…… Bezvezancije ………….

petak, 20.06.2014.



Tak ti je to gda nemaš kaj drugega delati neg brez veze naokol hoditi i gruntati kak je negda bilo.. I čim se malom, obrneš okol sebe mam ti na um opadne kakva bedarija za koju si negda veroval da je najspametnejši posel kaj bi ga mogel zbavit.. Viš of tu kandelaber.. več sam ja odavno štel spripovedat da je jen isti takšni tam na Zrinjefcu bil vrlo važna stvar v živlenju nas fakina.. Praf za praf.. bilo je to vreme gda smo tekar z fakinčeka bežali ka pravim fakinima.. Nit smo bili vrit nit mimo.. Al se je znalo da nekaj važnega v živlenju moraš naredit a da bi mogel prejti z ranga fakinčeka v rang fakina.. I svakaj bi nama onda padalo na pamet i vrtelo se po tikvi.. Tak si mogel postati fest važna persona ak si mogel najdalše hračnut z klupe na sred puta gde su ljudi prolazili.. A još si bil vekši fakin ak si mogel hračnut na cucka kaj je gazda pelal na žnori..naravski.. gda bi njih dva prešli pokraj nas.. mi bi začeli hitro hračke ispaljivat na cucka.. a of bi zacvilel al zalajal..a gazda bi ga povlekel a da ni nit skužil da mu cucak na leđima ima barem tri masna hračka.. Taki je bil velki podvig o kojemu se pripovedalo po celom firtlu i po svim osmoljetkama naokol ..baš pri tem kandelaberu na Zrinjefcu i to onem spredi moje hiže.. okol teg kandelabera smo se rad okuplali nafčer po kmici..pa bi tu bila dečurlija z moje hiže i z hiže na broju dva.. A morem ti reč da je v samo te dve hiže bilo fakinaže i mužke i ženske kak da v tem hižama živiju Rusi a ne pravi Zagrepčanci .. Denes nema baš ni jenog klinca nit klinke v obadve hiže.. No.. kaj da ti velim.. kandelaber je bil prava stvar da pokažeš i dokažeš da je oni Stiv Rivs kaj je Herkula glumil na fimu.. bil tekar mačji kašalj prema tebi.. To je značilo da si se moral spentrati skroz gor na taj kandelaber do same lampe kaj je visela na lancu..pa onda tu lampu zanjihati tak da je pol vure letela sim tam.. Narfski .. ne moram posebno naglašavat da sam se ja barem sto put spentral na taj kandelaber.. A gda si spuzal gor do vrha onda si nekak bil..se reče.. v ravnini..skorom do drugeg kata na hiži.. O tak sam se ja jemput uzpuzal do gor i počel kričati i zvati svoju baku..plemenitašicu.. nek i ona vidi kakaf sam ja zaslužni grofofski naslednik v familji.. I čula me je baka i došla na oblok pa gčedi prema dol da gde sam ja.. Čuje ona da ju ja zovem.. vidi dole hrpu dečurlije al mene ni videti.. A gda me je spazila na vrhu kandelabera.. ti vrapca.. se je začela križat kak da samog vraga vidi..pa mi je onak čez oblok oštro naredila da mam zidem dole a ona da bu mom tateku vse povedala.. Pa se ja nis bojal kaj bi moj tatek na to imal za kazat..on bi sam mahnul z rukom i odbrusil joj da sam ja mužko i da vse to mora tak bit.. Al je mesto mene nadrapal moj pajdaš kaj je stanoval na broju dva.. I taj se je spentral gor na vrh kandelabera pa je i on začel zvati svoju mamicu da ga dojde gledeti kak majmun visi na kandelaberu.. Ha.. mamica se je pojavila na obloku..al je skorom v nesvest opala gda ga je vidla kak joj maše z vrha kandelabera i još lampu gura sim tam.. pa je na oblok dobežal i nejgof japa.. striček Marko ..pogledel si je sineka.. i rekel.. Pričekaj Vladek.zdaj bum ja došel.. A bil je to moj pajdaš kaj smo ga drugač zvali Pacof kaj je imel špičasto lice i pomalo je sličil na štakora.. No.. Vladek ni čekal da nejgof tatek dojde dol.. skliznul je čez kandelaber kak da je of z lojem namazan i pobegel prek travnjaka nekam prema Tomislafcu.. Pa mu to ni ništ pomagalo kaj je došel domof kasno po kmici gda su mamica i tatek več spali.. Drugeg dana nam je vsima bilo bistro da je domof fasal batin kak magarac.. Sam je šutel i zbegaval mene i ostale ..kak da smo mu mi nekaj bili krivi.. Posle smo saznali da mu je nejgof japa zabranil da dolazi v našu pajdašiju.. Pa to ni dugo potrajalo i vse je bilo kak i navek gda se pozabilo to pentranje po kandelaberu.. A da je taj kandelaber postal fest poznat i med drugom fakinažom bilo je sasvim vidlivo jer su se vsaki dan nekakšni fakini sim dolazili pentrat na taj kandelaber i dokazivat svoju hrabrost.. Al smo posle zmislili druge još bolše bedarije o kojim se dalo pripovedat na okol.. Jeee.. al Vladek nebi bil Pacof da svom vlastitom tateku ni zbušil gumu na motorkotaču kaj ga je of parkiral spodi dreva malo dalše od teg kandelabera… Ha.. Denes se više fakini ne pentraju po kandelaberima.. ne hračkaju po cuckima.. ne zvoniju susedima po zvoncima na vratima… praf za praf.. denes nit nema fakina kakšni su negda bili.. Ovi sadašnji samo vrtiju i pritiskaju z prstima one ajfone.. kajfone.. fujfone.. bi ga vrag znal kaj još.. A ziher sam da bi se v našemu Zagrebu i malo koji klipan našel kaj bi se spentral na kandelaber..



