Međugorski glas

25.05.2014., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. svibnja 2014. godine

Pozvani na svetost i život vječni „Okrenite, dječice, vaše misli i srca Bogu“, opominje nas Gospa. „Neka vam molitva i pouzdanje u njegovu ljubav i dobrotu bude izvor radosti“. Kako su mile, okrjepljujuće i ohrabrujuće Majčine riječi, riječi koje od nas tjeraju dvojbe i strahove, koje nas krijepe melemom utjehe i nade, koje nas osvjetljavaju mudrošću vječne istine, koje nas pozivaju na uspravan hod i ustrajnost u dostojanstvu djece Božje. Jer bez njegove milosti ionako smo zemaljski prah, podložni prolaznosti i raspadljivosti, nagriženi bolešću i starenjem, zahvaćeni neminovnošću prirodnog zakona koji svemu označava početak i kraj, rast i propadanje, rađanje i umiranje. Ali za razliku od ostalih bića, čovjek je pozvan na život vječni jer mu je Gospodin udahnuo neumrlu dušu, stvorio ga na svoju sliku i obdario ga nezaslužnim darom vječnog trajanja. Rođeni smo da živimo ljubav i njoj služimo, da se poklonimo dobru, da budemo ures u ljepoti svijeta koji je za nas stvoren. No dogodila se lakomislenost i dopustili smo tmini oholosti da zakorači u Edenski vrt, onečisti vrlinu poslušnosti i uprlja spone čistoće koje su spajale stvorenje i Stvoritelja, koje su vezivale izvor i ušće života, koje su dušu prožimale sjajem Božje nazočnosti. Bio je to pad u labirint nemira i bijeg od kuće, početak lutanja od nemila do nedraga. Odmičući sve dalje u tamu bespuća, toneći u guste sjene zaborava, ipak smo u krajičku svijesti sačuvali toplinu nekadašnjeg doma, čvrste temelje zdanja nad kojim je listalo stablo života, uronjeno u smaragdnu svjetlost mudrosti i istine. U sjećanju još uvijek titra raskoš boja i harmonija zvukova, sklad koji preplavljuje misli i osjećaje, njišući čežnju duše kao nestašni vjetrić usnule grane jorgovana. Iz procvalog mirisa tišine do nas još uvijek dopire doziv Stvoriteljeva glasa, blažena jeka što se izlijeva iz vrela milosrđa, što se nastanila u dubinama nemirnih srdaca, izloženih buci onih istih nagovora koji su već jednom punili praroditeljske uši. I danas smo u bijegu, ispunjeni strahom neznanja, zavedeni smicalicama zloga koji od naših slabosti gradi babilonske kule nemoći, koji prevrtljivo miješa laž i istinu, koji prazninom nadopunjava cjelinu stvorenoga, koji na zdravim temeljima gradi tornjeve praznine i iluzija. Sve što smo trebali znati davno nam je rečeno, u srca usađeno, u pamet urezano, u krvotok uliveno. Jer sve što nam svijet nudi tek su surogati istine, patvorine koje ne izviru iz Božje mudrosti, koje se parazitski hrane plodovima tuđeg rada, koje izokreću i prevrću uredno poredane pretince smisla. Upozorava nas Gospa da su nam bez Boga uzaludni svi napori, da odmakom od njegove volje prkosimo sebi i bližnjima, pogubno mijenjamo strukturu svijeta koje će rezultati razorno utjecati na generacije koje nas nasljeđuju, plodove koji će čovjeka odvesti u još veći besmisao i otuđenje, još veću izgubljenost i odvojenost od Svevišnjega. Zato se vratimo na put koji nas ne udaljava od blagoslova, već vraća u zagrljaj milosrđa i ljubavi, u Očevu kuću koju, okaljeni istočnim grijehom, davno napustismo. Pred vratima će nas čekati osmijeh Uzorite i raskriljene Isusove ruke. Jer uzaludno je osvajati svijet, a izgubiti dušu, a još je uzaludnije skupljati stvari kojima se moljac hrani, a zapustiti provjetravanje srca i čišćenje duha, svojeglavo tjerati inat i ne prihvaćati poslušnost. Majka nas opominje radi našega dobra, naše budućnosti koja je punina života u kraljevstvu nebeskome. Zato se prelijmo iz onog što nismo u ono što jesmo, prosijmo se kroz sito božanskog milosrđa! Izvucimo se iz zavodljivosti tame, izliječimo se od kratkovidnosti i zakoračimo u svjetlost iz koje smo i potekli. Ne plašimo se reskosti jasnoće i čistoće, već prezrimo pomrčinu koja nas okružuje, u kojoj gacamo i u koju smo do grla uronjeni. Probudimo u sebi snagu uspavanog duha, ustrajmo u svjedoćenju i ne slijedimo lažne uzore. Ne klanjajmo se moći svijeta i ne prihvaćajmo njegoi ponude, već se okrenimo vlastitom poslanju na koje nas poziva volja Božja. Budimo djeca Marijina, naučimo se trajati u nježnosti, dobroti i praštanju, budimo svjetionici onima što u nepoznato plove, svjetlost koja razbija naslage tame, putolaz onima koji još ne upoznaše ljubav Gospodinovu. Jesmo li svjesni da svakodnevno stojimo na bridu koji dijeli prolazno od vječnog, da koračamo razmeđem koje odvaja zemaljsko od nebeskog, da se osobnom odlukom možemo stropoštati u vječnog škrguta zuba, ali isto tako odlučno zaplivati prema obali spasa. Opredjeljenjem za dobro, postajemo djeca svjetlosti i možemo uvijek računati na pomoć Isusovu i zagovor Marijin. Ne zaboravimo da u času začeća svi prolazimo kroz Bezgrješno srce Gospino, ali isto tako osjenjeni smo grijehom srca Evina, prolazimo kroz radost vječnog i tugu prolaznosti. Hoćemo li slijediti onu koja je do kraja ostala vjerna Gospodinu ili se utjecati prolaznoj slavi i ljudskom neposluhu po kojem je u svijet ušla bolest, bijeda i smrt? Odluka je na nama. Gospa nam je u Međugorju sve rekla i objasnila, svjedočila i pokazala. Dovoljno da slijepi progledaju, a gluhima se otvore uši.

- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.