Hej Franjo javi se

xxx
u nevjerovanju
povjerovala

u neljubavima
zaljubila

u porazima
pobijedila

u traganjima
pronašla
xxx


veljača 2014.

24.10.2015. u 13:34 | 21 Komentara | Print | # | ^

jabuka

neubrana
zrela
sočna

uberi
i
pokloni me
sebi




Sretan vam Dan jabuka !

20.10.2015. u 16:09 | 17 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

San

Sanjala sam te, prvi put.

Bila sam uz more. Ribarski čamci i na njima ribari. I ti među njima. Ne znam kako se zoveš. Ne znaš ni ti mene. Razmjenjujemo neke ribe. Dopadaš mi se. Srednjih godina, preplanuo.

Odjednom si mi bliže. Srce mi poskakuje. Zapjevaš neku ribarsku. Ne znam tekst, al ja prihvatim melodiju. Naši glasovi su u potpunom sazvučju. Uživamo, bez izgovorene ijedne riječi.

Znala sam da se zoveš Franjo.


Udaljena sam. Čujem zvuk tvojeg broda koji isplovljava. Trčim iz sve snage i u zadnji tren uspijevam skokom doskočit na brod. Brod je sav presvučen u bijelu plastičnu ceradu. Provlačim se u njegovu utrobu. Otkrivam da je brod proziran i da mogu vidjeti morsko dno. Oduševljena sam. Umjesto riba u njemu žive psi i ljudi. Razočarana sam. Ljudi žele prevrnuti brod.

Budim se.

16.10.2015. u 19:12 | 15 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se




INTERMEZZO

11.10.2015. u 19:58 | 13 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Bećarac

na mom blogu skupila se klapa
samo lažnih slobodnih momaka

oće otet Franju iz daleka
dok ih Franjo iza ćoška čeka

zasipa ih rafalnim bećarcem
rastjera ih sa jednim udarcem

bježi četa po malenom selu
ne da Franjo rič na svoju Melu

Mela plješće, bravo Franjo bravo
volin tebe, kom krivo, kom pravo

11.10.2015. u 07:59 | 1 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Prekosutra

sreća
najveća
mila…
u jednoj riječi

sav svijet
se okrenuo
naglavačke

u jednom danu
pronašla
i izgubila

urnebes
stres
tuga

danas sam prvi put tužna

jer sam se poveselila
jer sam poletjela

jer sam shvatila
da je sutra moj neprijatelj
da je sutra još veća distanca
da je sutra, sutra koje ne obećava

da zaboravim danas
i preskočim sutra
i budem prekosutra

kad svanut će novo jutro
samo za mene

10.10.2015. u 18:21 | 14 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Dijagnoza

tolerancija na tebe mi je malena
bijela krvna zrnca mi postala crvena
stišćeš me u grudima i gušiš u glasu
predajem se akutnom transu

imunitet zakazao, nema mi spasa
zarazom se širiš od glave do pasa
tablete ne pomažu, lijek nepoznat
zdravlje otišlo u nepovrat

xxx

bolesti ovoj predajem se sada
ljubotitis mnome kronično vlada
zašto baš mene ova dijagnoza snađe
lijek protiv Franje nek' se brzo pronađe

xxx

još trese me groznica subotnje noći
s temperaturom 40 k njemu ću poći
želim da me liječi, da mi ne da mira
kao po klaviru kad tipke prebira

želim da mi šapće, da mi pjeva, pleše
želim da mu poziram dok me u kamenu kleše
želim previše, toliko da željeti se bojim
joj ljudi ja tog Franju, uistinu volim

10.10.2015. u 10:53 | 33 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Bećarac

šorom gega Mela predebela
Franju traži, nije u garaži
viče Mela Franjo dragi di si
kod kuće mi nikad dušo nisi si


A Franjo će:

dođi Mela predvečer u staju
sjeno meko, bit će ko u raju


e moj Franjo džaba su ti strune
kada nisi zagleda se ume

09.10.2015. u 20:42 | 9 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Tišina

na mom dlanu kao linija života
na vjeđi si mi ko jutarnja rosa
na usni te skrivam u zagonetni osmijeh
na vratu osjećam ko ugodan parfem
u uhu te čujem zanosnim baritonom
u njedrima bubnjaš plavom rapsodijom

u zbilji
ti si samo tišina
bezvremenska
moja izmišljotina

08.10.2015. u 21:38 | 17 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Dragi Franjo,


