Međugorski glas

18.03.2014., utorak

Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2014.

Radost Božjeg obećanja Gospa od pomoći, Pomoćnica kršćana, Kraljica dobrote u kojoj blista sjaj raskoši rajske, u kojoj se prelijevaju ljepota i radost Božjeg obećanja, u kojoj plamti oganj nade i oslikava se punina kraljevstva nebeskoga. Ona je uzor i smjerokaz svima što prohode suznom dolinom, gnijezdo utjehe svakoj ljudskoj duši, utočište ufanja što ozdravlja bolesne i podiže posrnule, što malodušne krijepi svjetlošću istine, a odbačene preplavljuje melemom ljubavi. Ona je Majka pravoga Boga i pravoga čovjeka, stvorenje koje se u ljubavi stopilo s patnjama zemaljskim i poniznošću postalo najljepšim cvijetom u Stvoriteljevom kraljevstvu. Ona je spona između prolaznog i vječnog, veleposlanica Božjeg nauma i zvijezda vodilja nad obzorom naše nestalnosti, naših strahova, sumnji i nesigurnosti. Ona nas poučava istini, strpljivosti i darivanju, izvlači nas sa stranputica na koje nas odvlači knez laži, vraća nas punini života, govori nam o našem poslanju i ulogama koje nam je Stvoritelj namijenio, o trajnoj budnosti i molitvi, o nepoštednoj bici za spas svijeta. Podsjeća nas Gospa da smo djeca čovječja, ali ne manje i djeca Božja, djeca kojima je ona Majka. Riječ je po njoj postala tijelom, Sin Božji je po Mariji postao Sinom Čovječjim, Bog se utjelovio u njezinu Bezgrješnom srcu. To je jedinstvo i spona koje sile paklene nikada neće razoriti, to je stapanje što je donijelo spasenjsku i otkupiteljsku svjetlost, nerazdvojivo prijateljstvo između Boga i čovjeka, između dviju naravi što su se prožele neraskidivim plamenom ljubavi, one ljubavi kojom nas vodi Prečista prema vratima nebeskim. Opominje nas Uzorita da se oslobodimo okova prkosa i navezanosti, da krenemo putovima na kojima cvjeta poniznost i mudrost, na kojima iz trnja niču ruže, na kojima se smrt preobražava u život vječni. Poziva nas Majka da s povjerenjem prihvatimo njezine riječi, da se okrenemo istini, da prihvatimo Isusa kao brata i Boga, da slijedimo njegovu svjetlost koja vodi slobodi, koja liječi i oslobađa, obnavlja radost i čisti savjest, u srca unosi mir i jača snagu vjere. Uči nas da u dobroti ovog milosnog vremena otkrivamo u sebi odbljeske Božje slike, da se prepoznamo u odsjaju njezina Srca, da se suobličimo s likom njezina Sina, da se bez ustezanja i otpora prepustimo melemu Stvoriteljevog milosrđa. Upornim i strpljivim tumačenjem istine, obnavljanjem vječne mudrosti i širenjem Radosne vijesti, Gospa u naša srca priziva zaboravljena sjećanja duše, nudi nam žive slike neprolazne ljepote i suočava nas s puninom vremena i ulogom koju joj je Gospodin dao u povijesti spasenja. Želi od nas odaganati tamu koja nas namjerava potpuno okružiti i zavesti, koja nas perfidnim smicalicama neprestano odvlači od života, koja nas zavodi ispraznim obećanjima i truje nemoralnim nagovorima iza kojih, umjesto svjetla i radosti, stoji trulež, tuga i raspadljivost, put u beznađe i mrak bezdana. Kako ćemo osjetiti radost Božjeg blagoslova ako se zatvaramo u ljušturu samodopadnosti, ako preziremo i negiramo bogogoljublje i čovjekoljublje, ako sve podređujemo probitcima i užicima? Kako ćemo spoznati radost odricanja ako nismo spremni pomoći bližnjemu, ako se ne možemo odreći loših navika, ako ni jedan dan ne možemo proživjeti bez poroka i ovisnosti, ako neprestano jurimo za ponudama svijeta? Teško je otvrdnulom uhu čuti Gospine riječi, teško je na hrapavom bubnjiću osjetiti njezin glas, a još je teže u buci svijeta razaznati tihu melodiju nebeskog lahora, šapat rajskog vjetrića što dječicu tiho doziva s Brda spasenja, što se kao šumor hvoja ulijeva u halabuku raspojasanosti. Zato nas Majka i poziva da zajedno s njom molimo za one koji ne čuju njezin glas, koji ne mogu osjetiti radost poniznosti, koji ne mogu doživjeti blaženstvo pobožnosti, koji ne mogu doživjeti ljepotu mira i ljubavi, koji su njezin Sin. Preklinje nas da molimo za one koji je ne prihvaćaju i ne slijede, koji odbacuju darove milosnog vremena, koji se i dalje oglušuju na savjetodavalačke i opominjuće pozive, kojima su sumnja i ravnodušnost zarobili srca, kojima su blaga i mudrovanja zemaljska zaslijepila oči, kojima je licemjerje jače od iskrenosti, kojima je nevjera jača od vjere. U ova Marijanska vremena, u ovo doba međugorskih milosti, kad se svijetom, jače nego ikada, razlijeva snaga Duha Svetoga, kad se plodovi vjere i obraćeničkih čuda vidljivo umnožavaju, zahvalimo Gospi na njizinim dolascima i pomoći, majčinskoj brizi, ljubavi i strpljenju. Radujmo se njezinoj nazočnosti i boravku među nama, njezinu trudu da nam otvori zaslijepljena srca i pokaže nam Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

- 14:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.