U zadnje vrijeme rijetko pišem na hal.blog.hr gdje je zapravo moja blog baza. Kao fotograf amater ponekad uspijem napraviti neku zanimljivu fotku. Ovaj blog će biti mjesto gdje ću ih podijeliti s vama. Nije profesionalno, ali je zato pošteno amaterski.
Copyright
Autor sam svih fotografija na ovom blogu te polažem pravo na njih. Slažem se da koristite fotografije s ovog bloga sve dok ne mijenjate njihov sadržaj te me o korištenju izvjestite, makar mailom. Ako trebate veći format...
Naravno da nisam pronašao sve foto blogere. Ako ste takav, javite se, razmijenimo linkove. Ne, ne zanima me pornografija. Usput, dodajem foto blogove predstavljene na naslovnici bloghaera.
Još jedna fotka za rubriku zaustavljeno vrijeme iako bi mogla i u faunu i u prirodu. Protivnik sam nasilja, ali u prirodi stvari tako funkcioniraju. Ovo nije sport, niti ubojstvo iz nehata. Ovo je opstanak. Skakavac je skočio previsoko, ali nije nisko pao. Ovaj križar ima sve potrebne alate i brzo ga je spetljao.
Ima i manjih ptica od ove, palčić recimo... ali njega je prilično teško uloviti kad trebaš 3 sekunde za fokus. Za razliku od palčića, vrabac je u stanju po desetak minuta skakutati po žlijebu i derati se na sav glas. Okušao sam se u crno bijeloj fotografiji, sasvim dobro pristaje vrapcu.
Ovaj veliki kukac je često viđen u nas. Zove se jelenak, jelenjak a u sjeverozapadnoj hrvatskoj i rogljač. Kako je ovo zapravo ženka dao sam joj ime Jelenka. Rogovi (a zapravo kliješta) mužjaka dugi su i do 3 centimetra. Ženka ih ima tek toliko da ih ima.
Vjerujem da su labudovi zbog svoje pitomosti, a naravno i ljepote, omiljeni motiv fotoamaterima i profesionalcima. Dodajte tome i nježni narančasti odsjaj sunca pred zalazak i slika je kompletna. Iz serije sam izabrao ovu.
Ova fotka ide u rubriku zaustavljenih trenutaka. Iako je ekspozicija nešto duža pa i ovaj trenutak traje par sekundi, siguran sam da su iskre ispisale neponovljivu mustru, upravo tada i nikad više.
Dok sam lovio nekakvu čudnu bubu, našao sam još čudniju. Sve u svemu ružin grm je bio bogat životom. Lijepi primjerak maštovitosti prirode koji uz to ne izgleda jestivo.
Ah, pčela, bezveze, pčelu su fotkali već milijardu puta. Točno, pčela je kao kukac relativno velika, spora i ima dobre detalje i boje pa je kao takva pogodna kao macro fotomodel svakom fotoamateru. Ova fotka mi je jedna u nizu, iako moram reći da još nisam snimio pčelu onako kako sam zamislio. Ipak ni pčele ne miruju i to daje svemu posebnu draž. Ja još uvijek lovim svoj zamišljeni kadar.
Kad jednom počnem puzati po travi, otvara se neobičan svijet. Svako malo pred objektivom se pojavi nekakav kukac kojeg nisam nikad prije vidio. Ovaj je stvarno fora. Kreće se po travkama prilično spretno i brzo, a ovo mu je omiljena poza: stati na vrh travke ili lista s dobrim pogledom na okolinu i zauzeti nekakav arogantni napoleonski stav. Tako provodi većinu vremena iz samo njemu znanog razloga.
Nisam nešto maštovit u izboru naslova slika. Jednostavno, ovo je buba i još k tome zelena. U našem kraju ih zovu kobilice s naglaskom na prvo i. Stvar ima noge poput skakavca ali je prokleto loš skakač i uglavnom hoda, kad joj se prohtije može i letjeti, a nemam pojma čemu služi. Nadam se da ne jede bubamare.
Zanimljivi su skakavci. Ovo sam snimio starim aparatom i svaki put kad bih se približio za macro, uplašio se i odskočio. Nije bilo druge nago ga malo ganjati po dvorištu. Nakon desetak skokova se umorio i odlučio zauzeti pozu.
Oduševljava upornost ovih ljudi da nauče napornu disciplinu surfanja na dasci s jedrom. Nakon stotinu dizanja i padanja evo ga opet, uhvaćenog u jednom trenutku. Što se dogodilo sljedeće sekunde možete zamisliti.
Mislim da je muško i pripada pekinškim patkama. Kostriješi se jer sam po njegovom mišljenju preblizu. Paradirao je par minuta, a zatim nestao negdje u dvorištu