body Dnevnik Melanie Hunter body

Nova priča ovdje. Uživajte!

25.03.2008. | 19:32 | | 1 | Komentiraj |

Kraj je samo još jedan početak

Da ste taj dan, treći dan praznika, pogledali u žensku spavaonicu djevojaka pete godine odmah biste shvatili da nešto nije u redu.

May je mirno sjedila na mom krevetu. Nije micala niti jedan jedini mišić osim što bi povremeno trepnula. Ja sam za to vrijeme nervozno hodala naprijed-nazad. Zatim sam sjela na Annabellin krevet. Nisu prošle ni tri sekunde a već sam lupala potkoljenicama o rub kreveta dok me nije počelo boljeti. Onda sam se umirila.

Will i Andrew su bili kod ravnateljice i javili joj da je Melissa nestala, no ona je tvrdila da joj sigurno ništa nije i da se može objaviti nestanak tek nakon što prođe još nekoliko sati.

Nekoliko sati! Pa za to vrijeme već može biti... Nisam si dala vremena da oblikujem u glavi ovu misao nego sam brzo počela razmišljati o nečemu drugome.

Ponovo sam počela hodati po sobi.

Zašto bi netko oteo Melissu? Pa ona nije ništa skrivila! Možda je netko ljubomoran na njezine dobre ocjene? Ma to je glupo! Stvarno ništa nema smisla! Pa prije bih očekivala da netko mene... Ukipila sam se.

May je digla glavu i upitno me pogledala. Ja sam je ushićeno primila za ruke.

To je to! U mojoj glavi je brujalo od iznenadne navale misli. Melissu je netko oteo jer je mislio da sam to ja!

Sjela sam na krevet. S noćnog ormarića sam uzela jednu sliku. Bila je slikana bezjačkim fotoaparatom tako da se Melissa i ja nismo micale. Pogledavala sam čas sebe, a čas nju tražeći razlike. Bilo ih je dosta.

Kao prvo, ono najočitije. Melissina kosa je bila puno duža od moje i gotovo stalno svezana u rep. Bila je i nijansu tamnija od moje.

Zatim njeno lice je bilo uže od mojega kao i njen nos. Imala je i tanja usta od mojih, a oči su joj bile mrvicu veće. Bile smo blizanke, ali dvojajčane. Sličile smo si kao i sva ostala braća i sestre.

Ipak, sličile smo si, dosta. Za nekoga tko je dobio samo površne informacije koga treba oteti, moglo se dogoditi da pogriješi.

Prvobitna ushićenost novim otkrićem splasnula je kada sam otkrila da nemam ništa od toga. Još uvijek nisam znala tko ju je oteo i gdje se sada nalazi. Imala sam samo pretpostavku zašto.

Opet sam počela koračati spavaonicom.

Kada bih joj samo mogla pročitati misli, kada bih joj samo mogla pročitati misli... Ali to je bilo nemoguće! Da bih joj pročitala sjećanje potreban je kontakt očima. Kad bih barem...

Po drugi put toga dana ukipila sam se na sred spavaonice. May me pogledala.

"Corvus Corax!" povikala sam i istrčala van ostavljajući zbunjenu May za sobom.

***

Znate ono da kada nešto radite bez plana, sve ispadne savršeno. Kada sam došla kod portreta ispred slytherinske društvene prostorije u slici nije bilo nikoga. Nisam mogla vjerovati! Pomaknula sam portret u stranu i otvorio se prolaz u nisku, zelenkastu Društvenu prostoriju. Bila je prazna!

Zatim sam uočila priliku u najudaljenijem naslonjaču. Corvus Corax me promatrao. Brzo sam prišla.

"Gdje su svi?" upitala sam da razbijem tišinu.
"Dante slavi rođendan. Dobili su dopuštenje da odu u Hogsmead", kratko je odgovorio.
"Zašto ti nisi s njima?"
"Čekao sam tebe", odgovorio je hladnim glasom.

Ništa mi nije bilo jasno. On je znao da ću doći? Znao je da je Melissa nestala? Kako?

Pogledala sam ga ravno u oči i u tom trenutku se dogodilo nešto što nisam doživjela već pet godina. Sve se zacrnilo i ja sam spontano ušla u njegova sjećanje. Počele su se vrtjeti slike.

Prvo sam ugledala Coraxa kako stoji na ulazu Hogwartsa i puši. Činilo se da nema više od trinaest godina. Zatim se slika izmjenila.

Ugledala sam ga kako korača Zabranjenom šumom. Ni ta slika nije dugo trajala.

Corax kako gleda kroz prozor, Corax kako se šulja dvorcem... Slike su se izmjenjivale.

Onda sam ugledala prvu sliku do tada na kojoj ga nije bilo. Bila je to mračna prazna prostorija u čijem je središtu stajao stolac bez naslona. Na stolcu je blistao zlatni kamen. Činilo se kao da je napravljen od čistog zlata. Izgledao je živo, zlato u njemu se prelijevalo. Nije mi trebalo dugo da shvatim koji je to kamen.

U tom trenutku jedna ruka je posegnula za njim. Ista ruka koja je držala cigaretu na prvoj slici, ista ruka koja je držala štapić šuljajući se šumom. Ruka Corvusa Coraxa.

A onda se dogodilo nešto što nisam očekivala. Nešto kao da me usisalo i onda naglo izbacilo van. Leđima sam lupila u zid spavaonice. Corvusova snaga je bila toliko jaka da me izbacio iz svojih sjećanja.

Ali ono što sam upravo saznala nije mi dalo da dugo ležim na podu. Brzo sam se ustala. Corax je mirno sjedio u naslonjaču s polusmješkom na licu.

U meni je nešto tutnjalo.

"Gdje je Melissa?" povikala sam.

Nije izgledao iznenađen. Izgledao je kao da je jedva dočekao.

"Ona je dobro", mirno je rekao.
"GDJE JE!?" povikala sam još glasnije izvlačeći štapić iz džepa pelerine.

I on je izvukao svoj.

"Samo mi moraš učiniti malu uslugicu i ti i tvoja sestrica možete mirno doma."

Nisam odmah shvatila što želi od mene. Kad je on vidio da ne razumijem naglo se naljutio.

"Trebaš samo pročitati sjećanje tog vražjeg kamena!" zarežao je.

U očima mu je nešto bljesnulo i tada mi se po prvi put učinio stvarno opasan. Ruka u kojoj sam držala štapić mi se počela tresti.

"Dobro", počela sam, "ali prvo da vidim Melissu."
"Nisi u poziciji da postavljaš nikakve uvjete", rekao je oštro, a oči su mu sjevale.
"Dovedi je ovdje ili ništa od dogovora", i ja sam povisila glas.

Zamislio se. Više nije pazio na štapić i spustio ga je malo niže. Taj sam trenutak čekala.

"EXPELLIAR..."
"PROTEGIO!" povikao je.

Čarolija je bila tako snažna da sam jedva ostala stajati na nogama. Sad je izgledao jako bjesno.

"A tako ćemo igrati?" upitao je mirno.

Šutila sam.

"Izgleda da tvoja mala sestrica neće dočekati kraj ove predstave."
"NE!"
"ŠUTI!"

U tom trenutku se na stepenicama koje su vodile prema spavaonicama pojavila Melissa. Nije imala štapić, ručni zglobovi su joj bili crveni. Corvus je odmah primijetio da gledam iza njega i okrenuo se.

Melissa je pokušala potrčati natrag, no on je već imao spreman štapić.

"Omami!" povikao je i Melissa se srušila na stepenice.

"AVADA KEDAVRA!" čula sam glas iza sebe. Zadnje što sam vidjela je kako Corvus Corax mrtav pada na tepih kada se i meni sve zacrnilo pred očima.

***

boomp3.com
(ovdje upalite pjesmu)

Taj dan će Melanie Hunter, ili bolje rečeno Melanie Landay, pamtiti zauvijek. Kada ju je Corvus Corax onako nasilno izbacio iz njegovih sjećanja, njezin dar čitanja se izgubio. Od tog dana Melanie više nije mogla čitati sjećanja, no njezin život se nastavio.

Završila je Hogwarts i zaposlila se kao vidarica u sv. Mungu na odjelu za liječenje bolesti i ozljeda izazvanih čarobnim napitcima. U bolnici ja upoznala Jasona Landayja i uskoro su se vjenčali. Ove godine njihova mlađa kći Jenna kreće u Hogwarts. Starija, Mallory je već na trećoj godini.

Melissa i William su jedini "školski" par koji su se kasnije vjenčali. Imaju dva sina, Samuela i Randyja, petnaestogodišnje blizance. Melissa predaje Stare rune u Hogwartsu, a Will je trener Topnika.

Amelie je postala vještica u Čarosudnom zboru. U slobodno vrijeme još uvijek svira violončelo. Nedavno se i vjenčala za Jamesa Woodrowa i uskoro treba roditi svoje prvo djete.

Annabelle i Irma su pokrenule vlastitu trgovinu svečanim pelerinama. Annabelle se udala za, nećete vjerovati, Andrewa! Imaju kćer i sina. Irma i njen muž Edward imaju trinaestogodišnju kćer Ebony. Ona i Mallory su najbolje prijateljice u Hogwartsu.

Zaljubljiva May i Michael Jakobs će se uskoro vjenčati. Trebalo im je dugo da shvate da su jedno za drugo.

A Kamen? On je na sigurnom u Gringottsu. Melanie to još ne zna, ali njena kćer Jenna će joj se uskoro požaliti da ponekad ima vizije i vidi razne slike i događaje koji su prošli.

Melanie nikad nije otkrila tko ju je spasio onaj dan i tko je ubio Corvusa. Neke tajne jednostavno ostaju neotkrivene.

***

Blog sam započela i završit ću s ovom pjesmom. Mislim da će sve one koji su me čitali otpočetka malo vratiti u prošlost.

boomp3.com

Ovo je nije kraj. Vraćam se uskoro s novom pričom ;)

Image Hosted by ImageShack.us


23.03.2008. | 11:14 | | 10 | Komentiraj |

Praznici

Prvi dan praznika probudila sam se kasnije nego obično. Kad sam otvorila oči ugledala sam Amelie i Irmu. Bile su već potpuno obučene i stajale su na sred sobe valjda čekajući da se probudim.

˝Uhh... mogle ste me probuditi. Koliko dugo čekate?˝ upitala sam još polu zatvorenih očiju. Tek sam tada primijetila torbe i kovčege na podu oko njih. U sekundi sam se ustala i sjela na rub kreveta.

˝Čemu sve ovo?˝ upitala sam pokušavajući izbaciti iz glave očit odgovor na ovo pitanje.

Amelie i Irma se gledale u pod.

˝Hoće mi netko odgovoriti?˝

Amelie je bila hrabrija. Pogledala me očiju punih isprike.

˝Ujutro smo primile sovu od bake i... želi da provedemo praznike s njom˝, počela je.
˝Stvarno nam je žao, mislile smo da ćemo ostati ovdje s tobom...˝ nastavila je Irma tiho.
˝Nema veze˝, prekinula sam ih.
˝Melanie...˝
˝Stvarno, u redu je. Annabelle ostaje, samo vi idite, zabavite se s bakom˝, rekla sam sama sebi zvučeći neuvjerljivo.

Na spomen Annabellinog imena opet su pogledale u pod.

˝Što?˝

Nema odgovora.

˝Što se dogodilo Annabelle?˝ upitala sam s panikom u glasu.
˝Ma ništa joj se nije dogodilo. Otišla je rano ujutro, Hermiona je došla po nju. Ona i Ron će se vjenčati za dva tjedna i želi da Annabelle bude na pripremama za vjenčanje. Jako joj je žao što ti se nije stigla javiti.˝

Ostala sam buljiti u ormar iza njih.

˝Melanie?˝
˝Dobro, ostaje mi još Melissa˝, rekla sam prkosno očekujući pogled u pod koji je ovaj put izostao.
˝Sigurno se ne ljutiš?˝ upitala je Amelie.
˝Naravno da ne, pa niste vi krive. Uostalom nije da se nemam s kim družiti.

***

Nakon tjedan dana praznika požalila sam što nisam nagovorila Irmu i Amelie da ipak ostanu. Moj plan od druženju s Melissom nije išao najbolje. Nakon prva dva dana koja smo provele u knjižnici, rješavajući zadaće da ne moramo na kraju praznika, znala sam da to tako neće funkcionirati.

Melissa je stvarno super i sestra mi je, ali jednostavno nemamo iste interese. Ona može satima brbljati o knjizi otrova koju je zadnju pročitala, a meni se nakon prvih pet minuta počne spavati.

Spas je došao u obliku May Stox, Andrewove nove cure. Tog jutra, trećeg dana praznika, sjedila sam u Velikoj dvorani i nabadala vilicom po kajgani sa slaninom. Velika dvorana je bila poluprazna jer su svi koji su namjeravali otići kući, otišli.

Već sam htjela odustati od zadnjeg komada kajgane koji nisam mogla uloviti kad sam čula nečiji veseli glas kako se približava. Okrenula sam se i ugledala djevojku svijetlo smeđe kose koja je poskakivala dok je ona rukama pojačavala dojam onoga što priča Andrewu. Znala sam da ima novu curu, ali je još nisam upoznala pa sam im prišla.

˝Ej Andrew!˝ pozdravila sam ga.
˝Bok, Melanie˝ rekao je još pospano, a onda shvatio da bi nas trebao upoznati. ˝Ovo je May, May, ovo je Melanie.˝

Ubrzo smo ja i May shvatile da imamo jednak problem. I njene prijateljice su otišle kući za praznike tako da je jedina razumna solucija bila da se nas dvije počnemo družiti. Bila sam uvjerena da Melissi to neće smetati. Njen Will je, za razliku od mog Michaela, ostao u Hogwartsu i mogla je jednako tako uspavljivati njega.

May je bila vesela i vrckava. S njom nikad nije bilo dosadno. Kad više nismo imale što raditi prijavila nas je za ukrašavanje škole za Božić. Umirale smo od smijeha dok je Peevs pokušavao srušiti sve ukrase koje smo postavile, zezale smo se na račun knjižničarke i grudale smo se po hodnicimi umijetnim snijegom proizvedenim magijom. Jednostavno smo uživale. Toliko da sam skroz zaboravila na Melissu.

