Međugorski glas

02.02.2014., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2014. godine

Jaki u odlučnosti i iskrenosti Osvajačkoj jakosti svijeta koja pred sobom sve mete, uništava i nadmeće se u rusilaštvu, podmeće klipove dobroti i iskorištava nemoć slabijega, suprostavlja se jakost Duha Svetoga, jedan od sedam darova koji se međusobno nadopunjuju i prožimaju, koji su u službi dobra i očituju se u služenju bližnjemu, pronoseći svjetlost vjere i snagu onoga koji je istina, put i život. Jer postojanost, iskrenost i odlučnost nisu rezultat naših ljudskih krjeposti, a niti našeg junačkog držanja pred navalama kušnji, već milosni dar koji u nama raste tek kad prihvatimo vlastite slabosti i nemoć, kad se s povjerenjem i pouzdanjem prepustimo Stvoriteljevoj mudrosti, kad dopustimo vječnim moralnim zakonima da nas ispune svojim mirom, da nas obasjaju neumrlom svjetlošću postojanja koja tjera strahove i razgoni mrakove boli, sumnje i nestalnosti. Ponašanjem u svakodnevici utiremo put prema vječnosti, svi naši koraci, misli i djela ostaju zapisani u knjizi života. Jer duh koji služi tami, već danas se opredjeljuje za tamu, a onaj koji nesebično pomaže drugima u suznoj dolini, ujedno se priklanja ustrajnosti nade i otvara prozore vječnosti iz koje struji vatromet svjetlosti. Oni koji žive uspravno u duhu istine i koji svijetom ne vuku lance navezanosti, prijeći će u vječnost okruženi cvrkutom ptica, uronjeni u blijesak nebeskog slapa, prožeti glazbom Gospina glasa i ogrnuti sjajem Srca Bezgrješnoga. Poziva nas Prečista na nepokolebljivost i ustrajnost, na svjedočki život koji se ne povija pred vjetrovima svijeta, koji jasnoćom osvjetljava stalnost istine, koji ostaje isti u dobru i u zlu, koji neće pokleknuti pred koristoljubljem i koji neće iznevjeriti Isusa ni pred najvećim kušnjama. Nama je ostati uz nepromjenjivost svetog i božanskog, ispunjeni spoznajom u kojoj ćemo rasti, koja će nas nadahnjivati, hraniti i krijepiti u svim trenucima zemaljskih mijena, koja će nas jačati pred preprekama što nam ih podmeće knez propasti. Ne smijemo se pokolebati u jasnim stavovima i čvrstoj vjeri, a niti dopustiti lukavosti da nas dovede u sumnju, već misliti na vječnost, iz nje crpsti snagu i s njezinom mudrošću gaziti preko vjetrometina svijeta. Jer kratak je zemaljski život da bismo ga uzalud protračili, da bismo jurili za slavom svijeta, da bismo iza sebe ostavljali ruševine, uplakana srca i ranjene duše. Što ćemo sa sobom ponijeti za potpudbinu ako ugasimo plamen ljubavi, ako u bijegu ispraznimo pehar darivanja, odricanja i dobrote? Kome ćemo povjerovati u mnoštvu ponuda, u kakofoniji zavodničkih glasova koji jedno govore, drugo misle, a treće rade, koji zamućuju vode i odvode ih na svoj mlin, koji se urušavaju u vlastitim obećanjima i raspadaju u nečisnicama laži? Kakvim se smicalicama prikloniti kad je svaka izrasla iz lukavosti što neumitno vode u grozu pustoši. Jesmo li već svi uhvaćeni u zamku iz koje se ne možemo iskoprcati, jesmo li dragovoljno skrenuli na stranputicu koja vodi upropast? Ima li nade za čovječanstvo koje je hipnotizirano zavodničkim zovom zmije, zvijeri i lažnog proroka, koje nasjeda na katastrofične prognoze onih koji umišljaju da budućnost svijeta imaju u svojim rukama, koji ne priznaju i ne prihvaćaju Stvoritelja za svoga gospodara, koji se klanjaju neprijatelju od početka, koji služe naopakosti i izopačenosti, koji muče i ranjavaju vjerne, koji pripremaju progon svima kojima trulež mraka nije zamračila svjetlo istine? Zbog čega se Gospa u svim dijelovima svijeta tako često i neumorno ukazivala? Zbog čega se nastanila u Međugorju i zašto je svojim dolaskom obradovala Hrvate koji se trenutno nalaze u teškoj muci, pritješnjeni između čekića i nakovnja domaćih izdajnika i osjenjeni mržnjom sila tame, razapeti između vjere i malodušnosti, okovani spletkama, jalom i beznađem? Poručuje Gospa nama i cijelome svijetu da se prenemo, probudimo i umijemo srca na vrelu njezinih suza, da se ravnamo po svjetlokazu njezina glasa, da okrenemo leđa protuhama, da zasučemo rukave i prihvatimo se rada, posta i molitve, da svjedočimo za Krista i postanemo njezini apostoli, da prenosimo svijetom jasnoću njezinih poruka, da se mijenjamo i čistimo srca od natruha varki i podvala, da ne robujemo knezu svijeta, već u dostojanstvu djece Božje kročimo putem koji vodi u život, u puninu ovjenčanu radošću nebeskom. Jer njezina konačna pobjeda nad edenskom zmijom već je započela u zemlji Hrvata i širit će se svijetom kao pijuk međugorske bure, kao modri miris Jadranskoga mora, kao čisti odbljesak duginih boja što kite svjetlost nad Križevcem. Dakle, dječice, još malo strpljenja, puno povjerenja, ustrajne molitve, poslušnosti i vjere, jakosti Duha Svetoga, pa ćete svojim očima gledati ostvarenje Velikog Božjeg plana i doživjeti dan kad će Žena zmaju zgaziti glavu i u bezdan baciti tamu zloga.

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.