Da, sreća ubija kreativu pisanja, ali i taj problem je sad prevaziđen... Nekad davno biješe Red, a ne baš tako davno - štaviše juče, Red proslavi rođendan... naravno, bio sam na listi, ali ne baš zvanica - prije nepoželjnih individua koje egzistiraju na istim prostranstvima, pa za slučaj da ne navrate slučajno - informacije o događaju se zataškavaju baš kao i Karadžićeva lokacija... Glupo poređenje? Pa, šta onda!?

Ali, nije poenta ni u tome... moj izostanak s iz Škole bloganja je bio prvenstveno opravdan sa skoro devetomjesečnom vezom koja je danas kolabirala i "izdigla" se na novi nivo. Moram priznati da sam u svakom momentu veze uživao, ali činjenica je da nismo imali ni najmanje slične poglede na svijet (nešto kao "Mile voli disco, a ja..." malo više Nightwish), ali koegzistencija u releciji krevet-alkohol-hemija je bila super. Razumjevanje i sve slično, pa postojali su ali u nekim neodređenim oblicima... To što je nisam razumio potrebu za dva i pol časovno gledanje Granda (jedna predivna emisija na Pink televiziji, obavezno propustite), bilo je kompenzirano s tim da druga strana nije razumjela moju potrebu za četvero-časovnim sjednjem za laptopom...

Razlog za raskid? Strah od nečeg višeg i značajnijeg koji se iskanalisao u nepovjerenje uslijed razvoja događaja... ma ko će ga znati... ne razumijem ja te ljubavne dileme. Mislim, tuđe apsolutno dobro razumijem i riješavam ali mi moje nekako djeluju suviše apstraktno i glupo da bih se sad i pokušao braniti, napadati i boriti... Ma jednostavno to dosadi nekad i u stilu Dori kažem: "Just keep swimming, just keep swimming..."

A da li smo raskinuli? Ne znam, u mojim vezama se to rijetko iz prve zna :)