Kad sam se tu večer vratila u Društvenu prostoriju ondje sam zatekla Willa i Andrewa kako igraju čarobnjački šah. Will me pogledao kao da nešto očekuje.

˝Gdje je Melissa?˝ upitao je.
˝Nije sa mnom˝, otgovorila sam.
˝Kako nije? Pa gdje je onda?˝
˝Ja sam mislila da je s tobom.˝
˝Onda je vjerojatno u knjižnici˝, zaključio je Andrew.

No Melissa se nije pojavljivala. Nije bila u ni u knjižnici ni u spavaonici. Kad je nisam našla u ženskom wc-u počela sam paničariti. Melissa je nestala.



Evo post, nakon duge pauze. Nadam se da vam se sviđa. U međuvremenu, dok nisam pisala Angie i Irma su otišle.

Stvarno ne znam što da kažem.

One su me, uz Amelie, čitale skoro od samog početka.

Samo se nadam da će se vratiti.

Volim vas sve.

11.03.2008. | 18:01 | | 17 | Komentiraj |

Neuobičanjeno vjenčanje

Vrijeme je prolazilo i bližili su se božićni praznici. Melissa i ja smo ih trebale provesti kod kuće, u Londonu, s mamom i tatom. Tamo bismo se trebali dogovoriti oko stvari vezanih uz vjenčanje i odrediti točan datum.

Inače bi nam mama i tata poslali pismo svakog tjedna, obično samo da pitaju kako je u školi i kako prolaze moje instrukcije. Znali su da idem na instrukcije kod profesora Lupina iz čitanja sjećanja, nisam im mogla ne reći za to. Ali im nisam rekla za Kamen. Nisam htjela da se previše brinu.

Danas je srijeda, a oni još uvijek nisu poslali pismo. Škola završava u petak, u subotu putujemo doma, a u nedjelju je Božić. Mama je obećala da će se još javiti prije nego što idemo, a budući da još nije, počela sam se brinuti.

Amelie me uvjeravala da je sve u redu. Kad smo već kod nje, saznali smo zašto je onako nestajala. Ako ste pomislili da ima dečka, niste bili u krivu. Opet, ako ste pomislili da je nešto vezano za školu, isto niste bili u krivu.

Naime, Amelie ide na instrukcije kod profesorice McGonnagal. Ne zato što nije dobra u Preobrazbi nego zato što će postati animagus. Profesorica McGonnagal je zaključila da Amelie, uz ove ocjene, ima dovoljno predispozicija za to.

Isto tako, Amelie se potajno sastajala s jednim dečkom iz Hufflepuffa. Zove se Jamie Stewart i jako je simpatičan i duhovit. Da nemam Michaela bila bih užasno ljubomorna na Amelie.

Kad smo već kod Michaela, čini se da je shvatio da me malo guši, iako sve sumnjam da mu je Annabelle rekla. Ona je uvijek izravna kada je riječ o dečkima. Uglavnom, više ne ide na svaki sat sa mnom tako da mi, kad se napokon vidimo, nikad nije naporan.

***

˝Dodaj mi onaj sok od bundeve˝, rekla je Irma u četvrtak na doručku.

Upravo u tom trenutku čuo se lepet krila i Veliku dvoranu su ispunile sove. Odmah me u želudcu nešto stisnulo kad sam se sjetila da se mama i tata još uvijek nisu javili. Već sam se prestala nadati pismu i nisam ni pogledala prema gore pogledom tražeći tatinu crnu ušaru. Zato sam se jako iznenadila kad je pored mog tanjura pala smeđa omotnica.

Melissa je naravno bila brža. Sjedila je tri mjesta dalje, ali je u sekundi uspjela zgrabiti i rastrgati omotnicu. Dok sam ja još iznenađeno buljila u prazno mjesto pored tanjura ona je već na glas čitala:

˝...nadamo se da je u školi sve dobro, bla, bla, bla... znamo da se dugo nismo javili, bla, bla, bla... ˝

Preokrenula je očima, okrenula je pismo na drugu stranu i uzviknula: ˝Aha! Evo ga!˝

Došlo je do nekih promjena u planu i tata i ja smo se odlučili vjenčati ovaj vikend. Znamo da sad mislite kako smo sve već uspjeli organizirati, ali nećemo se vjenčati u Londonu. Dok vam ovo pišem, sjedimo u hotelu u Las Vegasu, a kad ćete vi ovo čitati, već ćemo sigurno biti vjenčani.
Nemojte se ljutiti na nas, ovako je najbolje jer je baka Alisson navalila s planovima za veliko vjenčanje, a vi znate koliko tata i ja mrzimo pretjerivanje.

Na žalost vam moram reći da ćete za praznike morati ostati u školi. Tako mi je žao što nećete biti na vjenčanju.

Puno vas vole
Mama i tata



˝I ja i Annabelle ostajemo˝, rekla je Irma pokušavajući nas utješiti.
˝I ja isto˝, dodala je Amelie.

Ja sam samo stajala otvorenih usta, a onda sam se počela smijati.

˝Ovo je kao u nekom američkom filmu!˝ glupo sam izvalila. Ostali su me čudno pogledali.
˝To je neka bezjačka stvar˝, objasnila sam.
˝Jednostavno ne mogu vjerovati da su nam to učinili˝, tužno je rekla Melissa. ˝A tako sam htjela biti na vjenčanju.˝
˝Ti bar ostaješ s Willom preko praznika, ali ja ću se morati oprostiti od Michaela. On ide doma na praznike.˝
˝Ma bit će nam super, škola sutra završava i počinje tulumarenje!˝ rekla je Annabelle veselo.

Nisam se mogla ne veseliti s njom.



Vratila sam se! Znam da u postu nema neke prevelike radnje, ali nadam se da vam se sviđa. Pusa... :)

Dodatak:
Sutra, 18.2.2008. je prvi rođendan mog bloga. Kad pogledam unazad čini mi se da sam tu puno dulje. Preživjela sam otvaranje i zatvaranje raznih HPFF blogova, preuređenje blog.hr-a, i bezbroj vaših novih postova. Nadam se da ću ovdje biti još bar deset puta toliko.

09.02.2008. | 13:25 | | 23 | Komentiraj |

Obavijest

Eto, počela je škola, ali ja za razliku od drugih neću pauzirati zbog toga, nego zato što sam napravila veeeliki račun. Sad ste vjerojatno pomislili da sam u kazni pa zato ne mogu ići na internet, ali nije u tome stvar. Zapravo roditelji se uopće ne ljute, barem ne jako (moja mama tvrdi da sam otkad idem na internet naučila pisati svim prstima, ali mislim da je za to zaslužan klavir). Stvar je u tome što se osjećam grozno što sam napravila toliki račun, a i mislim da bi za i za školu bilo bolje da pauziram neko vrijeme (iako to ne znači da ja ne bih dobro prolazila u školi i uz internet :)).

Za priču imam puno ideja i raznih varijacija na temu, ali još nisam sve to stigla staviti na papir. Zapravo na ekran. Imam i dosta ideja za priču koju ću pisati poslije ove. Zapravo imam ideja za više priča, ali vam neću još ništa govoriti.

Sljedeći post možete očekivati negdje pri početku drugog mjeseca. Nadam se da ste se svi dobro odmorili na praznicima (iako znam da niste) i zabavili na skijanjima (ako ste išli).

Ja na skijanje idem za dva tjedna (za vrijeme škole, jeeeej!), a to je baš za vrijeme školskog natjecanja iz latinskog i starogrčkog (iz čega sam najbolja od svih koji idu što ipak ne znači da sam genij za to. Pogotovo za grčki. Znači li vam što podatak da iz svakog testa dobijem četiri, a to je najbolja ocjena u razredu?). Uglavnom, na žalost (da, baš) neću moći ići na to natjecanje i sad profesorica iz grčkog pregovara s komisijom da me puste direktno na županijsko (što ne bi bilo fer, i sumnjam/nadam se da joj neće uspjeti jer bi se jaaako razočarala u mene kad bi saznala da na svakom testu imam šalabahtere. Puno šalabahtera).

Znam da pune i bespotrebno brbljam. Idem sada.

Puno vas voli vaša H.

PS. nemojte prestati pisati priče! Nikada!

18.01.2008. | 19:12 | | 24 | Komentiraj |

Tajna

Primio me za nadlakticu i povukao u praznu učionicu.

˝Mogu i sama hodati, hvala˝, rekla sam sarkastično.

Corvus se očito pravio da me nije čuo. Zatvorio je vrata i sjeo na klupu. Ja sam ostala stajati. Zatim je iz pelerine izvadio kutiju cigareta.

˝Znaš, ako ti popušiš pet takvih dok ja stojim pokraj tebe bit će kao da sam ja popušila jednu˝, rekla sam. To sam znala jer je moj tata pušio kada su se on i Melissa doselili k nama. Mama mu je svakodnevno prigovarala sve dok nije prestao.
˝A znaš ti da starogrčki jezik ima pet padeža?˝ upitao me.
˝Kakve sad to ima veze?˝
˝Pa nema, ali kad se već razbacujemo podacima...˝
˝Ja ionako ne želim biti ovdje˝, rekla sam živčano i krenula prema vratima.

To nije bila istina. Iako me zanimalo kako je bilo na predavanju još više me zanimalo što mi to Corvus treba reći. Na svu sreću on je samo preokrenuo očima i spremio cigarete. Spustila sam ruku s kvake.

˝Znaš, imaš jako lijepo sjećanje vezano uz svoju mamu,˝ prekinuo je tišinu.
˝Da, ona je stvarno...˝ počela sam, a onda mi je došlo do glave što je on upravo rekao. Od šoka sam ostala stajati otvorenih usta, bez riječi. Corvus se zadovoljno smješkao.

˝Ti... ti... ti si mi čitao sjećanja!?˝ napokon sam uspjela progovoriti. Bila sam bijesna.
˝O da. I ne samo tebi. Sjećaš se onog dana kad su bile gryffindorske metlobojske kvalifikacije?˝ upitao me. Klimnula sam glavom. Tada sam prvi put vidjela Michaela.

˝Sjećaš se što si tada radila?˝
˝Pa... obranila sam tri slobodna udarca i poslije smo imali tulum...˝ počela sam nabrajati.
˝Ne, ne, ne! Ne to! Sjeti se što si radila dok si čekala˝, govorio mi je tonom kao da govori malom djetetu.

Kao da je njegov sedamnaestogodišnji mozak puno razvijeniji od mog petnaestogodišnjeg! I kakve uopće veze kvalifikacije imaju s čitanjem sjećanja!? Njegovim čitanjem sjećanja!? A onda sam se sjetila.

˝Bila sam u Michaelovim sjećanjima˝, rekla sam napokon.
˝Tako je!˝ pobjedonosno je povikao. Meni još uvijek ništa nije bilo jasno. Osim podatka da je i on čitač. To mi je bilo kristalno jasno.
˝Ali kakve...˝
˝Sjećaš se što je Michael˝ dok je izgovarao Michaelovo ime prstima je u zraku napravio navodne znakove, ˝pomislio na kraju?˝

Toga sam se odmah sjetila, a u želudcu me nešto zaboljelo.

˝Nije valjda i ona tu˝, izgovorila sam slabašno. ˝To je pomislio.˝
˝Nije!˝ povikao je Corvus. ˝To sam ja pomislio.˝

Izgubila sam strpljenje.

˝Objasni! Sve! Odmah!˝ rekla sam tresući se od bijesa. Corvus je duboko udahnuo.
˝I ja sam čitač.˝
˝Čuj, to sam mogla...˝
˝Ali malo drugačiji od tebe˝, nastavio je ne obazirući se na mene. ˝Ja mogu ući u nečije sjećanje bez kontakta očima.˝
˝Pa to je još bolje od...˝
˝Ali ne mogu ući u sjećanja neživih stvari,˝ napokon je rekao.

Stala sam zabezeknuto stajati. Lupin mi nikada nije rekao da postoje razne vrste čitača. Zna li Corvus uopće za postojanje Kamena? Očito zna čim mi je bio u sjećanjima. Što hoće od mene?

˝Aha˝, uspjela sam protisnuti.
˝Vidiš, to je dosta velik nedostatak˝, rekao je. Je li se to meni čini ili mi se malo približio?
˝Da, ali nema ti ništa zanimljivo u sjećanjima neživih... ˝ pokušala sam ga nekako umiriti, a onda stala. Zašto se ja uopće bojim?
˝Što hoćeš od mene?˝ upitala sam oštro.
˝Ništa, samo sam htio da znaš. Da sam i ja čitač, mislim˝, rekao je.

Pogledala sam ga u oči. Činilo mi se da je stvarno iskren. Odahnula sam.

˝Pa dobro, ako je to sve, ja sad idem u Društvenu, zanima me što je bilo na predavanju˝ rekla sam i krenula prema vratima, a onda sam se nečega sjetila. ˝Jesi ti rekao ostalim da sam ga čitač?˝

Corvus se osmjehnuo.

˝Naravno da jesam˝, rekao je.

***

Ušla sam u Društvenu i osvrnula sam se oko sebe. Mnogo učenika je sjedilo u naslonjačima, ali izgleda da nitko nije primijetio da sam ušla. Ili više nisu smatrali da sam ja nešto čudno.

Vidjela sam svoju ekipu kako mi se osmjehuje. Čak su i Amelie i Michael bili tamo. Sjetila sam se da bismo trebali izvući iz Annabelle gdje to Amelie ide, ali sam bila preumorna za to. Sad kad sam znala da nije Michael izbrbljao moju tajnu osjećala sam se puno bolje. Prišla sam mu i poljubila ga u obraz. Ostali su me začuđeno pogledali.

˝Zar nije...?˝ počeo je Will.
˝Nije˝, rekla sam sretno.
˝Kako je bilo kod McGonnagalice?˝ upitala me Irma.
˝Ma ništa posebno, samo sam trebala slagati neke papire˝,odgovorila sam. ˝Kako je bilo na predavanju?˝ upitala sam. Izgleda da je Melissa jedva dočekala, počela je pričati kao navijena.

Saznala sam da je predavač bio profesor Lupin i da zapravo nije ispričao ništa novo, s iznimkom da je to pričao svim Gryffindorima. Annabelle je dodala da su i Ravenclawi, Hufflepuffi i Slytherini imali predavanje, u učionicama pokraj.

Nisam im ispričala što mi je Corvus rekao. Nisam to ispričala ni profesoru Lupinu na sljedećim instrukcijama. Znala sam i zašto. Bojala sam se da će onda i Corvus dolaziti na instrukcije i da će biti bolji od mene.



Nikome ne javljam za post. To mi je dosadno. Sami se sjetite :)

10.01.2008. | 13:32 | | 19 | Komentiraj |

Prijestupnici

Toga dana vrijeme je prolazilo nevjerojatno sporo. Predavanje profesora Binnsa kao da je trajalo dva sata umjesto jedan, a na inače dinamičnom satu Čarolija imala sam osjećaj da ću svaki tren zaspati.

Isto je bilo i s ostalima. Annabelle je na zadnjem satu danas, poslije ručka, lupkala prstima po klupi (sve dok je McGonagallica nije opomenula), a Melissa se nije čak ni sjetila javljati kad zna točan odgovor. Bila je zaokupljena gledanjem na pješčani sat koji je stajao na profesoričinoj katedri.

Napokon je zvonilo za kraj nastave. Nisam željela pričekati ostale da se spreme, nego sam prema Društvenoj prostoriji krenula sama. Pošla sam drugim putem, malo dužim, kojim ne idemo često da ih usput ne sretnem. Željela sam biti malo sama.

Još kojih sat vremena i svi Gryffindori će znati sve o mojoj sposobnosti. To je bilo dobro, nisam mogla više podnijeti da me onako čudno gledaju. Ali što ako me se nakon predavanja počnu bojati još više? Nisam željela o tome razmišljati.

Polako sam došla do Društvene prostorije. Unutra su naravno već bili svi što podrazumijeva Melissu i Willa, Annabelle, Irmu i Andrewa. Amelie opet nije bilo. Sjedili su za stolom najbliže kaminu i pričali o nečemu. Sjela sam u jedan prazan naslonjač.

Annabelle i Irma su razgovarale o nekom slatkom Hufflepuffcu. I Melissa i Will su razgovarali, nisam uspjela čuti o čemu. Ostao je još samo Andrew. On nije bio tip osobe koja će pričati samo zato da prekine tišinu. Nije bio šutljiv, naprotiv, čim bi počela neka rasprava rado se uključivao, ali jednostavno nije nepotrebno brbljao. Meni je tišina odgovarala.

U petnaest do pet Melissa je ustala i pljesnula rukama. Društvena prostorija je bila već poluprazna.

˝Idemo, zakasnit ćemo!˝ rekla je strogim glasom.
˝A što ćemo s Amelie?˝ upitala je Irma.
˝Ma pojavit će se ona na vrijeme˝, bezbrižno je odgovorila Annabelle.

Malo prebezbrižno. Svi smo je pogledali.

˝Što je bilo?˝ upitala je zbunjeno.
˝Ti znaš gdje je Amelie˝ rekao je Andrew. To nije bilo pitanje.
˝M-molim? Ne znam gdje je. Pa znate da nikome ne želi reći što radi kad je nema˝, rekla je Annabelle visokim glasom. Melissa ju je nestrpljivo gledala.
˝Nemamo vremena sad izvlačiti ovo iz nje! Reći ćeš nam poslije predavanja!˝ povikala je i gurnula Willa kroz prolaz. Ja sam krenula za njima.

˝Baš me zanima što McGonagallica hoće od tebe˝, rekla je Irma.
˝Da, i mene˝, potvrdila sam.

Na trećem sam katu, umjesto da skrenem desno kao ostali, skrenula lijevo. Usput sam ih podsjetila da mi moraju ispričati sve točno što je bilo pogotovo kako su ostali reagirali kad su saznali istinu. Obećali su da hoće.

Profesoričin odnosno ravnateljičin kabinet nalazio se na istom mjestu gdje je bio kad sam na prvoj godini prvi put došla ovdje. No tada ni sada nisam znala što me čeka.

Na ulazu me dočekala vodoriga. Osjetila kako mi se želudac grči. Nisam znala lozinku.

˝Kisele kokice˝, pokušala sam. Vodoriga je trepnula, ali se nije pomaknula. Ostala sam bespomoćno stajati. Zapovjedila sam si da mislim. Što bi McGonagallica stavila? Sigurno nešto što ima veze sa čitanjem sjećanja budući da mi nije rekla lozinku. Vjerojatno je pretpostavljala da ću je pogoditi.

˝Čitač?˝
˝Sjećanje?˝
˝Čitač sjećanja?˝
˝Kamen?˝
˝Voldemortov kamen?˝ pokušala sam beznadno.

Na moje iznenađenje vodoriga se pomaknula i otvorila mi prolaz do zavojitih stepenica. Brzo sam se popela. Već sam sigurno kasnila. U žurbi sam preglasno pokucala na vrata.

˝Uđite˝, čulo se iznutra.

Polako sam otvorila vrata. Ravnateljica je sjedila za okruglim radnim stolom. Kabinet je izgledao jednako kao i prije pet godina. Na zidovima su visjele slike bivših ravnatelja. Učinilo mi se da je profesorica upravo razgovarala s jednim od njih. Nije se činila iznenađena što sam uspjela pogoditi lozinku.

˝Sjednite˝, rekla je ravnateljica i pokazala mi na okrugli stolac koji se nalazio nasuprot nje. Ovo me podsjetilo na instrukcije kod Lupina.

˝Danas ćete razvrstavati stare podatke o školskim prijestupnicama od novih˝, rekla je i pokazala na poveliku prašnjavu kutiju koju nisam prije primijetila na stolu. ˝Sve one nakon 1950. stavljajte u ovu kutiju˝ zamahnula je štapićem i dočarala novu kutiju, ˝a one starije ostavite u ovoj˝ pokazala je na onu prašnjavu. ˝Je li vam jasno?˝ upitala je na kraju.

˝Jasno mi je˝ odgovorila sam, ˝ali...˝ nisam znala kako da to pitam a da ne ispadne bezobrazno.
˝Nije vam jasno zašto niste na predavanju?˝ upitala me profesorica blago me gledajući.
˝Da.˝ priznala sam.
˝Pa razmislite malo˝, počela je napokon, ˝profesor Lupin sada objašnjava svim Gryffindorima kako funkcionira čitanje sjećanja. Sigurna sam da se ne biste osjećali ugodno da sada gledaju u vas i došaptavaju se.˝
˝Da, ne bih,˝ morala sam priznati.
˝A sad krenite, imate dosta posla.

***

Dva sata kasnije vraćala sam se natrag u Društvenu prostoriju. Vrijeme u ravnateljičinom kabinetu je tako sporo prolazilo da sam imala dojam da sam tamo provela najmanje četiri sata. Žurno sam koračala hodnicima u želji da do Društvene dođem što prije. Živo me zanimalo kako je bilo na predavanju i kako će sad ostali reagirati na mene. Nisam ni primijetila da netko trči za mnom sve dok mi nije stavio ruku na rame. Prestrašeno sam se okrenula.

˝Napokon sam te uhvatio, Hunter˝, rekao je Corvus Corax.

Coraxa sam znala s metlobojskih treninga. Bio je kapetan slytherinske metlobojske ekipe i prvi kad se trebalo svađati oko toga tko je prvi rezervirao teren.

˝Što trebaš, Coraxe?˝ upitala sam pomalo bezobrazno.
˝Dođi sa mnom˝, rekao je.



Evo vam! Mislim da je ovo najveći post koji sam ikad napisala. Definitivno će mi povećati prosjek riječi.
Sretna nova godina svima! Mislim na cijelu godinu i zato je malim slovima :)

02.01.2008. | 08:38 | | 18 | Komentiraj |

McGonagalličin oglas

Jedva sam dočekala subotu i instrukcije kod profesora Lupina. Zamolila sam Melissu da me u šest sati otprati do profesorovog kabineta jer se više nisam osjećala sigurno kad sam sama hodala hodnicima. Nije da bi me netko napao ili nešto tako. Samo, nisam htjela biti sama, a kada bi netko bio sa mnom osjećala bih se kao da se zapravo ništa nije ni promijenilo. Kao da me se još uvijek nitko ne boji. Ali bojali su me se.

Jučer predvečer, kad je nastava bila završila, i svi su još sjedili u Društvenoj prostoriji, nitko od učenika viših godina mi se nije obratio, ama baš nitko. Nisam željela saznati što će biti na metlobojskom treningu u ponedjeljak. Clara Darwin i Anna Gryffindor još uvijek nisu pokazivale nikakve znakove da me zapravo poznaju.

Pokucala sam na vrata i čula potvrdan zvuk iznutra. Ušla sam. Nije bilo smisla da postavljam pitanje o Kamenu, bilo mi je kristalno jasno da ga aurori još nisu pronašli.

˝Sjednite Melanie˝, rekao je Lupin i pokazao na stolac postavljen za mene ispred njegovog radnog stola. Prisjetila sam se kako sam se u početku bojala svih stvorenja i predmeta koje je Lupin držao po policama. Čulo se pucanje mjehurića iz jednog akvarija lijevo od mene, ali ja se sada nisam ni osvrnula.

Profesor me upitno pogledao, a ja sam duboko udahnula i počela pričati. Ispričala sam sve što se dogodilo, od petka ujutro do danas ujutro kada me Joshua Brang, visok učenik sedme godine, skoro srušio na hodniku, a onda, kad me na trenutak pogledao, tako brzo otrčao u drugom smjeru da mi se nije ni ispričao. Zatim sam iznijela Melissinu sumnju da oni sve znaju.

Lupin je duboko udahnuo i pogledao me svojim sivim očima.

˝Gospođica Alisson ima pravo. Znao sam da će se ovo jednom dogoditi˝ rekao je smireno.
˝Ali što da sad radimo?˝ gotovo sam povikala. Izluđivala me njegova smirenost. ˝Neću cijelu godinu hodati po školi a da me se svi boje pogledati da im ne bih pročitala sjećanja!˝
˝To prepustite meni, Melanie, a sad počnimo s instrukcijama˝ rekao je.
˝Ali...˝ počela sam iznervirano.
˝Sutra će vam sve biti jasnije.˝
˝Ali još ne znamo tko je sve to ispričao ostalima!˝ povikala sam.
˝Zar zaista želite znati tko vas je od vaših prijatelja izdao?˝ upita profesor tiho.

Na to nisam znala odgovor.

***

U nedjelju, prvog prosinca, na gryffindorskoj oglasnoj ploči osvanuo je novi oglas prekrivši raspored posjeta Hogsmeadu. Irmi, Annabelle, Amelie, Melissi i meni je trebalo pet minuta da dođemo na red do oglasne ploče. Slutila sam da ovo ima veze s onim što mi je Lupin jučer napomenuo. Kad smo napokon došle na red ugledale smo povelik plakat na kojem je kićenim zlatnim slovima pisalo:

Škola vještičarenja i čarmobnjaštva Hogwarts datuma prvog prosinca u 17 sati poziva sve učenike koji pohađaju dom Gryffindor da saslušaju predavanje na temu magičnih sposobnosti. Učenici su obavezni doći na predavanje, a ukoliko iz određenih razloga netko taj dan bude spriječen u ponedjeljak drugo prosinca u 20 sati predavanje će biti ponovljeno. Mjesto održanja predavanja je kabinet broj 46 na četvrtom katu.

Mole se učenici koji ne mogu doći da se potpišu na prazna polja s desne strane.

Moli se i gospođica Melanie Hunter da u vrijeme predavanja dođe do ravnateljičinog kabineta.

Srdačan pozdrav, ravnateljica i profesorica preobrazbe Minerva McGonagall.


Brzo sam bacila pogled na desnu stranu oglasa. Nije bilo upisano niti jedno jedino ime. Melissa i Amelie, koje su ranije završile s čitanjem upravo su potiho raspravljale o nečemu. Kada su primijetile da smo i Irma, Annabelle i ja završile s čitanjem, odlučile su svoja razmišljanja podijeliti s nama. Prva je kao i uvijek počela Melissa.

˝Ovo je sigurno predavanje o tvojim sposobnostima!˝
˝Misliš na jednu sposobnost˝, ispravila sam je.
˝Da, to. Svi će napokon saznati pravu istinu o tebi. Mogu se kladiti da je većina njih čula neku iskrivljenu priču o tebi.˝
˝Ja sam čula da je jedna trećašica uvjeravala svoju prijateljicu da ćeš ih spaliti pogledom ako te pogledaju u oči˝, rekla je Annabelle.

Sve smo se nasmijale.



Evo ga, novi post, baš na Božić! Sretan Božić svima vama i vašim obiteljima! Nadam se da ste dobili puno poklona! :)
Za Chaterine Jones i Aishu Black: stvarno ne primam više likova u priču. Iznimka je Corvus Corax (koji mi treba javiti kako se zove čovjek sa slike koji ga predstavlja) zato što je on muško, a muških likova imam premalo.

25.12.2007. | 17:36 | | 15 | Komentiraj |

Nije dobro...

Pao je prvi snijeg ove godine, malo kasnije nego inače. Bila je sredina studenoga i sve je bilo u redu. Na instrukcijama mi je išlo sve bolje, uspjela sam ući u sjećanje onog vapnenca i mogu vam reći da u sjećanju kamena nema ništa zanimljivo. Ovaj dotični je stajao u Zabranjenoj šumi godinama dok ga profesor Lupin nije uzeo. Povremeno su prolazili jednorozi i kentauri, ali ništa više. Malo sam bila razočarana. Očekivala sam da ću u sjećanju sigurno vidjeti nekoga kako radi nešto zabranjeno.

Sa školom je bila malo drugačija situacija, ne samo meni, nego i drugima. Bilo je teško savladati hrpu čarolija koje smo svakodnevno učili, a vrijeme je bilo sve lošije, pa su i metlobojski treninzi bili naporniji nego obično. Melissa, koja je unatoč navali novog gradiva sve uspjela na vrijeme savladati, odjednom je postala najtraženija osoba u našem društvu, budući da na Amelie nismo mogli računati jer je nikad nije bilo.

