Viš …………..

utorak, 04.11.2014.



Jutro je sasvim lepo začelo.. ništ magle znad Zagreba.. poneki oblaček.. pa nit ni da bi se reklo.. friško.. taman kak da je jesen tekar začela.. Pa to svakak treba skoristit i malo se sproluftat.. Sunčeko namiguje.. meni ja namigujem njemu.. Pa bi si najrajši sel na klupu tu v parku na Starčevičevom trgu i malo zadremal.. Ha.. tak mi je nekak došlo.. A gledim ti tam onu našu Esplanadu.. Aaa.. lepi je to.. velki i stari hotel.. jen od naših najbolših .. Pa bi se svakaj o tem hotelu dalo pripovedat.. cela libra naškrabat.. maaa.. gdo bi to čital.. Znaš.. al ti je i tu negda bil plesnjak.. No.. pa to je tu bilo ..se reče.. hoh … narafski po ljetu vani na terasi.. pa to ni bilo samo onak.. dojdeš platiš ulaznicu i vse si rešil.. Brus.. Tu si na ulazu platil.. se reklo.. konzumaciju.. pa se više ne sečam kolko al je bilo to fajn skupo.. Za te peneze si mogel celi teden v brtiji dobro cugat.. I tak.. platil si.. zašel nutra i tu si sa strane na toj terasi dobil svoj stol i svoja dva mesta.. Narafski..ak si došel z kašnim ženskim komadom.. Pa tu su retki mužki dolazili sami..a ženske još manjše.. pa je bilo i takšnih ..al se mam znalo da su to kurve kaj tu imaju svoju skupu štraftu .. No.. si dobil svoje mesto.. a si za te peneze kaj si platil dobil i jenu pijaču po svojem izboru .. vse ostalo si dalše plačal sam.. Bum ti onak po pravici rekel.. ja sam tu bil samo tri put na čagi.. kak prvo.. tu si moral bit zbegecan kak da peš Hajle Selasiju v audijenciju.. drugo.. tu je glazba kaj su svirali muzikaši bila malo ozbilnejša neg po ostalim čagama v Zagrebu.. A čagalo se po vsim .. veliju .. kurtoaznim pravilima.. To hočem kazat da si nisi mogel zgruntat ..a kamoli prijeti žensku za rit..al ju stisnut ksebi tak da bi joj ciceki mam zvirili z cicncekera.. Vse po reguli kak bonton zahtjeva.. A cela ta terasa.. je bila ogromna.. Z dve strane su bili stoli i stolci.. a vsaki je imel i svojeg sunconbrana ..makar je čaga bila po kmici.. V sredini se tancalo na fest glatkem betonu.. a muzikaši su bili na visokom podestu .. cela je terasa okol naokol bila zaprta z grmljem Oleandera koje je raslo z drvenih škafi.. pa je stoga ta terasa bila i poznata v Zagrebu.. kakti Oleander terasa.. Narafski.. celi dan je tu bila kavana na otprtom... Mi smo fakini tu jemput došli z znatiželje da vidimo kak se bogati..glavati i visoki svet zabavla.. I ni nam se ništ dopalo.. A kaj bi.. Došel si z svojom ženskom.. celu večer si samo znjom tancal.. narafski .. druge si mogel samo spodi oka gledeti.. Jeee.. al človek mora koji put i scati ..a to je bila cela procedura.. Fini mirišljavi šekret je bil nutra v hotelu.. pa si z terase moral prejti čez dugački hodnik.. pa onda po štengama ziti v podrum .. pa na levo.. pa na desno.. Ženskama je navek bilo bolše.. te nigdar nisu morale na scanje..Al mi mužki kaj smo švasali pivice..al gemište..eee.. nama je to bila nužnost.. A kaj je najbolše.. scanje v hotelskom šekretu se posebno naplačivalo.. Je v šekretu sedela stara ženska.. i naplačivala.. scanje pet dinara.. sranje deset…. Vse v svemu.. skupo je bilo tu dojti na čagu.. jer bi za jenu večer potrošil apanažu za celi mesec.. Pa kaj bi si nekaj malo zašparali.. Glavonja i Ico su odlučili svoje scanje obavit v one škafe z kojih su rasli ti Oleanderi.. Su prešli v malo kmičniji del terase.. i se delali kak da čez to lepo grmlje glediju Glavni Kolodvor..a pri tom su z šlaufa zpuštali v škaf.. No.. bilo bi to sasvim dobro da Glavonja za čagu ni oblekel kremaste hlače i braun antilop cipeliše.. Lepo se je poscal.. pa ga je još i tak stresel da je vsaki to mogel videti.. i vrnul se knami za stol.. Jezušek.. da si videl vraga.. kak je scal v oni škaf v tu zemlu.. tak mu je nazaj špricalo po hlačama.. pa su mu hlače do kolena zgledele kak da je taj čas čez močvaru prešel.. I kaj.. je rekel da ga pričekamo.. pa je preskočil čez Oleandre onu kamenitu ogradu i prešel se domof presvuč.. Sva sreča pa mu do hiže ni trebalo nit pet minut… ha …
Tak.. malo sam se setil ………………



Došel je v Zagreb nekakšne posle zbavlat moj dobri poznanik z Splita.. to ti je oni politikant ..Luka Podrug.. pa taj navek odsedne tu v Miramarski vulici v hotelu Internacional.. narafski.. na račun grada Splita.. I onda se on i ja najdemo na kratko pa se ispripovedamo.. On na ..ča.. ja na.. kaj.. i dobro se razmemo.. Pa to na kratko se razvleče na dugačko.. i vreme tak hitro prejde da se vse čudiš.. Eee.. kak je negda bilo lepo gda ljudi nisu gledeli na vuru.. Gda je cirkva zazvonila ..se znalo za kaj je vreme.. A zmedi tega te ni bilo briga.. Ovak vsaki čas gledim na vuru.. aha.. zdaj treba ovo.. pa v tolko vur treba ono.. pa.. jebal ga vrag i te vure ….