556 dana, a možda i više, koje vrijeme ne može da izbriše, čekam, tragam i vjerujem u tebe. Kad bih znala da znaš za ovaj blog, kad bih bila sigurna da me pratiš, prestala bih ovu potragu i pomirila se s činjenicom da jednostavno ne želiš susret, tipkanje, ni bilo što u svezi sa mnom. Pustila bih te na miru.

No onaj moj nesmotreni trenutak kad sam ti poslala krivi broj, drži me u uvjerenju da su se zvijezde posložile protiv nas, da nas svojom gravitacijom sve više udaljavaju, kako se naši putovi baš nikada ne bi seli. Ma, šalim se, ne vjerujem ja ni riječ u sudbinu kletu, i vračke i čarabarke. Kako si put iskrčimo takvim ćemo se truckati do kraja…

I zato sam uporna, i zato se ne dam, jer mogle su se naše misli, naši putovi nebrojeno puta sresti u zbilji, a da jednostavno prošetamo jedno pored drugog ne znajući koliko smo blizu. Tko zna, možda si ti već upoznao mene, prošetao do mog grada…?

Ovo je moje prvo pismo tebi. I evo već na samom početku sam nezadovoljna njime. Imam nešto malo dara za pisanje, pa sam očekivala da ću te ovim pismom prizvati najnježnije što umijem, a opet duhovito i posvećeno. No sve moje moći prestaju onog trena kad znam da moram biti realna; da je istina u tebi, istina koju tako žarko želim, a ti je skrivaš i čuvaš… ili jednostavno ne znaš da sam tu.

Koliko ću te dugo tražiti ? Koliko ću još puta svoj telefonski broj udijeliti nepoznatima? Ima li nade da odustanem, sad kad sam zapravo odlučila da te nađem ? Ne znam, jer snage imam za cijeli bataljon, i volje imam da izvedem mak na konac, i želje imam da te potražim, saznam istinu i napokon se smirim.

Samo se pitam, i ta pitanja me znaju pokolebati: Ugrožavam li tebe ovim pisanjem? Postajem li ti dosadna ? Vidiš li me kao psihijatrijski slučaj ? Vodim li na ovaj način specijalni rat protiv tebe ? I imam li ja pravo da te tražim ?

Dao si mi neke smjernice za koje se mogu uloviti. Dao si ih zbog želje da te pronađem, tako to barem ja vidim. I pošto si nestao zbog nemogućnosti komunikacije, čekaš li dan kad ću se pojaviti.

Ne, ne, ne; ne smijem još jednom odustati, neka me proglase ludom, neka me pljuju i nek se naslađuju, smiju, štagod. Ovaj put, neću se dati, neću se predati. Ja znam gdje te tražiti treba i to će biti moj posljednji pokušaj.

Ima još jedno jako važno pitanje koje me muči. Što ti ja mogu ponuditi ? Prijateljstvo sigurno. A što ako bi ispalo više ? Daleko smo, predaleko. Koliko bih ja bila u stanju da žrtvujem? Koliko bi ti bio u stanju da žrtvuješ ? Tu zapnem, tu se spotaknem, tu zašutim. A onda shvatim da nije Zagreb na kraj svijeta.

Vrijedi li započinjati nešto za što unaprijed znaš i predosjećaš da nema izgleda ? Zašto filozofirati i unaprijed nešto osuđivati na propast ? Bezbroj pitanja, a ja te ni upoznala nisam. To se zove ludost !

Ako me čitaš, bojiš li se da ću te odati, ako se javiš ? Ne boj se ! Nije ovo ljubav već samo njena fikcija. Nije ovo nasilan čin, zavjera, već potraga. Nisam ja skroz naskroz pošandrcala, već samo malo luckasta…

Ako te zanimaju moji osjećaji, znaj da nisam tugaljiva ptica koja jeca svoju posljednju pjesmu u napuštenom gaju. Neki blogeri me tješe, neki kude jer misle da sam očajna. Zabavljam se pišući o tebi, veselim se svakom stihu koji me osupne, radujem se kad slučajno ispadnem duhovita. Ti mi donosiš odmak, ti me veseliš, uživam u druženju s tobom na ovom blogu.