˝Melissa, molim te, samo prvu rečenicu, da znam kako početi˝, moljakao je Andrew gotovo svakodnevno.
˝Prvo trebam zamahnuti štapićem pa onda ubosti ili obrnuto?˝ nije se mogla sjetiti Irma.

Situacija s Michaelom nije se bitno promijenila. Još uvijek mi je bilo lijepo s njim i nisam mogla zamisliti svoj dan bez njega, ali nekad je bio stvarno naporan.

I tako su dani prolazili i bližio se kraj studenoga. I došao taj, po ničemu poseban, zadnji petak u mjesecu. Prošlu večer sam otišla ranije spavati zbog još jednog napornog metlobojskog treninga i zato sam se danas bez problema ustala i počela buditi ostale da krenemo na doručak.

Kada smo Melissa, Irma, Annabelle, Amelie, i ja sišle u polupunu Društvenu prostoriji, svi su utihnuli. Nekoliko je učenika trknulo laktom svoje prijatelje i svi su pogledali prema nama. U zraku se čula tišina. Primijetila sam da sad više nitko ne gleda u nas. Svi su spustili poglede prema podu. Zatim se netko nakašljao i svi su nastavili raditi ono što radili prije. Napola uplašena pogledala sam prema Melissi.

Ona me, gledajući pred sebe, primila za lakat i provukla pokraj portreta Debele dame. Ostale su došle za nama. Prvo je progovorila Irma kad smo napokon ostale same u hodniku.

˝Što je, za ime Merlina, ovo bilo?˝

Amelie i Melissa su se pogledale. Zatim je Melissa progovorila.

˝Oni znaju.˝
˝Molim? Što znaju?˝ upitala sam oprezno. Slutila sam da već znam odgovor.
˝Znaju da si čitač˝, oprezno je rekla Amelie.
˝Ali kako? Tko bi im rekao?˝ umiješala se Irma.
˝E to je pravo pitanje.˝

Šutjele smo i stajale same na hodniku. Srce mi je snažno lupalo. Pokušavala sam se uvjeriti da to nije istina, da sigurno postoji neko drugo objašnjenje za sve, ali nisam znala koje. Jedino što sam sada znala je da je netko sve ispričao i da sada svi znaju. I boje me se.

Pogledala sam oko sebe. Annabelle je držala ruke u džepovima pelerine. Melissa je svoje prekrižila na prsima. Amelie je grizla usnicu. Irma se udubila u misli. Nisam mogla ni pomisliti da bi neka od njih nešto izbrbljala. Pa s njima se družim od prve godine! Znamo jedna drugoj čuvati tajne. Uostalom, moju su čuvale već pet godina!

U glavi sam si provrtjela ostale koji znaju. S Williamom i Andrewom je ista priča kao i s curama. Michael? U to nisam mogla povjerovati.

Cijelo vrijeme mi je u glavu dolazila jedna misao koju sam pokušavala odagnati. Nisam mogla prestati razmišljati o tome što će sad biti kad svi znaju. Po dosadašnjim reakcijama, nije bilo dobro. Želudac mi se stisnuo na tu pomisao.

˝Moraš reći profesoru Lupinu što se dogodilo˝, rekla je Melissa zabrinuto.
˝Naravno, sutra, na instrukcijama˝, potvrdila sam.

***

U Velikoj dvorani se ponovila ista priča. Svi Gryffindori koji sjedili za stolom kad sam došla, zašutjeli su i pogledali u svoj tanjur ili u onoga ispred sebe. Čak je i Clara Darwin, treća lovica koja me inače uvijek pozdravi, uporno izbjegavala moj pogled. Primijetila sam da Ravenclawi nisu imali takav problem sa mnom. Halle James mi se uredno nasmiješila.

Ni Slythernini nisu imali nikakvih problema s gledanjem u mene. Pod satom Čarobnih napitaka koji smo imali s njima Ella Evans koja je sjedila iza mene nije se ustručavala pitati me koliko ono puta treba promiješati napitak spokoja nakon što se dodaju muhe zlatare, a Jake Mayers, crnokosi Slytherin izražene donje čeljusti koji bi svaki put kad bi vidio nekoga iz Gryffindora morao nešto dobaciti, nije nam ni ovaj put ostao dužan.

Ni dvije Gryffindorke s treće godine nisu imale nikakav strah prema meni. Uredno su me zamolile da im pokažem kako doći do Hufflepuffske društvene prostorije, a zatim hihoćući otrčale prema južnoj kuli.

Ali su zato svi Gryffindori s pete i šeste godine pokraj kojih bih prošla na hodniku gledali u drugu stranu. Što je bilo još čudnije od svega, dok sam sjedila za ručkom nigdje nije bilo Michaela.

***

Nakon ručka Melissa i Amelie otišle su na Stare rune, a Annabelle i Irma na Bezjačke studije. Ja sam s Willom i Andrewom krenula prema sjevernoj kuli gdje smo imali Proricanje sudbine. Oni su u međuvremenu saznali od Melisse što se događa i obojica su obećala da će pokušati saznati tko je sve ispričao ostalima i znakovito se pogledali. Shvatila sam da ciljaju na Michaela i nisam znala što da kažem da ga obranim. Nije mu baš išlo u prilog ni to da ga cijeli dan nismo vidjeli.

Na Proricanju sam kao i obično sjedila s Halle James iz Ravenclawa. Ona je razgovarala sa mnom kao i inače, a to potvrdilo moju teoriju. Za moju sposobnost za sada znaju samo Gryffindori s pete i šeste godine.

˝Ispričaj mi san koji si zadnji sanjala˝, prenula me Halle iz razmišljanja.
˝Umm... da je Trelaweyca doživjela prosvjećenje i prestala nam zadavati glupe zadatke?˝ na brzinu sam smislila.

Halle se nasmijala i počela listati knjigu u potrazi za značenjem, a ja sam se vratila svojim mislima.


Evo ga, novi post. Neka samo netko kaže da je i ovaj put prekratak. Nikome ne javljam za post, nemam vremena. Alisson, ne ljutim se na tebe, ali jednostavno nemam vremena čitati tvoje postove. Sad kad dođu praznici uzet ću si vremena i sve pročitati :)

15.12.2007. | 11:51 | | 22 | Komentiraj |

Vapnenac

˝Čitanje sjećanja neživih stvari,˝ počeo je profesor, ˝razlikuje se od čitanja sjećanja živih bića u dvije stvari.˝
˝Molim?˝ gotovo sam povikala. Još mi je samo trebalo učenje neke komplicirane magije.
˝Nije to ništa posebno˝, odmah je rekao Lupin.˝Samo, za čitanje sjećanja neživih stvari, u ovom slučaju kamena, potreban je fizički kontakt, i, dok si u sjećanju, vrijeme normalno protječe i svi će primijetiti da te nema, ako se dulje zadržiš.˝
˝Aha, znači to je sve?˝ upitala sam s olakšanjem.
˝To je sve˝, potvrdio je Lupin i zagledao se u kamen na stolu.

I ja sam, po drugi put te večeri, pogledala kamen. Nije mi se činio ništa drugačiji od običnog bezjačkog kamena, ali sam se ipak upitala nema li možda neke posebne sposobnosti.

˝Ovo je sasvim običan kamen˝, rekao je profesor kao da je znao o čemu razmišljam. ˝Vapnenac˝, dodao je.
˝Zašto baš vapnenac?˝ upitala sam.
˝Vapnenac je, kako bih rekao, najmekši kamen do kojeg sam mogao doći.˝
˝A mekšem kamenju je lakše pročitati sjećanja˝, zaključila sam.
˝Tako je.˝
˝A kakav je...˝
˝Mislim da je vrijeme da počnemo˝, prekinuo me Lupin.

Ja sam samo kimnula glavom.

Slijedeći profesorove upute polako sam položila vršak prsta na kamen. Djelovao mi je nekako prljavo i nisam ga željela dotaknuti cijelim dlanom.

˝Sad počnite u sebi ponavljati: Prije dva sata˝, rekao je Lupin.
˝Profesore, koliko dugo da se zadržim u sjećanju?˝ upitala sam.
˝Pet minuta će biti dovoljno. Samo da vidite kakav je to osjećaj.˝

I počela sam. Trebala sam šest puta ponoviti profesorovu rečenicu prije nego li se išta počelo događati. Inače su bila dovoljna sam dva puta. Nakon šestog puta napokon počela sam se vrtiti. Ali ne onako kako bi to bilo da sam ulazila u ljudsko sjećanje. Vrtila sam se jako sporo i nije bilo onog osjećaja da me nešto drži. Ovaj put sam imala osjećaj da padam. Počela sam padati prema jarkoj svijetlosti koja se odjednom počela stvarati ispod mene i našla sam se na podu profesorovog kabineta.

Nisam uspjela.

Taj me grozan osjećaj progonio dok sam otvarala oči, dok sam se dizala s poda i kad sam bojažljivo pogledala profesoru Lupinu u oči.

Nisam uspjela.

Profesor se naravno nije ljutio. Rekao mi je da probam ponovo i nakon što sam opet završila na podu želio je da probam ispočetka. Nakon četvrtog neuspjelog pokušaja shvatio je da nas je vrijeme pregazilo. Sat je pokazivao pola devet i ja sam odavno trebala biti u spavaonici.

˝Melanie˝, rekao je dok sam uzimala odloženu pelerinu, ˝nemoj gubiti nadu. Sasvim je normalno da ti nije uspjelo odmah. Sljedeću subotu ćeš probati ponovo.˝

Ali, dok sam izlazila iz kabineta, pratio me osjećaj neuspjeha.

***

Bila sam u spavaonici i ležala potpuno budna. Oko mene su Amelie i Annabelle bile u dubokom snu, a Melissa je hrkala. Irma je još u Društvenoj prostoriji dovršavala zadaću iz Čarobnih napitaka. Ja sam razmišljala.

Danas sam počela s čitanjem sjećanja kamena. Nisam uspjela. A bio je to vapnenac, najmekši kamen. Imala sam neki osjećaj da Voldemort ne bi svoju moć povjerio vapnencu. Uzeo bi neki puno tvrđi kamen. Kako ću ja pročitati sjećanja od Kamena ako ne mogu ni ona od vapnenca? A uskoro bi ga trebali pronaći ako su mu aurori na tragu. No profesoru Lupinu se, čini se, nikamo ne žuri.

27.11.2007. | 19:20 | | 25 | Komentiraj |

Instrukcije

Došla je subota, a ja još uvijek nisam mogla uhvatiti Amelie nasamo. Nestajala bi i po nekoliko sati i nitko nije znao gdje je za to vrijeme. Irma je probala saznati što se događa, ali Amelie se pravila da ne zna o čemu ona priča.

I ja sam djelomično bila kriva za to što još nisam popričala s Amelie o onome o čemu sam htjela. One rijetke trenutke kad bi ona bila u Društvenoj prostoriji i kad nismo obadvije radile ne hrpi zadaća, sa mnom je stalno bio Michael. Jednostavno ga se nisam mogla riješiti. Probala sam nekoliko puta u šali reći nešto kao nisi li prije pet minuta otišao? ili stvarno bih već morala napisati sastavak iz Čarolija! ali izgleda da nije shvatio poruku.

Bila sam stvarno zbunjena. Još uvijek mi se sviđao i svaki put kad bih ga vidjela, srce bi mi poskočilo, ali mi je već bilo sve to naporno. Zajedno smo išli na doručak i na ručak i na večeru, pratio bi me na svaki metlobojski trening, a često bi ostajao pogledati kako napredujem. Svaki slobodni sat bi zajedno sjedili u Društvenoj prostoriji ili bi otišli u neku praznu učionicu ako bi htjeli malo privatnosti.

Nije da mi je previše smetalo ovo zadnje.

I tako je došla ta prva subota u studenome. Bila je to već treća subota otkako samo opet redovno imala instrukcije. Došlo je 18 sati i pokucala sam na vrata profesorova kabineta. Čula sam potvrdan odgovor i ušla. Iako sam po profesorovu licu vidjela odgovor ipak sam upitala:

˝Jeste pronašli kamen?˝

Naravno, odgovor je bio negativan. Svaki put do sada sam ponavljala to isto pitanje i više nisam vjerovala da ću ikada dočekati potvrdan odgovor.

˝Sjednite Melanie˝, rekao je Lupin i pokazao na prazni stolac ispred njegovog radnog stola. Tek sam tada primijetila da na stolu stoji kamen. Bio je veličine šake i žućkasto-smeđe boje.

˝Danas ćemo˝, počeo je profesor kad je vidio moj upitan pogled ˝početi s čitanjem sjećanja kamenja.˝
˝Mislite da sam spremna?˝ upitala sam pomalo nesigurno.
˝O da, mislim da ste spremni.˝

Na njegovom licu vidjela sam ohrabrujući pogled. Sjetila sam se prve godine, kad sam prvi put vidjela takav pogled. Upravo sam bila pročitala sjećanje staro tjedan dana. Sjećam se kako sam tada bila ponosna. S vremenom sam napredovala. Naučila sam da ako je sjećanje staro više od 24 sata moram u sebi reći otprilike koliko je bilo sati i točan datum, ali ne i godinu, kad se dogodilo, ako ga želim pročitati. Za sjećanja starija od godinu dana morala sam reći i godinu, a za ona ne starija od jednog dana mogla sam reći samo vrijeme, na primjer: prije pola sata.

Naučila sam što učiniti ako ne znam vrijeme ili datum. Onda sam trebala neprestano ponavljati u sebi događaj koji želim pogledati i ušla bih u ˝najmlađe˝ sjećanje s tim događajem. Ako to nije ono koje tražim trebala sam samo u reći ˝sljedeće˝ i automatski bih otišla u ono malo starije.

