko veselili, riječi koje niste mogli dočekati da pročitate. Postoje sitnice koje su vas nekad toliko veselile a sada..Sada su to sjećanja. Sjećanja na vrijeme koje je bilo sretnije nego sada, vrijeme koje je bilo nevino i posebno. Nekada...nekada ste imali sve što vam je trebalo. Tada smo imali vrijeme, imali smo nadu. Sati provedeni na suncu zamišljajući budućnost koja se činila tako dalekom. Kao da je to sasvim drugo vrijeme koje će čekati na vas, čekati da vi budete spremni. Tada smo mogli sve promjeniti, jer koliko god da se sadašnjost činila tužnom postojala je nada, jer bilo je vremena da se sve to ispravi. Bili smo naivni, nadobudni i sanjali smo. Sve je bilo moguće. A sada...Sada smo odrasli. I ostala su nam sjećanja na vrijeme koje smo trebali proživjeti jer to je bilo ono vrijeme o kojem smo sanjali, ono vrijeme kada je sve bilo savršeno. A to vrijeme je prošlo, ostali smo sanjari.I ostale su nam samo sjene sjećanja, žaljenje za onim što je moglo biti. A još smo živi...Vrijeme je da budemo neustrašivi.
credits
Design: murderscene
Help: nicole
|
Gubim li sebe?
srijeda, 31.03.2010.
Pitam se , dali u trenutku kada počnem gubiti nekoga činim sve da bi se udaljila i od svih ostalih. Također me zanima dali gubeći druge gubim sebe. Jer u trenutku kada spalim sve mostove za sobom, kada krenem sama u nepoznat, da li postajem netko drugi? Da li kada izbjegavam pitanja o sebi, kada se zatvaram u sebe i tjeram sve oko sebe, da li sam još uvijek ista osoba? Nisam sigurna što želim u takvim trenutcima. Povući se u sebe, sakriti se od svijeta i plakati dok ... do kada? Do kada zapravo mogu izbjegavati..stvarnost. Da stvarnost i sadašnjost je ono od čega zapravo bježim. Sve je jednostavno tako razočaravajuće, a u koga sam zapravo razočarana? Sama u sebe, kao da svi idu naprijed dok ja konstantno stojim na mjestu. Zapravo povlačim ovo što sam rekla, pa ja ne stojim na mjestu! Uff, pa gdje bi ja bila da sam ostala na istom mjestu gdje sam bila. Pa ja nazadujem! I to jako!! Jer sada kada gledam, da sam ostala na istom mjestu definitivno bi mnoge stvari bile drugačije.
Neznam, nije da se žalim previše, imam savršenog dečka koji trpi i previše. Stvarno ne mogu zamisliti da ja nekoga trpim tako. Iako u zadnje vrijeme više nisam sigurna ni u što. Tako ni u sebe ni u nikoga drugog.
Zar ne bi bilo najlakše odustati od svega? Osjećam kao da ja polako odustajem, možda je jednostavno previše vremena prošlo da se vratim na pravi put i budem ja. Usprkos onome što svi kažu, bit svoj, je li to stvarno no što trebamo napraviti? Što ako ono što jesmo i nije baš reprezentatibilno, nije ono što privlači ljudi, u biti što ako je baš to razlog svoj nesreći? Ja gledam, promatram :P Ali neke ljude jednostavno ne mogu podnijeti, ali očito sam u tome usamljena, budući da nemam istomišljenika.
Ali pitam se, dali je vrijedno izgubiti samog sebe zbog drugih? U ovom trenutku, sama i tužna, mislim da jest. Mislim da nikad niti nismo ono što u samoj srži svoga postojanja jesmo. Svi nešto glume te nitko nije ono za što se predstavlja. Ili sam u krivu? Možda je problem stvarno samo u meni. možda je vrijeme da se probudim iz ovog konstantnog poluživota i vrati m se. Vratim se osobi koja sam nekad bila, osobi koja neznam zašto sam prestala biti.
Možda sam nesvjesno izgubila samu sebe...S vremenom osoba koja sam bila je nestala i pretvorila sam se u nekoga koga više ne poznam.
N.
| 22:10 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
Početi željeti.
srijeda, 31.03.2010.
Početi ću raditi popis stvari koje želim napraviti. Što kažete, vi moji imaginarni prijatelji? Ja se moram složiti sa mnom da je to dobra ideja.Definitivno toliko toga želim, početi željeti više nego si mogu priuštiti nije mi strano. Jer, što da kažem, jednostavno sam sanjar a moji snovi su veći od mene. Zašto ne bi počela s nečim. Jer šta, jednog dana će mi valjda biti drago. kad budem gledala u prošlost kada sam željela neke stvari koje ću tada imati..ili neću? Ali ostanimo pozitivni. Jer kad već nas cijeli svijet želi spustiti na zemlju, najljepše je letjeti visoko iznad svega, smješiti se i gledati u budućnost koja će biti bolja, i sretnija i koja nam sada nikako ne može nauditi. Jer budućnost je ideal, dokle god je budućnost je savršena, a kada se dogodi postaje sadašnjost, samim time prestaje biti ono idealno. Nisam sigurna kada točno dolazi granica između ideala i stvarnosti, zar to stvarno mora biti onda kada nam se čini da je sve u redu. Zar sreća mora biti ideal dok je stvarnost puka patnja i nesreća, ono što nas tjera da idemo dalje ne dajući nam ništa zauzvrat, ili tek mali komadić sreće. Čini nam se da smo bliže onome što smatramo vrhuncem svega, srećom.Ja želim živjeti u idealu, želim vjerovati. Želim željeti.>
N.
| 01:31 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
Prestati sanjati.
nedjelja, 28.03.2010.
Zašto je lakše pričati s nekim za koga niste sigurni niti dali sluša? Zašto mi je jednostavnije priznati sve nekome koga nije briga za mene nego onome tko me voli najviše od svih. Pred njim se skrivam. Skrivam svoje mane kao nešto loše što je pokvariti njegovo mišljenje o meni. Jer, zar ne želimo svi da onaj koga volimo ima najbolje moguće mišljenje o nama.
Neznam..možda sam ja samo čudna, izgubljena i depresivna bez razloga. Možda bi samo trebala prihvatiiti ono što imam, prestati sanjati. Zar je stvarno to ono do čega sam došla. Zar sam se stvarno tliko promjenila. Zar sam spremna odustati od svojih snova, od svojih želja i misli. Jer sada kada gledam, to je sve što me čini ovim što jesam. A ja jesam sanjar, ja možda živim u snovima. Ali zar je to toliko loše?
U trenutku kad se pomirim sa situacijom mislim da će to biti kraj. Poslije toga nema povratka jer tada se odričem sebe.. Zar se želim odreći sebe?
Izgubljena sam, neznam u čemu je problem, neznam dali griješim ja ili svi ostali.Svejedno se skrivam, skrivam se iza svoje sjene, iza svog imena i iza svojih snova. Skrivam se od boli koja svejedno prodire i lomi me Slama mi srce a ja kao da ne mogu ništa više napraviti..
N.
| 19:05 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
|