Eto, dođoh do kraja ovog pisma, a nisam ti rekla da si mi već prijatelj.

Najljepši ti pozdrav šaljem.

P.S. Još imam djelić tvojih poruka u arhivi. Tek toliko da znam da te nisam izmislila. A da sam te idealizirala, to je istina, moj neobični prijatelju.

Od danas, nigdje osim ovdje neću ti ostavljati poruke, da se ne bi netko poigrao našim imenima. Da budem jasnija: nema slatkih poruka na teletekstu, CMC-u, razglednica, poruka na radiju, na facebooku, telefonskoj sekretarici; Morzove abecede, šifriranih poruka… samo ti i ja ovdje na blogu i ako si pošten i hrabar na mom mailu.

08.10.2015. u 14:02 | 13 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Rat i mir

nudim ti primirje
da se predaš
il da se ne daš

namećem ti tampon zonu
da ne izbjegneš
da se pribereš

nisam za okupaciju
za mirovnu sam deklaraciju

ako dušo želiš rat
ja moram dezertirat

potpisujem kapitulaciju
priznajem tvoju manipulaciju

07.10.2015. u 19:27 | 15 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se



kad bih ti napisala
najnježniju pjesmu
bio bi to stručak
neubranih
poljubaca

kad bih ti napisala
najtužniju pjesmu
osjetio bi vibracije
notnih zapisa
negdje u dubini
mene bez tebe

kad bih ti napisala
najveselije stihove
bio bi ti
u njoj
i
ovdje

kad bih ti napisala…

bila bi to
pjesma
ljubavlju narisana
notama opjevana
veseljem cvrkutava

samo
kad bih ti napisala

06.10.2015. u 20:41 | 13 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

xxx
ljubiš
prenježno
treperim
osmijehom
xxx


šapćeš
najtiše
želim
još više
xxx


maziš
paziš
ljubiš
me
xxx


ožujak, 2014.

06.10.2015. u 06:49 | 7 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Eto mi problema.

Taman kad sam htjela malo odahnuti od Franje, postadoh blog tjedna. Znala sam ja, da sam pegula.

Koja su očekivanja od mene ? Da sipam postove ? Eeee, baš sad nemam inspiraciju.

Lijepo vas molim da mi pomognete. Nek’ se pjesma zove Tišina…

P.S. Ako nekome preglasna ova moja tišina neka vrisne glasno.






Tišina

05.10.2015. u 18:33 | 21 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

- Franjooooooooooooooooooooo ! Jesil tuuuuuuuuuu ?

- Mnnnnn.

- Franjoooooooooo ! Daj probudi se! Ja sam Mela !

- Aaaaaaaaaa! Koja Ela ???

- Mela! Mela! Ne Ela! Zar se ne sjećaš ?!

- Sjećam se. Pusti me da spavam!

- Franjo, pa pet do podne je, ura je da krenemo, tamo gdje ćemo se sresti .

- Mnnnnn. Sresti ? A koja si ti ?

- Mela.

- Ja sam Stipe.

- A joj, oprosti! Pogrešan san.

04.10.2015. u 22:19 | 20 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Previranja, prepucavanja, preporod


Danas sam si postavila vrlo važno pitanje.

- Jesu li sve ove pjesme upućene Franji?

- A jooooooooooj ! Ne znam. Mislim da djelomično jesu. U stvari nisu.

- Ili jesu ili nisu ?

- Pa sad, zatekla si me. Ja u stvari ne znam Franju… On jeste postojan i s njim se jesam tipkala… Ali ja mu ne nudim sebe na dlanu. Samo žalim što se nikad nismo sreli.

- Franjo je tvoja inspiracija?

- Da. Otkada smo se virtualno sreli ili bolje reći izgubili, ja pišem.

- Ti si u fazi oblačkastoj, lelujavoj, zanesenoj ?