Naučila sam da je najlakše ući u ona sjećanja koja su vesela i koja bi ˝vlasnik˝ s veseljem podijelio s drugima. Ona potisnuta sjećanja bilo bi mnogo teže pročitati. Sjećam se kako sam se na četvrtoj godini cijeli jedan sat mučila da uđem u profesorovo sjećanje na onaj dan kad ga je ugrizao vukodlak. To što mi je Lupin dozvolio da ga pogledam radi vježbe nije imalo nikakvu ulogu.

Sada sam sjedila pred onim kamenom i čekala profesorove upute.



Znam, znam, prekratak post. Ali, ipak se nadam da ste uživali. =)))

20.11.2007. | 20:40 | | 21 | Komentiraj |

Polako je prolazio kišoviti listopad i došao prohladni studeni. Strop u Velikoj dvorani neprestano je pokazivao tmurno vjetrovito nebo i imao si dojam kao da ćeš svakog osjetiti snijeg kako ti pada po glavi i ramenima. Nitko nije imao posebnu želju izlaziti iz Hogwartsa, a kada bi išli na Travarstvo ili Skrb za magična stvorenja, učenici bi hodali zbijeni u grupice, jer kožne rukavice i vuneni šalovi nisu bili neka velika zaštita od naleta hladnog vjetra. U zraku se osjećao miris snijega.

Jednog takvog hladnog dana na početku studenog hodala sam zajedno s Amelie, Annabelle i Irmom prema stakleniku broj šest. Melissa i Will su još bili u dvorcu, a Andrew je od jutra odrađivao kaznu kod profesorice McGonagall. Već smo bije blizu staklenika kad smo nekako došle na temu dečki. Irma i Annabelle su se čini se zagrijale za neke Ravenclawe, ja sam imala Michaela i upravo je na red došla Amelie.

˝A ti seko, je li tko napokon tebi zapeo za oko?˝ upitala je Irma.
˝Ma daj, naša Amelie Časna Sestra Delacour još ne razmišlja o dečkima˝, zezala ju je Annabelle s osmijehom na licu.

Amelie se smijala s njom, ali sam primijetila da joj baš nije ugodno. Nisam mogla šutjeti.

˝Otkud vi znate?˝ rekla sam otvarajući vrata staklenika, ˝Možda Amelie samo ne dijeli sve s vama.˝

Irma i Annabelle su je zainteresirano pogledale, a Amelie se samo zagonetno nasmiješila. Tko zna, možda nam stvarno ne govori sve.

Na Travarstvu smo trebali presađivati mladicu drveta praudonije u zajedničku posudu. To ne bi bio problem da praudonija nije imala drugačiju ideju i pokušavala pogoditi izbačenim iglicama svakoga tko bi joj se približio. Tipično za Andrewa, iako je zakasnio, uspio je presaditi čak sedam mladica i zaraditi deset bodova za Gryffindore. Amelie, koja je na ostalim satovima odlična, izgubila je pet bodova jer je pokušala umiriti jadnu praudoniju čarolijom omamljivanja.

Na, kraju sata, koji smo imali s Ravenclawima, prišla mi je Samuele Rose. To me malo zbunilo jer, iako se s njom najviše družim od Ravenclawa, ove školsko godine gotovo nijednom nismo pričale. Ali Samele mi nije stigla reći što je htjela jer ju je profesorica Sprout pozvala da počisti komadiće tegle koju je razbila. Mislila sam je pričekati, ali me ispred staklenika čekao Michael. Srce mi je brže zakucalo kad sam ga ugledala, kao uostalom i svaki put. Usta su mu se razvukla u osmijeh kad me ugledao.

˝Zdravo, idemo zajedno do dvorca?˝ upitao me. Znao je da poslije imamo Čarobne napitke. I ja sam znala da on sad ima Skrb za magična stvorenja pa sam mu odgovorila da ne mora ići sa mnom natrag kad se onda opet mora vraćati.
˝Dobro, ali je onda vidimo u pauzi nakon ručka?˝
˝Naravno˝, odgovorila sam.

Ne znam zašto, ali malo mi je išlo na živce što je stalno sa mnom. Očekivao je da svaki slobodni sat provodim s njim i dočekivao me nakon metlobojskih treninga. Uopće se ne sjećam kad sam zadnji put pošteno porazgovarala s Amelie. Odlučila sam da bih o ovome svakako trebala.


Nadam se da vam se sviđa post. Vidim, nije se baš puno ljudi sjetilo poledati moj blog. =)))

14.11.2007. | 16:11 | | 29 | Komentiraj |

Štafeta

-Voliš li više pse ili mačke?
Mačke! Znam da puno ljudi više voli pse, ali ja definitivno volim mačke! Možda to otkriva nešto o mom karakteru... malo sam zlobna...

-Crno ili bijelo?
Iako sam optimistična osoba, u crnome se izgleda mršavije... =)))

-Bi li radije otišla na neki tulum koji ti priređuje najbolja prijateljica na date s nekim dečkom koji sutra putuje iz grada?
Dečka bih pozvala na tulum kod prijateljice! U slučaju da je to iz nekog razloga ne izvedivo, otišla bih na date s dečkom, najbolja prijateljica bi sigurno shvatila.

-Bi li ikada ušla u Big Brother kuću?
Mislim da ne bih, nije da se ne bih osjećala ugodno pred kamerama nego mislim da nisam tip osobe koja bi u kući ˝opstala˝.

-Da putuješ u neku državu... avionom... i on se sruši na pusti otok što bi učinila da dođeš doma?
Joj, stvarno ne znam. U takvim situacijama obično počnem paničariti... Vjerojatno bi kao Annabelle čekala da me netko nađe.

-Bi li radije otišla u kino s dečkom koji ti se sviđa već dugo vremena ili s W. Millerom koji sutra putuje u L.A. (da imaš 18 ili 20 godina)?
Otišla bih u kino s dečkom koji mi se sviđa. Da je umjesto Millera npr. Chad Michael Murry onda bih razmislila... To nema nikakve veze s tim što je Miller gay nego mi jednostavno nije zgodan...

-Da postaneš slavna i da možeš izaći van s bilo kojim dečkom s kime bi izašla?
S Chadom definitivno! Ali samo jedanput, da vidim kakav je za stvarno...

-Bi li voljela na tjedan dana živjeti u Hogwartsu?
Oooo daaa! I ja sam kao Annabelle očekivala da mi pošalju pismo, ali nisu, gadovi... =)))

-Najdraža hrana?
Hmm... Možda pohano meso i krumpir? Nemam najdražu hranu.

-Najdraže piće?
Coca-cola! Znam da je nezdrava, ali baš me briga! Volim i Nestie od naranče (koji može uzrokovati rak, ali ni to me ne zanima).

-Najdraža pjesma:
Breakaway od Kelly Clarkson i Unwritten od Natashe Beddingfield. Ovu prvu sam dugo imala na blogu i tako me podsjeća da sve vaše hpff blogove, a ovu drugu upravo slušam.

-Bez čega ne bi mogla živjeti?
Bez žvaka, kao i Annabelle! Neprestano žvačem i profesori me stalno opominju. Što mogu, jednostavno sam ovisna. Najviše volim bijele Orbit.

-Što misliš o sebi?
Mislim da previše razmišljam o svemu i previše kompliciram. Kad god pišemo neki test ja sam u stanju sebe i sve oko sebe izluditi s pitanjima što su napisali. Na kraju redovito zaključim da sam sve krivo napisala. Mislim i da sam vesela i nisam jako zaljubljiva. Zapravo, do sada sam bila zaljubljena samo jednom. Isto misli da sam opsjednuta sobom. Vidite, najviše sam napisala za ovo pitanje. Govori li vam što i podatak da u svakom izlogu gledam svoj odraz?

-Bi li voljela upoznati neku poznatu osobu? Koga?
Već sam gore napisala, Chada, ali bih isto tako voljela upoznati cijelu Harry Potter ekipu. Neko vrijeme sam mislila da sam savršena za ulogu Hermione. !??!

-Kome predaješ štafetu?
Predajem onome tko je želi napisati. Ne želim nikome nametati.


I za kraj, kradem May ideju, nikome neću javiti za post, baš me zanima tko će se sjetiti pogledati moj blog

09.11.2007. | 20:06 | | 11 | Komentiraj |

˝Želim van! Želim odmah van!˝ pomislila sam i sve se zacrnilo. Opet sam se okretala oko svoje osi i kada je sve stalo otvorila sam oči. Prvo što sam ugledala bilo je Michaelovo pomalo iznenađeno lice. Znala sam da je iznenađen zato što zapravo nije prošla ni sekunda otkako sam ušla u sjećanje. Ali ubrzo se pribrao i upitao:

˝Što si saznala?˝
˝Kamen je ukraden˝, ponovila sam McGonagalličine riječi.
˝Molim? Kako? Zar nisi rekla da je on najbolje čuvan predmet u Britaniji? Nemoguće! To je nemoguće! Nešto si krivo shvatila...˝ počeo je govoriti.
˝Nisam krivo shvatila! Ništa drugo ne znam i ovaj čas moram do profesora Lupina!˝ rekla sam nepotrebno oštro i krenula prema vratima.
˝Čekaj˝, rekao je, ali ja nisam stala. Otvorila sam vrata kad me primio za podlakticu. Okrenula sam se i vidjela da u ruci drži ljubičasti klobuk.
˝Slušaj me, moram saznati što je s kamenom i ako me nećeš pustiti onda ću morati...˝
˝Trebat će ti ovo˝, prekinuo me i podigao klobuk malo više.
˝Zato što...?˝
˝Znaš da se poslije večere ne smije šetati hodnicima...˝
˝Gle Michael, nemam sad vremena za prodike o školskim pravilima˝, rekla sam pomalo iznervirano.
˝Ma ne, saslušaj me! Ovo je bezglavi klobuk.˝
˝Ha?˝
˝Znaš, iz Weasleyjevih čarozeza, staviš ga na glavu i ona nestane˝, objasnio je i ja sam napokon počela shvaćati.
˝Tako me nitko neće prepoznati! Hvala Michael!˝ rekla sam, istrgnula mu klobuk iz ruku, poljubila ga u obraz i istrčala iz muške spavaonice.

U Društvenoj prostoriji nitko nije obraćao pažnju na mene. Protrčala sam pokraj Annabelle i Irme koje su se nečemu smijale i Amelie koja je raspravljala s Melissom o učinku Winstonove esencije na upaljene kurje oči. Prošla sam kroz prolaz prema portretu Debele dame i tamo stavila klobuk na glavu. Mogla sam se samo nadati da čarolija djeluje jer nisam osjetila nikakvu promjenu s glavom.

***

˝Profesore, otvorite vrata!˝ viknula sam već po treći put. Opet se nije ništa dogodilo.
˝Profesore, molim vas otvorite vrata!˝ pokušala sam na taj način. Nije upalilo.

Iznervirano sam izvukla štapić iz pelerine i uperila ga u bravu: ˝Bombard...˝ U tom trenutku vrata su se otvorila. Ravnateljica McGonagall me gledala s podignutim obrvama.

˝Gospođice Hunter, molim vas spremite štapić i uđite sa mnom u kabinet. I skinite taj klobuk s glave, čarolija je već skoro prestala djelovati.˝

Poslušno sam učinila sve što je rekla. Na sredini profesorovog kabineta nije stajao radni stol kao u sjećanju nego masivni drveni stol sa četiri stolice. Na jednoj je sjedio Lupin, a na drugu je upravo sjedala McGonagallica. Ja sam sjela na onu nasuprot.

˝Dakle, očekivali smo vas, niste trebali lupati˝, počela je profesorica McGonagall, a ja sam se protiv svoje volje zacrvenila.
˝Kako ste znali da ću doći?˝ upitala sam.
˝Nije lako neopaženo ući u nečije sjećanje, pogotovo početnicima, profesor Lupin je osjetio vašu prisutnost.˝

Pogledala sam profesora koji je po prvi put digao glavu. Učinilo mi se da je u ovih nekoliko sati što ga nisam vidjela (danas smo imali Obranu od mračnih sila sa Slytherinima) ostario bar nekoliko godina. Progovorio je.

˝Osjetiti nečiju prisutnost znači...˝
˝Znam što to znači! A i da ne znam, koga briga za to!˝ povikala sam.

Odjednom sam osjetila kako u meni raste bijes. Mjesec dana nitko mi nije bio u stanju reći što se događa! MJESEC DANA! I sad kad bi mi napokon trebali sve objasniti, oni se ponašaju kao da ja uopće nemam veze s tim!

˝Što je s Kamenom? Tko ga je ukrao? Jeste ga našli? ŠTO SE UOPĆE DOGAĐA?˝ nisam prestajala vikati.
˝Gospođice Hunter, molim vas da se smirite. Sad ćemo vam sve objasniti.˝ smireno je rekla profesorica McGonagall.
˝SAD? Što ste čekali mjesec dana!?˝ rekla sam bijesno.
˝Nismo vas htjeli opterećivati time dok nije bilo stvarno potrebno˝, profesorica se nije dala smesti.
˝Opterećivati? OPTEREĆIVATI? Mjesec dana nisam znala što se događa! Mjesec dana mi nitko ništa nije htio reći! Jer me niste htjeli OPTEREĆIVATI? Prvo mi kažete da sve ovisi o meni i da trebam što brže naučiti čitati sjećanja da bi vi mogli saznati kako uništiti Kamen, a onda kad sam napokon spremna meni se nitko ne udostoji reći što se događa!˝
˝Dobro, sad je dosta!˝ napokon je profesorica povisila glas, ˝Ili ćete sad prestati vikati da vam možemo sve objasniti ili možete napustiti kabinet.˝

Bila sam toliko bijesna da sam u jednom trenutku poželjela stvarno izaći van, ali sam ipak ostala.

˝Šutit ću˝, rekla sam tiho.
˝Dobro, znači napokon možemo početi. Kamen još uvijek nije pronađen. Grupa aurora je mu je na tragu i čim ga nađu na scenu stupate vi.˝
˝Molim?˝
˝Više si ne možemo dopustiti odgodu plana. Čim dobijemo informaciju gdje se Kamen nalazi, zajedno s profesorom Lupinom ćete poći tamo i pročitati mu sjećanja. Moramo ga uništiti što prije jer se čini da se netko želi dokopati Voldemortove moći. Pokušali smo postojanje kamena držati u tajnosti, ali izgleda da je ipak netko uspio saznati za njegovo postojanje.˝
˝A što je s instrukcijama?˝ upitala sam. Odgovorio mi je profesor Lupin.
˝Održavat ćemo ih svaku subotu od 18 do 20 sati.˝

***

˝I što se onda dogodilo?˝ upitala me Annabelle.

