megastaar.blog.hr

subota, 21.10.2006.

Odgovorno roditeljstvo

Tomislav Tomasić, prof.

Kada govorimo o odgovornom roditeljstvu tada mislimo na odgovorno darivanje života i odgovorno odgajanje. Odgoj čini sastavni dio cjelovitog rađanja. Dijete se ne rađa samo po tijelu nego i duhu, tj. odgojem i zato je odgoj prirodno dovršenje čina rađanja.
Darovati život i prihvatiti ga u ozračju ljubavi obveza je roditelja o čemu govori i Deklaracija o kršćanskom odgoju Gravissimum educationis u br. 3. kada kaže kako je «odgojna uloga roditelja takve važnosti, da se teško može čim drugim zamijeniti».

Zasigurno je svakom roditelju cilj biti što bolji roditelj. A kakav je to dobar roditelj, ili dobar supružnik, ili dobro dijete? Uzrok mnogim obiteljskim problemima je što roditelji često zamijenjuju dva dobra: korisno dobro (dobro samo ukoliko ispunjava svoju svrhu) i moralno dobro (dobro u sebi, bez obzira da li koristi svojoj svrsi ili ne). Ako rađanje promatramo samo kao korisno dobro, tj. dijete je dobro samo ako meni služi i stvara mi zadovoljstvo, tada abortus postaje jedino rješenje za uklanjanje nečega što me dekomoditira. Da abortus ništa ne rješava potvrđuju i podaci jedne studije iznesene na međunarodnom kongresu u Rimu 1993.g., koja pokazuje da većina žena ispitanih nakon počinjenog abortusa priznaje pojavu neurotičnih smetnji, imaju tegobe sa snom ili su zatražile lijekove – psihotike. Ljudska spolnost je od Boga stvorena i predstavlja moralno dobro kao puninu bračne ljubavi. Crkveni dokumenti ljudsku spolnost shvaćaju kao sudjelovanje u stvaralačkoj Božjoj ljubavi (usp. GS br.49).
Ako roditelji odgajaju dijete samo pod vidom korisnog dobra, a ne moralnog dobra, tj. ako kažu kako je dijete dobro samo kada je poslušno i mirno, time dijete pretvaraju u svojevrsnog roba koje mora uvijek biti poslušno svojim gospodarima – roditeljima. Tada možemo govoriti o svojevrsnom obliku nasilja u obitelji. Ako se pak dijete odgaja pod vidom moralnog dobra, tj. ako se dijete prihvaća kao bezuvjetno dobro i onda kada radi nešto što nije po volji roditelja, tada ćemo uspjeti zadovoljiti djetetovu potrebu za ljubavi čak i onda kada učini nešto što nije po našoj volji. Stav roditelja: ja te prihvaćam i volim i ako si napravio nešto loše, a sada ćemo se zajedno dogovoriti o tome što treba napraviti da se to ne dogodi i drugi put, čini bit Isusove pedagogije razlučujući osobu kao moralno dobro od samoga lošeg čina. Dakle, roditelji su odgovorni za ozračje ljubavi u obitelji. Međutim, mi ne možemo djetetu dati takvu bezuvjetnu ljubav ako je i sami nismo dobili od svojih roditelja. Dijete uči doživljavati ljubav promatrajući svoje roditelje i njihovu međusobnu ljubav. Dijete ćemo odgajati ako radimo više na sebi nego na djetetu. Mi odgajamo više s onim što prešutimo nego s onim što kažemo.
Brak je jedina zajednica gdje vrijedi da je 1+1=3. Po sakramentu ženidbe muž i žena nisu sami, oni mogu računati s još jednim članom koji može učiniti i ono što je njima nemoguće, a to je izvor svakog dobra - Bog. Tu nazočnost Božjeg blagoslova i ljubavi jačamo obiteljskom molitvom i svetom misom.
Roditelji upravljaju sustavom koji se naziva obitelj i samo o njima ovisi da li će on
biti uspješan ili neuspješan. Tu odgovornost ne možemo prebaciti na nekoga drugoga. Potrebno je učiniti sve u izgrađivanju dobre i zdrave obitelji utemeljene na moralnim vrijednostima, a tada se možemo moliti da Bog blagoslovi naš trud.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv