Međugorski glas

25.12.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2013. godine

Plod molitve u sjaju ozarenog lica U patnji i boli, u radosti i ushićenju, u progonu i mučeništvu, onima koji ostaju i ustraju u molitvi, darovan je blagi sjaj koji im se razlijeva s dobrohotnog lica, uronjenog u svjetlost istine, okićenog milošću Božje blizine, zagrljenog mirom otvorenih nebesa. Isti je žar ljubavi bio na licu Stjepana Prvomučenika i na licu sv. Klare Asiške, ista je svjetlost resilo obraze sv. Terezije od Djeteta Isusa i sv. Pia iz Pietrelcine, ista je blagost u oči proroka ulijevala radost rajsku, ista aura i danas, za vrijeme ukazanja, okružuje čela međugorskim vidiocima i resi hodočasničke ruke sklopljene na molitvu. Ista molitvena svjetlost daruje opuštene i spokojne crte licima svih osoba koje okrijepljene mirom napustiše ovaj svijet, bez obzira u kakvim mukama i bolovima proveli zadnje trenutke ovozemaljskog života. Svi oni koji su naklonjeni dobru i koji su neumorno svjedočili istinu, u času smrti odlaze sa svjetlosnom popudbinom, s preporukom koja otvara vrata kraljevstva nebeskoga. Gospa nam poručuje da pogledamo u sebe i okrenemo se oko sebe, da površno ne promatramo bližnjega, da će nam oči i sugovorničko lice otkriti stanje srca i duše onih s kojima komuniciramo, pokazati sve probleme i nemire s kojima se brat ili sestra suočavaju, ali otkriti i snagu duha s kojim se prihvaća i nosi križ, u kojem svjetlost utjehe ostavlja pečat na zabrinutom ili ispaćenom licu. Mir i spokoj na čelu, obrazima i očima pokazat će nam život duša koje su se u kušnjama uvijek odlučivale za Boga i njegovo kraljevstvo, koje su spoznale smisao puta i svoje želje poravnali s voljom Gospodinovom. Jer kao što reče stara mudrost, „kad je Bog na prvom mjestu, onda je sve na svom mjestu“, onda prestaju traženja i lutanja, onda se ne služi dvojici ili trojici gospodara i ne pada se pod utjecaj laži, ne opija nam se srce maglom psihologiziranja i manipuliranja, koja svoj korijen vuče iz rane istočnoga grijeha, iz ubojitosti poroka koji nas hrane strahovima i zaogrnjuju mrakovima. Jesmo li spremni služiti Djetetu Isusu, jesmo li spremni klanjati se njegovu Križu, koji je vrata što vode iz vremenitog u vječno, koji je drvo spasa na kojem se razapinjemo svijetu da bismo ušli u ozračje slobode, u bolni prijelaz iz tame u svjetlo, iz nedovršenosti u dovršenost, ispunjenu sjajem Uskrsnuća!? Pita nas Gospa jesmo li spremni slijediti Sina i imati ljubavi za one koje nam pošalje ususret, ili i dalje tapkati u đavolskim kušnjama što nas vuku udobnosti i užicima, što nas kratkotrajnošću privida odvajaju od punine, što nas lažnim blistavilom vode u propast, što nas zasljepljuju varkama i pomračuju nam zdrav razum, gdje nam se i najočiglednije prijevare čine tek kao mali otklon od moralnog zakona, gdje s izokrenutim postavkama krećemo u gradnju budućnosti, gdje nam se veliki grijesi prikazuju kao sićušne slabosti ljudske naravi, gdje se sve dovodi u sumnju i gdje gubimo oslonac pod nogama. Jer Božić nije ni bajka, a niti plima prolazne sentimentalnosti, već je puno više od sviju radosti što ih spoznasamo u promjenjivom svijetu, čudo Stvoriteljeva zahvata i blijesak milosrđa, Božje vjenčanje s čovjekom kojeg je napravio na svoju sliku, stapanje stvorenoga i nestvorenoga u jednu cjelinu, sljubljenost Svjetla i Djevičina tijela u kojem se začeo i rodio Bogočovjek, ostvarivši savez obećanja i spasenja koji je neraskidiv u vijeke vjekova, savez koji cvjeta u otkupiteljskoj Krvi Jaganjčevoj, koji se obnavlja i traje u svetoj Euharistiji, koji nam Gospa donosi u naručju i čuva u riznici svoga Bezgrješnog srca. Saživimo s istinom s shvatimo da je Božić blagoslov za sve ljude svijeta, bez obzira kojoj vjeri i svjetonazoru pripadali, koje božanstvo častili i kojim pričinima vjerovali. Gospa nije samo Majka kršćana, već svih ljudi, a Isus je došao spasiti cijeli svijet. Zato će se prije kraja punine vremena još jednom objaviti svakoj duši, ušetati u srca svih prevarenih i zalutalih, istinom osvijetliti duhovne i materijalne svjetove, sve ono što je po njemu postalo i što će se obnovljeno i preporođeno ponovno k njemu vratiti. Zato nam Antikrist iz sjećanja duše, koristeći medije i potrošačku raspojasanost, zavodeći nas svjetlucavim reklamama, pokušava izbrisati miomirisnu svjetlost Božića, pretvarajući najveći događaj u povijesti čovječanstva u neodređeno ime blagdana, u praznik pijančevanja koji nam nudi opijate svijeta. Kad nas Gospa zajedno s Isusom blagoslivlje, onda od nas tjera tminu i neznanje, štiti nas od još većih nasrtaja zloga i daruje nam radost koja ostaje jasna i nepomućena pred svim nasrtajima beznađa, koja se sjajem nebeskim odupire tuzi, jadu i propadljivosti, koja nas puni svjetlošću života vječnoga, koja nas hrani nepokolebljivošću i ustrajnošću od kojih bježe smicalice sotonska. Zato se ne tražimo u mijenama svijeta jer smo već previše dobili Djetetovim rođenjem. Molitvom neprestano zahvaljujmo Gospi i Presvetom Trojstvu na daru otkupljenja, na neoraničenom milosrđu koje Bog pokazuje prema čovjeku.

- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.