Svi koji su znali za moju sposobnost, a to su bili Will, Andrew, Michael, Amelie, Annabelle, Irma i Melissa, sjedili su sada u naslonjačima u Društvenoj prostoriji u kojoj osim nas nije bilo nikoga. Ostatak dvorca već je odavno spavao, a moji prijatelji htjeli su znati svaku pojedinost današnjeg razgovora. Bolje prijatelje od njih nisam mogla imati.

02.11.2007. | 15:00 | | 19 | Komentiraj |

Napokon istina

Jedva sam dočekala da nastava prođe i da poslije večere mogu početi s Michaelovim planom. Znali smo da će u Društvenoj prostoriji biti prevelika gužva i on me pozvao u mušku spavaonicu. Tamo sam se zagarantirano mogla u miru posvetiti čitanju profesorova sjećanja jer je ostatak muške spavaonice imao utakmicu iz hrakometa. Večera je završila i ja sam napokon sjedila na Michaelovom krevetu pokušavajući se sjetiti koji je ono bio dan kad sam primijetila da je profesoru Lupinu laknulo što ne mogu doći na instrukcije.

˝Rekla si da je to bilo dan prije kvalifikacija za metlobojsku ekipu, znači to je bilo negdje sredinom rujna˝, rekao je Michael.
˝Da, ali meni treba točan datum ako idem u sjećanje starije od tjedan dana.˝
˝Netko se sigurno sjeća kada su bile kvalifikacije˝, počeo je Michael.
˝Will!˝

Williama sam pronašla u Društvenoj prostoriji kako sjedi pokraj Melisse. Učinilo mi se kako su se samo čas prije toga ljubili i nije baš bio sretan što me vidi. Ali uspjela sam saznati što sam htjela, točan datum kvalifikacije.

˝18. rujna! 18. rujna!˝ vikala sam ulazeći u spavaonicu.
˝Znači dan prije toga je 17!˝ rekao je on.
˝Bravo matematičaru!˝ rekla sam napola se smijući. On se pravio da me nije čuo.
˝A kad si prvi put primijetila da ti nešto nije rekao?˝
˝Taj dan, prije večere, kad smo se dogovorili za prve instrukcije.˝
˝Znači moraš mu ući u sjećanje par sati prije toga.˝
˝To je oko 17 sati ako je večera u 19˝, pametno sam zaključila.
˝Tako je. Jesi spremna?˝
˝Nikad nisam spremna za čitanje sjećanja. Ali ću pokušati.˝

Prije nego što sam zatvorila oči uputila sam mu dug pogled. On mi je uzvratio pogledom odobravanja. Osjetila sam da se ništa loše ne može dogoditi i hrabro sam zatvorila oči. Kada ništa drugo nisam vidjela osim crnine počela sam u sebi ponavljati: ˝17. rujna u 17 sati, 17. rujna u 17 sati, 17. rujna u 17 sati...˝

Onda sam osjetila kao da se vrtim u krug, ali me netko drži da ne padnem. Vrtila sam se sve brže i brže, a onda je sve stalo. Otvorila sam oči.

Nalazila sam se u Lupinovom kabinetu. Odmah sam prepoznala to mjesto. Kako i nebi, kolike sam večeri provodila tu vježbajući čitanje sjećanja. Prvo sam čitala ona stara najviše par dana, a na četvrtoj godini sam već čitala ona od par godina. Ove godine sam trebala početi s kamenjem. Ne odmah s Kamenom, nego s nekim običnim kamenjem. Postupno bih došla do Kamena. Kada sam se toga sjetila kao da sam u sebi osjetila neku novi snagu. Moram otkriti što se dogodilo!

Profesor Lupin je sjedio za svojim radnim stolom i ocjenjivao zadaće. Nagnula sam mu preko ramena da vidim čiju sad ocjenjuje. Na vrhu pergamenta je pisalo ˝Margaret Riddle˝. Sastavak je bio na temu neoprostive kletve. Sjetila sam se da smo i mi to pisali. Ja sam dobila P, a Melissa I. Ali za Margaret sam bila sigurna da će dobiti O. Sastavak je imao bar četrdeset centimetara i bio je napisan uskim rukopisom. Moj je imao samo dvadeset i zadnjih nekoliko rečenica sam toliko raširila da slova više nisu nalikovala na slova. Nisam mogla izdržati a da ne pročitam koji red. Profesor je upravo u ˝tjekom˝ dodavao još jedan ˝i˝, kada se iz kamina čuo čudan zvuk. Munjevito sam se okrenula. U kaminu se nalazila glava ravnateljice McGonagall. Usne su joj bile stisnute u ravnu crtu, a kad je progovorila, glas joj je bio pun panike.

˝Gospodine, dođite brzo u moj ured! Kamen je ukraden!˝

Srce mi je sišlo u pete.


Kratak post, ali sada napokon znate što je s Kamenom. Nadam se da vam se sviđa. Poosa... =)))

20.10.2007. | 19:10 | | 27 | Komentiraj |

Utakmica i Michael

Bespomoćno sam lebdjela ispred desnog obruča. Primila sam već dvanaest zgoditaka, a obranila samo pet. Bilo je 120:60 za Ravenclawe, a zvrčki nije bilo ni traga. Čuo se povik s ravenclawskog dijela tribina i trebalo mi je samo par sekundi da ustvrdim da je njihova ekipa u posjedu baluna. O ne! Opet ću morati braniti. Jesse Harp, ravenclawski lovac, već mi se približavao u balunom u rukama. Imala sam dvije sekunde vremena da odlučim na koji ću obruč obraniti. Poletjela sam na lijevu stranu, a balun u desnu. Čule su se ovacije s ravenclawskih tribina. Postigli su još jedan zgoditak. Meni su ramena klonula. Vidjela sam kako me Anna i Clara bijesno gledaju.

Nakon par minuta Gryffindori su postigli novi zgoditak koji sam ja uspjela poništiti još jednim neuspješnim branjenjem. Sad je bilo 140:70, a moja ekipa je već gubila svaku nadu da ću ja uspješno obraniti.

Onda su se dogodile dvije stvari. Halle James je opet jurila prema meni s balunom u rukama. Ravenclawske uzvike, zaglušili su gryffindorski. Annabelle je očito spazila zvrčku i vinula se dvadeset metara u zrak. Halle James je već bila kod vratnica i spremala se pucati. Nagonski sam krenula u desnu stranu kad sam vidjela kamo gleda, no onda sam osjetila još nešto. Osjetila sam da blefira. Osjetila sam da trebam braniti lijevi obruč. U zadnji čas sam krenula na lijevu stranu i vršcima prstiju – obranila! U istom trenutku je i Annabelle uhvatila zvrčku. Gryffindori su se digli na noge, a ja sam osjetila kako mi je srce otišlo u nebo.

***

˝Znao sam da možeš˝, rekao je Michael sljedeći dan dok smo sjedili ispod starog hrasta uz jezero.
˝Ja, iskreno, nisam vjerovala da imam taj vratarski instinkt, ali kad sam osjetila da blefira, znala sam da...˝
˝Znaš, i jučer i danas pričamo samo o tome˝, upao mi je u riječ. Osjetila sam se malo posramljeno.
˝Mislim, sigurno ima još nešto što cura i dečko mogu raditi˝, nastavio je.
˝Hmm, pa ne znam... Možda ovo?˝ rekla sam i poljubila ga.

Onda sam se sjetila onoga što mi je Amelie preporučila, moram mu reći za svoju sposobnost. S velikim žaljenjem položila sam mu ruke na ramena i odmaknula ga od sebe.

˝Michael, moram ti nešto reći.˝
˝Što? Loše se ljubim?˝
˝Ne, nešto drugo.˝

Ispričala sam mu sve. Prvo pomalo nesigurno, a onda sam sve sigurnije i sigurnije opisivala što mi se od prve godine dogodilo u vezi s čitanjem. Završila sam s tim kako mi profesor Lupin nešto skriva. Zatim sam ga upitno pogledala. On je prvo šutio, a onda napokon progovorio.

˝Znam.˝
˝Znaš? Kako? Tko ti je rekao? Sigurno Will, on ne može držati zatvorena usta. Ili Irma?˝ počela sam zbunjeno ispitivati.
˝Ne, nitko od njih. Sâm sam shvatio.˝
˝Ali kako?˝
˝Osjetio sam tvoju prisutnost onog dana kada su bile kvalifikacije˝, rekao je on mirno.

Sad sam bila još više zbunjena. Profesor Lupin mi nije rekao da netko može osjetiti moju prisutnost dok mu čitam sjećanje. Dobro, on mi u zadnje vrijeme ništa ne govori. I Melissa bi to trebala znati. Onog dana kad sam saznala za svoju sposobnost otišla je u knjižnicu i našla hrpu podataka o tome.

˝Objasni mi˝, rekla sam
˝Moja baka je bila čitač˝, počeo je, a ja sam ga iznenađeno pogledala.
˝Ona je imala naviku svako toliko svima nama u obitelji pročitati sjećanja. Naravno, nama je to počelo smetati jer je ona tada mogla čuti i naše misli. S vremenom sam razvio sposobnost da osjetim njezinu prisutnost i onda je opomenem. To sam mogao samo ja. Nitko drugi u obitelji nije razvio tu sposobnost. Nisam osjetio ničiju prisutnost od dana kada je ona umrla, prije tri godine. Već sam skoro zaboravio kakav je to osjećaj. Onda, kad sam na metlobojskom terenu osjetio tvoju prisutnost, pomalo sam se prestrašio.˝
˝Zašto?˝
˝Sviđala si mi se već duže vrijeme, ali ipak nisam htio da mi možeš pročitati sjećanja, odnosno misli. Ali od tada nisam ni jednom osjetio tvoju prisutnost.˝
˝To je zato što me je profesor Lupin upozorio da je to nepristojno˝, rekla sam pomalo razočarano.

Sad su propali u vodu svi moji planovi da vidim Michaelova sjećanja na neke važne trenutke koje možda budemo imali. Onda sam se sjetila nečega.

˝Imaš li kakvu ideju kako da saznam što mi profesor Lupin skriva? Willove i Irmine nisu baš pomogle.˝
˝Pa pročitaj mu sjećanja˝, rekao je on.

Nisam mogla vjerovati kako se toga nisam prije sjetila.


Nadam se da vam se svidjeo post. Sada slijede rezultati ankete:

Koji od ovih blogova, po vašem mišljenju ima najbolju priču?
(Haylie Davis 33.3% 11 glasova)
1.Amelie Delacour 21.2% 7 glasova
1.May Stox 21.2% 7 glasova
3.Melanie Hunter 18.2% 6 glasova
4.Ella Evans 3% 1 glasova
5.Samuele Rose 3% 1 glasova
ukupno glasova: 33

Weee! Treća sam! Haylie Davis sam stavila u zagradu jer je ona u međuvremenu izbrisala blog (tada je imala samo 2 glasa) tako da mi nije jasno kako je netko novi (zapravo 9 novih) mogao glasati za nju ako nije mogao vidjeti priču. Ali dobro. Poosa... =)))

15.10.2007. | 19:00 | | 20 | Komentiraj |

Metlobojska utakmica...

Jedini od Amelieinih ˝zadataka˝ koji nisam izvršila bio je razgovor s profesorom Lupinom. S Melissom sam se pomirila odmah sljedeće jutro. Izgrlile smo se i obećale si da se više nikada nećemo svađati oko gluposti iako smo obadvije znale da je to nemoguće. Profesora Lupina jednostavno nisam mogla uhvatiti nasamo.

Sve sam više razmišljala o Irminoj ideji da ga na satu pred svima pitam što se događa. Barem je to bila puno bolja ideja od Willove koji je predlagao da bacim na profesora urok spavanja, odvučem ga u ostavu za metle i tamo ga na silu preispitam. Michaela nisam mogla pitati za mišljenje jer mu još uvijek nisam rekla da mogu vidjeti tuđa sjećanja. Amelie me uvjeravala da mu kažem što prije jer bi inače mogla doći do raznih nesporazuma, ali još nisam bila našla pravi trenutak. Svaki put kad bi bili zajedno bilo bi mi tako lijepo da to jednostavno nisam htjela kvariti riječima: ˝Čuj, imam ti nešto za reći.˝

Kako je prolazio listopad sve se više bližila prva gryffindorska utakmica, protiv Ravenclawa. Iako sam sada, nakon svakodnevnih treninga, branila puno bolje nego u početku, evo u čemu je bio problem. Kad bi Anna, Irma ili Clara Darwin, treća lovica, pucale u srednji obruč, branila bi bez problema, ali kad bi odlučile gađati lijevi ili desni obruč... Većinu puta bi jednostavno odlebdjela na potpuno krivu stranu, a katkad bi se čak desilo da ostanem lebdjeti na sredini jer ne bi mogla odlučiti koji da obruč branim. Nedostajala mi je, kako to Will zove, vratarska intuicija. Nije da je ja nisam imala nego je još nisam otkrila u sebi. Da bi bila dobar vratar trebala sam i očiju lovca ili lovice ˝pročitati˝ na koji se obruč spremaju pucati. Kad bi bar nekako za to mogla iskoristiti svoju sposobnost čitanja.

Na zadnjem treningu prije utakmice svi smo se uspjeli posvađati. Irma i Clara su tvrdile da Anna stalno ima balun i da ga nikad ne dodaje njima, Annabelle je vikala da ju je Andrew namjerno pogodio maljcem, a Will i ja smo stajali po strani i sve to promatrali. Onda je on povikao: ˝Dosta!˝ Svi su ga pogledali.

˝Ali on je...˝
˝Ona uopće ne...˝
˝Ne zanima me! Da ste se svi ovog časa ispričali jedni drugima! Sutra igramo prvu utakmicu i ja se ne namjeravam sramotiti zato što se lovice nisu u stanju dogovoriti oko baluna!˝

Nakon toga sve rasprave su bile završene.