Pogleč kak je nekak prazen Grad a tekar smo v sred prijepodneva.. Se vidi da su škole i fakulteti završili pa nema po vulicah oneh kaj peju v školu..al se vračaju z škole.. pa ni oneh kaj ideju pokraj škole.. A nema ni tolko avtomobilof .. Zgledi da su več i začeli urlaubi.. se reče.. godišnji odmori.. pa gdo ima kakšne peneze je prešel na ljetovanje.. gdo nema taj si zamišla ljetovanje.. Znaš kak ide ona smešna popefka.. Tko ima para kupa se u moru..a gdo nema.. doma u lavoru.. A največ ti z našega lepog grada v ovo vreme zbrišeju baš đaki kaj su z drugih mjesta v Horvackoj došli se školati v Zagreb.. Takšni prejdeju domof nakam v nekakšnu vukojebinu..a znjimi i takaj razni dotepenci kaj su svoju ..se reče.. rodnu grudu zemle.. ostavili gdo zna na kojem bregu.. Prejdeju se oni dobro najesti svojim tatekima i bakicama.. a na jesen buju se vrnuli nazaj sim.. kak zgledi.. nigdo nemre brez našeg lepog Zagreba.. Samo negdo vidi tu lepotu..a negdo samo prolazi pokraj nje.. A to su ti upraf ti dotepenci … Njima je naš Zagreb.. se reče.. sredctvo..a ne lubav v srcu.. Eee.. stoga moj dragi Zagreb ima mene.. a ja ima nejga.. Nas dva smo jeno srčeko..



Navek tu na Kazališču malo zastanem i divim se kak je vse tu lepo i uredno.. Milina je za videti to cvetje kaj ga vredne Zagrebačke vrtlarice i cvječarice rihtaju i rediju.. A i tu na Kazališču je navek mirno i skoro tiho..makar se z daljine čuju avtomobili..a z druge strane trajvani.. Tu malo ljudi prolazi.. djeca se sim ne dojdeju igrati.. penzijoneri tu ne sediju po celi dan na klupama.. pa buš čak i retko videl da negdo tu pela cucka na scanje.. kak da vsi poštivleju tu lepotu.. Tak i treba.. Stoga si ja rad tu sednem na klupu.. koji put mi se i malo zadrema..onak z jenim okom.. a z drugim okom gledim dal ima kakšni prazni stolec tam malo dalše v Hemingveju.. kafiču prek puta.. Znaš.. gda si tolko gruntam o tim starim cajtima kaj su prešli.. bormeš i ožednim.. pa zakaj si nebi prešel spiti barem jenu Ožujsku z citronom…….Ha ….

…….. Bok ……………………

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.