Davno biješe Red i Red biješe u njega... Preksinoć na kafi slučajno završim s debilom zbog kog mi je propala veza s Red. Oduvijek sam volio zajedničke prijatelje, koji jadni moraju da balansiraju između dva zla - a uvijek načine samo veće.

Kaže mi lik - što ga trzam na mobitel. Mislim koji debilikus, koliko se ja u burek razumijem - on je trznuo mene, a ja sam samo trzao meni nepoznat broj... a da sam znao da je on.... eee.... Imam toliko razloga da ga ne gotivim ni 2%, a jeb ga... propustio sam vrijeme nacizma i trening usmjeravanja mržnje...

Samo svojom stranom puta hodi stranče... moja je ionako zauzeta!

Dan u proveden u zagušljivo toplom stanu je tražio dodatno ispunjenje. Izaći s poznanikom u 22 i kusur? Zašto da ne - obližnja poslastičarnica je uvijek bila dobro mjesto za bjeg od dosade i prismakanje tanke kafe u suhoparnu priču. Tnx 2 Red. Izlazim...

Narudžba stiže, priča se lagano proteže niz viljušku ka stolu s kolačem... teče lagano i neprimjetno. Pogled prelazi preko prostorije do kuta u kom se nalaze dvije djevojčice. Mlađa, vidno umorna naslanja se na mermerne pločice i pokušava da svoj umor prevari snom. Starija sa svojih nepunih 18, cigareta u ustima... blijedo zuri u prazninu ispred, dok se kolač na stolu od muke sam jede i nestaje... Romkinje su... hladan jesenji dan proveden u prošnji ih je vidno iscpio... O čemu starija razmišlja pitanje je... Gdje noćiti? Šta učiniti i gdje poći za 20 minuta kad se lokal zatvori?

Kuja, koja je vjerovatno vremenom zajebala Darvina i evoluirala u ženu te se zaposlila u lokalu, vidno nadrkana se dernja na mlađu djevojčicu što spava za stolom... odvratan prizor...

Gomila misli prolazi kroz glavu - udariti kuju, dreknuti na nju... ali ništa... plaćam račun i odlazim...

Ovakve me stvari podsjećaju da trebam zahvaliti Sudbini što imam kakav-takav krov nad glavom, smora od šefa i dovoljno novca da spojim kraj s krajem i priuštim si kafu bez razloga...

Ponovo cigarete uz mene... Ne volim zimu... Nimalo... Ta hladnoća i ispraznost ljudi, taj pokušaj izigravanja sreće koji masa nameće, e pa neću... Naporni datumi, isforsirani i glupi - od Nove godine, Božića, mog rođendana kog nikad ne slavim i super isforsiranog idiotizma zvanog Valentinovo...

Zimski san, da nije problem nestati na nekoliko mjeseci, bio bi idealan izbor... Danas sam nešto posebno neraspoložen... Ti si ionako moj najveći kritičar, ionako ćeš me zatrpati nekim opaskama, ali nebitno je... Danas sam malo čitao ove mailove koje smo do sad pisali... Moja pohvala ti vjerovatno nije potrebna, ali ipak... fotke su ti odlične... nemam pojma - nalazim u njima nešto više i drugačije... jednobojnost i sivilo me privlači... iako nisam kompetentan da govorim o tome, sviđaju mi se...

Ponovo te gubim, zasipaš me rečenicama i stvarima koje ne pratim u potpunosti... inferioran ili nešto slično... nebitno i dalje... imaš zanimljiv sklop rečenica... čudno, uvrnuto i drugačije... nešto što riječi izvlači iz njihove učmalosti...

Oprosti, još jednom, ako gušim... smoren sam od svega pa samo bacam misli...

Fotke su ispod... svega dvije od njih su nacinjene nesto boljim aparatom... u poredjenju s tvojim su veoma lose, ali obećanje je obećanje...