- Da. To je moja faza kada me spuca pisanje, kada sipam riječi, kada sam nemirna i poletna. Odlična faza u kojoj ne trebam ni jesti, ni spavati. U toj fazi se jako puno smijem, i sve mi je vrckasto i trckasto. Psihijatri bi rekli euforija. Ja bih rekla sreća, a možda i ljubav.

- Jesi li ti možda zaljubljena u Franju ?

- Kakvo glupo pitanje ! Kako mogu biti zaljubljena u nekog koga ne znam ?

- Pa ono malo što znaš o njemu, potaklo te na pisanje, promijenilo te… pišeš ljubavne pjesme.

- Hm. Da. Uistinu sam zaljubljena unaprijed, u jednog Franju koji me voli, u onog kojeg čekam, a taj netko ne mora biti ni nalik mome Franji kojeg tražim.

- Tvoj Franjo i Franjo ? Jesu li to dva lika ?

- Ja bih željela da budu jedan.

- Znači ipak si zaljubljena u svog Franju.

- Ne. Da. Ne znam. Možda. Ma pusti me na miru da uživam u maštanju.

03.10.2015. u 20:28 | 17 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Tebi kojeg nema

tvoja sam bila
još od davnina
pjevala ti
skladala
u kamenu te klesala

šaputala ti nježno
zbog tebe plakala
slikala ti riječi
bojom te tkala

tvoja sam još bila
dok hodao si sretan
u zagrljajima mnogih
nesputan i vedar

tada, ni slutio nisi
da za tebe baš živim
da moja budućnost ti si

tvoja sam i sada
i čekam da me nađeš
tragam i ja za tobom
da me ukradeš
xxx


ožujak, 2014.

03.10.2015. u 10:38 | 6 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

ne javljaš se na pozive moje
zasivio si sve palete moje
u crno-bijeloj tehnici živim
i samo tebi se osmjehujem, divim

gubiš se polagano s obzora sanja
a ja postajem sve manja i manja
kad nestane poezije, kad nastane muk
hoćeš li me probuditi ko umilan zvuk

hoćeš li ikada k meni svratiti
hoćemo li ponovno tipkanjem vrijeme tratiti
ne mogu više budna snatriti
izgubih te, moram shvatiti

u mojim pjesmama ti mirno živiš
nekad me kudiš, nekad se diviš
daj molim te igraj fair play
ja želim tipkanje, želim replay

02.10.2015. u 21:20 | 5 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

Svemirski blizanci


ljepota si moja
kojom se odijevam
bez tebe
samo sam gola žena

tvojim stihovima pišem
tvojim pjesmama dišem
tvojim
samo tvojim
velom zaogrnuta
ja sam
lijepa

tvojim korakom
hodam slijepa
bez bojazni
da se spotaknem

živa sam u
tuzi tvojoj
i sreći
i nesreći

zanesena sam u
osmijehu tvome

u očima tvojim
ocrtavam se i smijem
tvojim venama tečem
tvojim srcem bijem


ja sam tvoja:
još neopjevana pjesma
nenaslikana slika
ja sam tvoja slika i prilika


ožujak, 2014.

01.10.2015. u 21:26 | 9 Komentara | Print | # | ^

Hej Franjo javi se

ne moraš
mi pričati
o jeseni
o samoći
o potrazi
o bijegu

pričaj mi
o tipkama
po kojima
prebireš
najljepše
melodije
pred san

pričaj mi
o gudalu
kojim miluješ
rasprodani
dan

dočaraj mi
bubnjevima
i gitarom
i harfom…
svoju priču

zasviraj mi
život
pokloni
ples

da se otisnem
među zvijezde
i zapjevam
zaplešem
zanesena

zvjezdani
tango

01.10.2015. u 07:17 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (5)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Rujan 2022 (3)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (10)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (17)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (12)
Listopad 2019 (13)
Rujan 2019 (10)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (10)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (9)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (15)

Opis bloga

VATRENI POZDRAVLJAJU SVOJE NAVIJAČE izvor fotografije Freš
samo za franju
najljepsezelje1@hotmail.com



a bilo vas je tu...