subota, 13.01.2018.

viza za raj

Juha od buče koja je došla čak iz Janjeva razveselila me .I rastužila, Ta boja,okus i miris vratio me u sjećanje godinama unatrag.
Istu takvu pojela sam sretna kod Sestre. Bili su ti dani lijepi,bezbrižni..puni smijeha i radosti.
Bili..
...i kao da nije dovoljno jesti zasitnu,krepku,gustu naranđastu juhu koja je tak fina i koja poziva na opustanje za stolom ...i kao da nije dovoljno sakrivati tugu nad tanjurom..nad kojim se sva glad pretvori u mučnu sitost..nije bila dovoljna samo ta juha nego su stigli na stol i friško pečeni popečci od iste te buče.

A onda su krenule priče..nostalgične priče Hrvata sa Kosova,obiteljske priče zaljevane likerom od borovnice i oraha..i ja se sva crvena smijem i plačem i svi me grle i tapšaju i pričaju u jedan glas..svi me vole..mene..koju prvi puta vide.

Dopuštam da me nosi ta toplina,da sjećanje na svoju prvu pravu juhu od buče i sjećanje na Sestru pretvorim u vizu za raj.

Oznake: juha

- 14:42 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Ja hodam sama

Ja hodam sama.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se