Međugorski glas

25.11.2013., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2013. godine

Put u slobodu Dok zatečeni i mlaki očekujemo da nas netko ili nešto pokrene iz letargije, dok se prepuštamo halabuci svijeta, oglušujući se o glas zdravog razuma, Gospa nam uporno pokazuje put, upućuje nas na blagodat molitava koje izviru iz dubine srdaca, na otvorenost jasnoći Božjega glasa, na prihvaćanje istine koja se ne temelji na vremenitom i propadljivom, već na Riječi koja prožima sve stvoreno, kojoj je podložno trajanje svega vidljivoga i nevidljivoga. Upravo toj mudrosti koja izvire iz Stvoriteljeve volje, moramo s radošću podrediti sva naša htijenja i želje, sve naše dvojbe i nedorečenosti, sva naša neznanja i lutanja, sve naše strahove i nesigurnosti. Na nama je da s potpunim povjerenjem i pouzdanjem otvorimo vrata zrakama milosti, a zatim ih žarkom molitvom dozovemo u pustoš naših srdaca, u tamu koja se klanjala lažnim veličinama, koja je protežirala idole i blaga zemaljska, koja se stopila s prepredenošću, koja je slijedila zavodljive mamce laži i urušavala zdanje ljubavi, koje se zastorima ružnoće zaklanjalo od vječne ljepote. Tek u skrušenosti srca, tek u spremnosti da prihvatimo poziv nevidljive stvarnosti u kojoj se ziba tajna vjere, otvorit će nam se put u dubinu istine, iskorak u obraćeničku pustolovinu i predanost volji Stvoriteljevoj, uspravno gaženje po trnju i kamenju i prepoznavanje razgovijetnih znakova što nam ih šalje Providnost. Kada svjetlo mudrosti obasja svu jad i bijedu oholosti, kada isperi mulj nataloženih neznanja, kada očisti zamagljena okna duše, uplovit ćemo u ocean slobode, nenavezani na stvari i osobe, neuspavani u ljuljački lažnih obećanja, neopterećeni strahovima koje umnožavaju svakodnevne brige i problemi. Zahvaćeni Duhom Svetim, iskusit ćemo istinsku slobodu djece Božje, slobodu koja se uvijek priklanja dobru, a odbacuje zlo, slobodu kojoj ne mogu manipulirati zloduhove pristaše, slobodu koja prozire i prezire Antikristove podvale. Jer griješan čovjek koji se ne obraća, već i dalje živi u tami zabluda, ne spoznajući vlastite grijehe, i sam postaje izvor grijeha, zagađujući sve čega se dotakne, šireći oko sebe zadah poroka i truleži, izokrećući naglavačke kalež živih riječi u kojem prebivaju Božje zapovijedi, nepromjenjivi zakon koji poziva na budnost i koji je orijentir ranjenoj ljudskoj naravi. Bijeg od istine uvijek vodi u klopku samozavaravanja, u očaj koji rađa neposlušnošću i očituje se u uzoholjenoj nemoći, u prkosu koji kuca na vrata vječne smrti, što se uvijek pretvara u gorčinu koja truje dušu i ranjava srce. Da bismo ostali u zagrljaju ljubavi, potrebna nam je čvrsta vjera, ustrajnost i nepokolebljivost u jednostavnosti življenja, prijanjanje uz sklad i ljepotu prirode, druženje s čudima stvaranja i djetinja otvorenost prema svemu što nas okružuje. Upitajmo se čemu služe prijetvornosti i nadmudrivanja, čemu sofizmi koji su u službi zloga, čemu podmetanja koja zatamnjuju duh i šire rasap otuđenja, samoljublja koji razornom hladnoćom kida spone nježnosti i topline, koji obezvrjeđuje veličinu žrtve, koji osakaćuje međuljudske odnose. Odbacujući bližnjega, okrećemo se protiv sebe samih jer smo stvoreni za zajedništvo, za ljubav koja svoje ispunjenje nalazi tek u služenju drugima, tek u bezuvjetnom davanju i darivanju. Sve ostalo je nauk zloduha, lašca od početa, virus teške bolesti koja se očituje u podjarmljivanju i iskorištavanju braće i sestara, što lukavošću opravdava nemoralne metode kojima se danonoćno služi, koja slobodu podređuje znanju, koja bjelodane činjenice utapa u magle relativizma i umnožava slike fantazmogoričnih ispraznosti. Ne zaboravimo da nam je Gospa u Međugorju u jednoj poruci rekla da smo izabrani narod, da smo njezina vojska u ovim danima otpada, u ovom vremenu kada borba između dobra i zla doseže vrhunac, u ovim trenucima kad nam se čini da gubimo bitku i da smo slabi i nemoćni u sukobu s dobro organiziranim slugama zloga. Majka nas bodri i uči da se ničega ne bojimo, da ostanemo vjerni njezinu Sinu, da uronimo u molitvu onako kako su to činili naši stariji. Poziva nas na vjernost tradiciji, na zavjet pradjedovski, na ljuav onih što odoše pred nama i koji su odanost istini plaćali mučeničkom krvlju. Opominje nas da ne slijedimo zavodljivost i ponude svijeta, već se okrenemo molitvi i obitelji, jedinoj radosti u ovom vremenu smutnje i ustostručenih nasrtaja kneza propasti. Gospa je već označila dan njegova poraza i nestanak svih zala kojima obasipa svijet. U ovom teškom boju za duše zavedenih, Prečista moli svoju dječicu, svoje apostole da mišlju, riječju i djelom svjedoče nauk Gospodinov, da neumorno propovijedaju istinu i ukazuju na izokrenutost sotoninih sljedbenika koje je lako prepoznati po riječima i djelima, po trulim plodovima kojima zagađuju zdravo sjeme. Pred pohlepom koja se uzvampirila, pred požudom koja se valja u kaljuži besramnosti, pred lažju koja se svakodnevno umnožava, blago onima kojima je Gospa otvorila oči pa mogu iz dubine srca i duše uskliknuti: „Bog moj, sve moje!“

- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.