***

˝Kad ti kažem, neću ništa jesti jer će mi onda samo još više biti zlo˝, uvjeravala sam po stoti put Melissu sutra za doručkom.
˝Zapravo bi trebala jesti jer ćeš se inače srušiti u sred utakmice od gladi˝, iza sebe sam čula muški glas.
˝Vidiš, i Michael se slaže sa mnom˝, rekla je Melissa slavodobitno me gledajući. Ja sam se okrenula i poljubila ga, a on je sjeo pokraj mene trpajući u tanjur kobasice i pečena jaja.
˝Otkud ti to znaš? Jesi ti kad igrao koju metlobojsku utakmicu?˝ upitala sam ga kad gledajući njegov pun tanjur.
˝Nisam, ali svejedno ne želim da mi cura strada padajući s metle od iscrpljenosti.˝

***

˝Znači to je to. Danas će se vidjeti rezultati naših treninga. Trenirali smo po kiši, vjetru, snijegu, mrazu...˝
˝Daj ne pretjeruj Williame, tek je listopad˝, s izrazom dosade na licu primijetila je Irma.
˝To je samo svilska izražajna figura.˝
˝Misliš, stilska izražajna figura?˝ upita ja Annabelle.
˝Da to.˝

Ja sam samo sjedila sa strane s grčem straha, treme i iščekivanja u želudcu. Čulo se zviždanje i na taj znak svi smo krenuli iz svlačionica prema terenu.

***

Lebdjela sam ispred obruča pokušavajući ravnomjerno pokriti sva tri. S užasom sam primijetila da Halle James, s balunom u rukama, juri prema meni.


Jeeej. Novi post. Nadam se da vam se sviđa! Još sam vas odlučila ostaviti malo na čekanju u vezi s instrukcijama. Amelie i Irma, pišite postove!!! Poosa svima... =)))

08.10.2007. | 11:32 | | 22 | Komentiraj |

Ma bravo Melanie

Kad sam se nakon svega vraćala natrag u Društvenu prostoriju srce mi je još uvijek lupalo od uzbuđenja. Michael je ostao u kupaonici za prefekte, a ja sam polako hodala usput razmišljajući o svemu. Nakon što me poljubio ja sam izletjela van ostavljajući ga za sobom i sad mi je bilo jako žao zbog toga. Nisam htjela ni zamišljati kako se sad on osjeća. Ali sve se dogodilo prebrzo, pričali smo, smijali se, poljubio me, a ja još nisam sigurna sviđa li mi se on uopće. No sad se ne moram brinuti jer on sigurno misli da mi se ne sviđa. Bravo Melanie! Super si to izvela! Ne moram ni spominjati da nigdje nisam vidjela Filcha.

U Društvenoj prostoriji nije bilo nikoga, bar mi se tako učinilo na prvi pogled, no onda su se dva naslonjača okrenula prema meni. U njima su sjedile Melissa i Amelie namršteno me gledajući. Znala sam što me čeka. Prva je počela Melissa.

˝Pa dobro jesi li ti NORMALNA?˝
˝Nar...˝
˝Nema te u spavaonici, nema te u Društvenoj, nema te u knjižnici, u... što smo mi trebali POMISLITI?˝
˝Bila sam u...˝
˝Što bi te ubilo da tu i tamo kažeš kamo IDEŠ?˝
˝Ma samo sam...˝
˝Već sam mislila da...˝
˝MELISSA!˝

Tada je napokon zašutjela sva crvena u licu od vikanja. Nakon svega stvarno mi nisu trebale njezine prodike i bila sam ljuta što me ovako bez razloga napada.

˝Bila sam u kupaonici za prefekte.˝
˝Ma št...˝
˝Uzela sam tvoj ključ, dobro? Evo, vraćam ti ga!˝ rekla sam pretjerano visokim glasom i bacila ključ prema njoj.

Ona ga je nespretno pokušala uhvatiti, ali joj se odbio od vrhova prstiju i skoro pogodio Amelie u glavu da ona nije prošaptala čaroliju i ključ je ostao lebdjeti u zraku. Zatim ga je Melissa uzela, frknula nosom i ljutito odmarširala prema spavaonicama. Ostale smo samo ja i Amelie iako mi je bilo čudno što još nekoga nismo probudile svojim vikanjem. Amelie me samo pogledala i upitala:

˝Što se dogodilo u kupaonici za prefekte?˝

Majke mi, stvarno ponekad pomislim da je ona ta koja može čitati sjećanja, a ne ja. Sve sam joj ispričala. Kako ne znam sviđa li mi se Michael, kako sam pobjegla kad me poljubio, kako me profesor Lupin uopće ne zove na instrukcije, kako se uskoro bliži prva utakmica, a ja još uvijek ne branim dobro... Amelie je cijelo vrijeme šutjela, a onda kad sam ja završila je rekla:

˝Moraš razgovarati s njima. S Michaelom i profesorom Lupinom. I s Melissom. To nikako drugačije nećete riješiti. Sigurno postoji razlog zašto ne profesor ne zove na instrukcije, a Michaelu se moraš ispričati što si pobjegla. Melissa se samo brine za tebe. Kako bi se ti osjećala da je ona tako nestala na dva sata kao ti?˝

Malo umirena, otišla sam spavati.

***

Sutradan kad sam se vraćala u Društvenu nakon doručka srela sam Michaela. Začudo, bio je sam, bez hrpe svojim prijatelja i obožavateljica. Prišla sam mu i pozdravila ga. Onda smo oboje u isto vrijeme počeli govoriti:

˝Oprosti što sam...˝
˝Ti prvi˝, rekla sam.
˝Oprosti što sam te poljubio onako iznenada, neću više, obećajem.˝ Na to sam se morala nasmijati.
˝Nisi ti kriv što sam pobjegla. Ja sam se samo prepala jer nisam znala što da napravim.˝
˝Znači ne bi imala ništa protiv da te nešto pitam?˝ upitao me.
˝Ne bi.˝
˝Bili htjela biti... mislim... je li bi htjela... mislim...˝
˝Naravno˝, odgovorila sam mu uz smiješak.
˝Znači smjet ću te poljubiti još nekoliko puta?˝
˝Apsolutno, ali me upozori prije nego što to učiniš.˝
˝Upozoravam te˝, rekao je i lagano me poljubio.



Nadam se da vam se sviđa post. Baš sam bila sretna dok sam ga pisala. U sljedećem ćete saznati zašto nema instrukcija. Kao što vidite promijenila sam sliku za sebe u box-u. Isto je od Mandy Moore. Imam jedno pitanje, je li vam se više sviđa ona od prije ili ova? Poosa... =)))

30.09.2007. | 16:25 | | 25 | Komentiraj |

U kupaonici za prefekte...

˝O-oprosti...˝ počeo se ispričavati čim je shvatio da nije sam u kupaonici, ali na moje veliko iznenađenje nije nakon toga izašao van nego je zatvorio vrata i ostao tamo stajati dok sam ja brzim pokretima pokušavala otvoriti što više slavina da me prekrije pjena.

˝Nisi stavila natpis pa sam mislio da... Čekaj malo, pa ti nisi prefektica˝, rekao je i pogledao me svojim tamnim očima. Osjetila sam kako mi je nešto poskočilo u želudcu.
˝Ovaj, nisam, moja sestra je, pa sam joj uzela ključ jer sam... Čekaj, pa ni ti nisi prefekt.˝

Sad je na njemu bio red da objašnjava.

˝Ovaj, da, imam prijatelja na sedmoj godini koji je glavni prefekt pa sam mu iz fore ukrao ključ, pa si mislim kad već imam ključ da vidim kakva je ta kupaonica za prefekte i onda baš naletim... ovaj da˝, spetljao se i pomalo nespretno završio. Onda smo se pogledali i počeli smijati. Iako se ja nisam mogla baš opušteno smijati s obzirom na to da su me pokrivali samo mjehuri sapunice koji su počeli nestajati. Ponovo sam otvorila slavine i upitala:

˝Bi li mogao sad otići, mislim, da se mogu okupati do kraja?˝ On me pogledao s nervoznim smiješkom.
˝Mislim da će morati ostati ovdje još neko vrijeme jer Filch patrolira hodnikom već pola sata i čini se da neće tako skoro otići.˝
˝A kako će onda ja izaći iz kade?˝
˝Ja se ne bih žalio da jednostavno izađeš kad budeš gotova (tu sam ga namršteno pogledala) ili mogu žmiriti˝, rekao je kad je primijetio kako ga gledam. Zatim je sjeo na stolac ukrašen sirenama pokraj vrata i zašutio.

Nisam mogla vjerovati da sad upravo sjedim u kadi dok je iza mene dečko koji mi se sviđa. Na tu pomisao bi mi želudac poskočio, ali bi se smirio kad bi se sjetila da Michael tu nije svojom voljom. Ili je možda izmislio ono s Filchom kako bi duže ostao sa mnom. Možda se i ja njemu sviđam i sad će mi upravo... prestani! naredila sam svom mozgu. Nisam htjela tako misliti jer bi se onda sigurno razočarala ako bi saznala da to nije istina.

Michael se upravo nervozno nakašljao, a ja sam primijetila da su mjehurići opet nestali i da se voda već ohladila. Zatim sam dohvatila svoj štapić koji je stajao pokraj najbliže slavine i zamahnula govoreći Nonvidusti. Čula sam Michaelov povik protestiranja i okrenula se zadovoljno primijetivši da preko očiju ima tamno plavi povez.

˝Rekao sam da ću žmiriti˝, rekao je kada je čuo da sam izašla iz kade.
˝Ne vjerujem ti˝, rekla sam smiješeći se. Zatim sam se u miru obukla i uz pozdrav krenula van kada sam se sjetila da mu još nisam skinula povez s očiju.

˝A mene ćeš tu ostaviti s tim?˝ upitao je.
˝Naravno da neću˝, odgovorila sam, a onda sam protrnula.

Nisam se mogla sjetiti čarolije za skidanje čarobnog poveza! Mogla sam već čuti Melissin glas u glavi: ˝Da si slušala na satu znala bi čaroliju. I znala bi da se čarobni povez može skinuti i bez čarolije ako ga skida onaj tko ga je stav...˝ To je to! gotovo sam povikala na glas. Michael je već nestrpljivo lupkao nogom o pod kada sam mu pažljivo odvezala povez koji je odmah uz tihi puk nestao i otkrio njegovo lice. Bilo je tako blizu mojemu i ja sam pogledala u stranu. Kada sam ga ponovo pogledala u oči stavio mi je ruke na ramena i lagano me poljubio ravno u usta.


Weee! Jubilarni 20 post priče! Nadam se da vam se sviđa. Komentirajte! Poosa...

23.09.2007. | 13:07 | | 48 | Komentiraj |

Will i Melissa...

˝Molim?!˝
˝Dobro si čula. Melissa i ja smo zajedno, ako mi ne vjeruješ pitaj nju˝, nakon tih riječi se okrenuo i ostavio me samu na stubištu.

Melissu nije bilo teško pronaći. Sjedila je u knjižnici pokraj poveće hrpe knjiga iz Starih runa. Ipak, trebalo mi je nekoliko trenutaka da razmislim o svemu prije nego što sam odlučila ući. Nisam mogla vjerovati da mi je Melissa to učinila. A znala je da mi se Will sviđa (iako u zadnje vrijeme ja baš nisam bila sigurna u to). Uostalom njoj se on uopće ne sviđa. Ili se možda varam?

Kada sam napokon ušla u knjižnicu u meni je sve kuhalo od ljutnje i razočaranja. Melissa me samo pogledala i znala je da nešto nije u redu.

˝Što se dogodilo?˝ upitala me iskreno zabrinuto.
˝Will i Irma su prekinuli˝, odgovorila sam promatrajući njezinu reakciju. Nije djelovala iznenađeno što je samo potvrdilo ono što je Will rekao.
˝Da nisi ti imala nešto s tim?˝ odlučila sam je izravno upitati.
˝Kako to misliš?˝
˝Znaš ti dobro o čemu ja govorim. Will mi je sve rekao.˝

Tad je shvatila da se više ne može izvlačiti i da je vrijeme da mi kaže istinu. Zamahnula je štapićem i sve knjige su se same posložile u njenu torbu, a pergament na kojem je pisala se lagano presavinuo i ostao lebdjeti u zraku čekajući da ga Melissa uzme u ruku. Zatim smo lagano krenule prema Društvenoj prostoriji.

˝Meni se Will sviđa već jako dugo, ali on je bio tako popularan među curama da mu se nisam usudila to reći. Što bi bilo da me odbije? Ali još kad sam čula da se i tebi sviđa bila sam sigurna da mu nikad neću reći. Uostalom zašto bi pokraj tebe izabrao mene.˝

Tu sam je morala prekinuti.

˝Kako to misliš? Pa što tebi fali?˝ upitala sam je.
˝Ti si kao bolja verzija mene. Ili sam ja lošija verzija tebe. Ti si uvijek opuštena i zabavna. Nema šanse da nekome budeš dosadna. A ja samo svima služim za prepisivanje zadaća. Katkad imam osjećaj da se samo zbog toga i druže sa mnom.˝

Htjela sam se pobuniti da to nije istina, ali je Melissa nastavila dalje s pričom.

˝Dakle da nastavim. Prije nekoliko dana Irma mi se žalila da imaju problema u vezi, da se stalno svađaju oko nekih gluposti. Zato sam odlučila razgovarati s Willom. No na kraju razgovora ispalo je da je on s Irmom samo zato da mene učini ljubomornom, a Irma je znala da mu se sviđam pa je pristala biti njegova cura. Ali što je najgore on se njoj za stvarno počeo sviđati i nije htjela da prekinu. Ali ipak su prekinuli pa je Will mene pitao hoću li biti njegova cura. Naravno, pristala sam ali pod uvjetom da ja razgovaram s tobom i sve ti objasnim. Stvarno mi nije jasno zašto ti je on rekao ako smo se dogovorili da ću ja.˝

***

Trebalo mi je malo odmora nakon cijelog čudnog dana. Nisam se mogla ljutiti na Melissu jer ipak ona ništa nije kriva. Nitko nije bio kriv tako da se nisam imala na koga ljutiti zbog ovog svega. A i shvatila sam da mi se Will zapravo ne sviđa. Mislim sviđa se on meni kao prijatelj, ali ne bi htjela da bude nešto više. A sad je s Melissom i stvarno sam bila sretna zbog njih. Činili su se kao dobar par.