Pogleč.. tam z Istoka su se nekakšni oblaki dotepli.. Ha.. švercaju nam komšije prek granice i Košavu i oblake.. Opče neznam zakaj na granici imamo policjote i maltare gda prek more vse kaj se komu dopadne.. kaj če nam ti oblaki..kak da nemamo svojih dost …ha .. Neg.. da se ja polahko povlečem na malo bolše ziheraško mesto.. pajdaš je prešel nekam za poslom.. a ja zdaj tu nemam kaj delat.. Hmmm… na koju stran.. pa bum čez Miramarsku prek Mihanovičeve na Tomislavac.. i samo prema gor.. Denes je prognoza za lepo vreme..al gdo bi više veroval onim na televiziji.. lažeju vse gda zineju.. Pa zakaj bi onda i istinu povedali za vreme…ha …………….



Aha.. tu je bolše.. se reče.. opasnost prešla.. oblaki su odprhali čez Vukovarsku spram Safske.. Gledim.. tam fest dalko se vidi naša Medvednica.. a kolko je videt.. tam sunčeko obasjava.. baš lepo.. gor na Medvedgradu se coprnice ziher sunčaju.. v bade kostimima… morti v bikiniju.. Hmmm.. to samo vrag zna .. A kaj ak imaju one.. se reče.. tange.. vrabec ga dal.. To su ti ženske gače.. nit vrit.. nit pokraj.. Znaš.. ja si navek gruntam kak to je.. V moje vreme curičke nekaj takšneg nisu imale.. su nosile na riti gače..al gačice.. a nikakšne žnore kaj ti se vrit zavleče.. Mora bit da je ta krpasta špaga sva posrana gda skine te ..tange.. Hmmm.. kaj ti ja znam … mora i ženska koji put prdnut… ne …..



Malo se divim jeseni tu na Štrosmajerovem trgu.. Prazan ti je taj trg.. več letima tu nikog nema.. a negda je bil poznati kaj su tu po danu i lepom vremenu dolazile mlade mamice z dječicom v kolicima.. A znalo ih je bit prek stotinu..pa su hvalile svoje prince i princeze.. prematale ih na klupi.. pa ih hranile..a ne rjetko si mogel ..onak slučajno v prolazu videt kak kakšni fačuk vleče papicu z ciceka…
A po noči ti je tu bil v celomu Zagrebu poznati špancir za.. buzarante.. pedere ..razmeš..Tu su se skuplali kak štakori po trdi kmici..kaj nit jena lampa ni svetlela .. Al.. o tom bum koji drugi put pripovedal..
Neg smo se mi fakini znali spentrati na ovi spomenik gor pa bi još i pijaču gor zdigli.. raufali i kričali da se čulo do Kolodvora i do Trgača.. lepo bi jen drugom na ruke..pa na rame i več si gore.. a zajdneg bi povlekli za ruku.. Pa se znalo gor spentrat i nas deset.. Baš denes gledim.. kak smo opče tu tolki stali… No.. bi došel čuvar parka.. jen stari penzijoner.. narafski.. partizan.. je nosil fort nekakšnu kožnatu šiltericu kak Lenjin i gore petokraku od črlene krpe zrezanu .. Se navek falil da mu je to još od rata ostalo…. I bi taj čuvar stal spodi spomenika i kričal na nas da mam zidemo dole.. Aha.. mi bi njemu srednji prst pokazivali i mamicu spominali.. pitali ga za nejgovu drugaricu.. zapraf.. delali smo z nejga norca.. A on bi skakal okol spomenika tem Štrosmajeru i probal nas z batinom dohvatit.. Al smo mi bili na tri metra visine i samo smo mu se smijali .. čak bi mi i praznu flašu od Badela dole hitili.. a bormeš su i čiki leteli za njim.. Pa bi se on sel tam pokraj na klupu i zdaj bu on čekal gda bumo mi dole zišli.. Ha.. A jesmo.. zišli smo.. samo kaj on ni stigel do nas a mi smo več pobegli.. Jenostavno smo odzgor skočili dol na travu i zbrisali.. narafski.. pak smo mu srednji prst pokazivali.. I tak.. navek smo z tim čuvarom bili v ratnom stajnu.. Zapraf.. ne navek.. Naredili bi veliku pomirbu gda bi na Zrinjefcu svirala pleh muzika.. eee.. onda smo mi njemu pomogli stolce posložit na oni naš paviljon.. pa posle promenadnog koncerta mu spet pomagali to pospremit v podrum spodi paviljona.. I na koncu bi skup prešli v Splendid na pijaču i slušali nejgove partizanske pripovetke.. Več sledeči dan.. pak je gledel naš srednji prst i naganjal nas z batinom… Bilo nam je fest žal gda smo čuli da je vmrl …………….



Krasna je jesen v našem lepom Zagrebu.. vse mi se neče prejti dalše.. Al.. kaj.. mora se .. nemreš nit cjeli dan po vani hoditi.. Treba i nekaj domof naredit.. A treba do domeka dojti.. Cipelcugom..al trajvanom.. Hmmm.. najrajše bi ostal na Zrinjefcu pri kčerki.. A bil sam neki dan pri njoj na obedu.. Znaš kaj.. zdaj bum se ja zalaufal i za jen čas bum bil na Zapadu.. ..

Serbus …………………….

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.