Na Melissinom noćnom ormariću sam kao naručen pronašla ključ od kupaonice za prefekte. Kupaonicu sam pronašla na petom katu pokraj kipa vile narikače i sretno ustvrdila da je prazna. Ušla sam unutra i zaključala se, no nisam primijetila da se treba staviti i natpis da je zauzeto. Taman sam se udobno smjestila u kadi velikoj poput bazena i napunila si kadu mjehurima od sapunice različitih veličina (jedva sam skužila koja slavina ispušta kakve mjehure) kada sam čula otključavanje brave. Nisam stigla ni povikati da je zauzeto kada se na vratima pojavio Michael.


Nadam se da post nije predugačak i da nisam previše iskomplicirala. Isto se tako nadam da ste svi primijetili da je Annabelle izbrisala blog. Stvarno mi nije jasno zašto. Njezin blog mi je bio jedan od najdražih i stvarno je imala dobru priču. Nadam se da će se vratiti. Amelie i Irma, pišite nove postove! Nećete valjda i vi izbrisati svoje blogove. Volim vas sve puno. Possa...

07.09.2007. | 18:03 | | 25 | Komentiraj |

Melissa zadaje bolan udarac

Sljedećih nekoliko dana bezuspješno sam pokušavala doći do profesora Lupina da ga pitam kada će mi održati instrukcije. Odmah nakon predavanja bi se zatvorio u svoju sobu, a u Velikoj dvorani se uopće nije pojavljivao. Tako sam prvu ovogodišnju nedjelju u Hogwartsu dočekala zavaljeno sjedeći u naslonjaču pokraj kamina i dok su se svi ostali (osim Amelie i Melisse, naravno) mučili s hrpetinom zadaće od prošlog tjedna, ja sam svoje riješila još jučer.

˝Ovo će izgleda biti najteža godina do sada˝, primijetila je Amelie gledajući Irmu kako ljutito baca pergament poprskan tintom.
˝Naravno, ovo je godina u kojoj polažemo ČAS-ove, što si očekivala?˝ upita je Melissa pomalo grubim glasom.
˝Ajmo pričati o nekoj veselijoj temi˝, predložim.
˝A o čemu bi ti pričala, tvom dragom Williamu?˝ izleti Melissi i ona isti čas prekrije usta rukom. Ali bilo je prekasno. Amelie je već shvatila o čemu se radi.
˝Melanie, nije to neka takva novost, još sam prošle godine primijetila da ga drugačije gledaš˝, rekla je Amelie da me umiri, kao da će to pomoći.
˝Misliš da su primijetili i ostali?˝ upitala sam bojažljivo.
˝Sigurna sam da Will nije, a mislim da nisu ni Annabelle ni Irma˝ odgovorila je Amelie.

To me donekle smirilo, no još uvijek sam bila ljuta na Melissu. Kako joj je to moglo izletjeti? Mislila sam da će ona moći čuvati moju tajnu. Ali ako Amelie zna još od prošle godine i nije nikome rekla znači njoj mogu vjerovati.

Dani su tako prolazili u napornim metlobojskim treninzima, predavanjima koja su bila teža nego ikad (čak su i predavanja profesorice Trelawney postala više nego zahtjevna) i dosadnim sjedenjima u knjižnici u potrazi za podacima za domaće zadaće kojih je bilo više nego inače. Jedino su predavanja profesora Lupina ostala zanimljiva i nikome se nije bilo teško potruditi da poneku čaroliju izvede više puta prije nego je usvoji. Jedino nije bilo nikakvih pomaka u instrukcijama. Do Lupina je bilo jednostavno nemoguće doći izvan satova iz Obrane od mračnih sila.

Ni s Michaelom nije bilo nikakvih pomaka. Nekoliko puta me zamolio da mu posudim pergament (posudim? kao da će mi ga vratiti) ili da mu dodam sok od bundeve za ručkom, ali nije bilo nikakvih naznaka da on planira dovršiti onaj razgovor u kojem mi je htio nešto važno reći. Tako je prošao sunčani rujan i došao prohladni listopad. Jedne takve prohladne večeri dok sam sjedila u Društvenoj prostoriji i razmišljala koju je zadaću bolje prvo riješiti do mene je došla Irma. Imala je crvene oči i izgledala je kao da je upravo plakala. Bila sam u pravu.

˝Will je prekinuo sa mnom˝, rekla je plačnim glasom prije nego sam je uspjela pitati što se dogodilo.
˝Zašto? Jeste se posvađali?˝ upitala sam. Bilo mi je iskreno žao Irme.
˝Ne, sve je bilo super i onda mi je on danas došao i rekao da mu se sviđa neka cura iz Ravenclawa i da je najbolje da prekinemo.˝

Nakon toga nisam uspjela više ništa izvući iz nje jer je na svaki spomen njegova imena ponovo briznula u plač. Nisam mogla vjerovati da je Will to učinio. A činilo mi se da je stvarno zaljubljen u Irmu. Odlučila sam to istog časa riješiti s njim. Ljutito sam ušla u mušku spavaonicu i, ne obazirući se ne prosvjedovanja dečkiju od kojih su neki već bili u piđamama, bijesno se okomila na Willa.

Rekla sam mu da ne zna što propušta time što je ostavio Irmu i da nisam mislila da je on tako bezosjećajan da ostavi curu bez pravog objašnjenja i istrčala iz spavaonice prije nego što je on uopće mogao doći do riječi.

˝Melanie, čekaj!˝ viknuo je i potrčao za mnom. Uspio me zaustaviti tek u podnožju stepenica kad sam se već spremila izaći nazad u Društvenu prostoriju.
˝Daj da ti barem objasnim˝, rekao je.
˝Nemaš što objaš...˝
˝To između Irme i mene te se uopće te tiče. Ona jako dobro zna zašto sam je ostavio i molio bi tebe da se ne miješaš u naše stvari˝, upao mi je Will u riječ ne dajući mi da završim.
˝A zašto si je ostavio ako smijem pitati?˝
˝Ne smiješ pitati, to nije tvoja stvar. Ako ti Melissa hoće reći, neka slobodno izvoli.˝
˝Melissa?˝ upitala sam iznenađeno.
˝Da, pitaj svoju sestru zašto ti nije rekla da smo zajedno.˝


Evo ga, novi postić. Nadam se da vam se sviđa. Poosa...

31.08.2007. | 12:52 | | 17 | Komentiraj |

Will, Michael i zbunjena ja

Odmah nakon što sam čula što je pomislio poželjela sam van iz njegovih sjećanja. Sve se zacrnilo i ja sam se opet našla na metlobojskom igralištu. Iako sam bila u sjećanju bar 10 minuta zapravo nije prošla ni sekunda od onog trenutka kad sam ušla u sjećanje. Annabelle je upravo uhvatila zvrčku i svi su joj pljeskali dok je Chaterine napravila ljutitu grimasu na licu. Izgleda da je Annabelle uspjela uhvatiti zvrčku brže od nje

Odlučila sam se vratiti nazad na tribine umjesto da ovdje sama stojim, a onda sam se sjetila da se još uvijek ljutim da Melissu. Ipak sam se vratila i to baš u trenutku kad je Will pozivao one koji žele biti vratari da se približe. Pogledala sam dečka crne kose i odlučila da moram biti bolja od njega. Nije valjda i ona ovdje. Neće on tako razmišljati o meni tko god da bio!

˝Svako će imati pet pokušaja da obrani obruče, tko bude bolji, postaje novi vratar˝, rekao je Will.
˝Neću vam pucati prejako˝, kroz šalu je rekla Anna kad je vidjela moje prestrašeno lice.
˝Melanie, ti ćeš biti prva˝, najavio je Will, a ja sam ga prostrijelila ubojitim pogledom.

Uzela sam jednu kvrgavu školsku metlu, otisnula se od tla i vinula se prema obručima. Nisam baš bila najbolji letač, a budući da je puhao lagani vjetar, metla mi se zanosila u stranu. U što sam se uvalila, pomislila sam. Anna je već bila spremna. Iako sam se jako trudila, uspjela sam obraniti samo tri od pet njenih udaraca. Razočarano sam sjela nazad na tribine da vidim kako će ON obraniti

˝Nisi bila tako loša˝, odmah je Amelie sjela pokraj mene.
˝Da, Michael će sigurno biti lošiji od tebe. Kaže da nema pojma braniti˝, pridružila nam se i Irma.
˝Tko je Michael?¨ upitala sam.
˝Tvoj zgodni protivnik˝, odgovorila mi je Amelie.
˝Ne znaš ni kako se zove dečko zbog kojeg si se javila za vratara˝, zezala me Irma.
˝Nisam se javila zbog njega. Uostalom zašto se on javio ako ne zna braniti?˝ promijenila sam temu.
˝Kaže zbog neke oklade.˝

Irma je imala pravo, Michael je obranio samo dva udarca što je značilo da sam ja novi vratar Gryffindora. Nisam znala što da osjećam jer nisam bila sigurna mogu li ja to. Will mi je iskreno rekao da nisam baš najbolji vratar, ali bi uz malo vježbe mogla postati puno bolja. Annabelle je postala tragačica, a Irma lovica što je bilo dovoljno za slavlje u društvenoj prostoriji. Netko je prokrijumčario hranu i pivoslace iz kuhinje i uskoro smo svi opušteno sjedili u naslonjačima i zabavljali se. Upravo mi se Melissa ispričavala što me nije podržala kada nam je prišao Michael.

˝Možemo li, molim te, razgovarati?˝ upitao me.
˝Naravno˝, odgovorila sam. Čula sam jedan ˝Uuuuuu˝ od cura dok smo odlazili malo dalje. Podsjetite me da im poslije zahvalim na tome. Baš.

˝Ovaj, mislim, čestitam ti što si postala vratar˝, počeo je Michael kada smo se udaljili od buke. O Bože, imao je tako prekrasne oči.
˝Hvala˝, odgovorila sam. Nije me valjda samo zbog toga zvao.
˝Htio sam te pitati bi li možda...˝ u tom se trenutku pored njega stvorio njegov prijatelj i prekinuo ga.
˝Michael, one dvije nas zovu da se odemo prošetati s njima po perivoju.˝ rekao je i pokazao na dvije zgodne cure sa sedme godine.
˝Ovaj, možemo razgovarati kasnije?˝ upitao me Michael.
˝Naravno˝, odgovorila sam.

Dok se udaljavao s prijateljem osjetila sam kako mi je srce potonulo.

Kasnije dok sam budna ležala u spavaonici razmišljala sam o svemu što se danas dogodilo. Sve to s Michaelom me zbunilo. Prvo ne želi da budem tamo na kvalifikacijama, onda želi nasamo razgovarati sa mnom, a onda opet odlazi s prijateljem iako nije dovršio razgovor sa mnom. I stvari s Willom su me zbunjivale. Kao da mi se manje sviđa otkako je s Irmom. Više mi nije srce poskakivalo kada bi mi se obratio. No nisam bila sigurna sviđa li mi se i Michael. Sve je tako zbunjujuće.

26.08.2007. | 16:03 | | 36 | Komentiraj |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



dizajn :
patka dizajn

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Voldemort je napokon ubijen, no njegova moć još nije uništena. Prije smrti svu svoju moć stavio je u jedan predmet – kamen. Kamen je pronađen i mnogi čarobnjaci su ga probali uništiti, ali ga je Voldemort zaštitio tako da je to nemoguće. U isto vrijeme Školu vještičarenja i čarobnjaštva pohađa jedna djevojčica Melanie. Ona još ne zna za svoje posebne moći. Ona može pročitati tuđa sjećanja pa čak i sjećanja neživih stvari i tako može saznati kojom čarolijom je Voldemort zaštitio kamen. Jer kamen isto ima sjećanja. Melanie ima važnu zadaću, ali netko drugi se želi dokopati moći kako bi vladao svijetom. Hoće li Melanie uspjeti uništiti kamen?

+Kad nekoga ubacim u priču onda očekujem da me posjećuje i ostavlja komentare kako mu se sviđaju postovi, inače ću ga izbaciti iz priče. Ovo nije nikakva prijetnja ili tako nešto nego samo napomena.

+Ne primam više likova u priču. Ja želim u svačiju priču i ako me netko želi ubaciti neka samo ostavi komentar i ja ću mu ostaviti opis.

+Ako vam se ne sviđa slika koju imam na blogu za sebe, možete staviti neku drugu od Mandy Moore.

+Molim vas nemojte mi ostavljati dugačke komentare bez razmaka jer mi to skroz raširi blog, a žao mi ih je izbrisati.












Koliko znate o meni-test
link


Najbolje priče na svijetu:
Brigita Aurora Lunaris
Corvus Corax
Donna Laura Davidson
May Stox
Pia Poulain

Nadam se da će se vratiti:
Della Cecilly Tandemn
Irma/Joy Delacour

Likovi

Gryffindor

Melanie Hunter (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Melissa Alisson (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Michael Jakobs (6. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



William Rodgers (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Andrew Summer (5.godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Amelie Delacour Austen (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Irma Delacour (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Annabelle Granger (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us




Ravenclaw


May Stox (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Halle James (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us




Slytherin


Ella Evans (5. godina)

Image Hosted by ImageShack.us



Corvus Corax (7. godina)

Image Hosted by ImageShack.us

Copyright

Ovu priču sam ja izmislila i time je ona moj copyright. Ovdje neću sad pisati bezvezna upozorenja tipa ako primjetim da me netko kopira posljedice će biti gadne ili svaki pokušaj kopiranja prijavit ću blog administratoru. Mislim da kopiraju oni ljudi koji nemaju vlastite ideje ni mašte, a onda ih ja žalim i nema smisla da ih prijavljujem tko zna kome.





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se