Međugorski glas

02.10.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. listopada 2013. godine

Zajedništvo ljubavi „Ovo je zapovijed moja: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“ (Iv 15, 12) Ovo su žive riječi Isusove što izniču iz vječnosti i pretaču se u vječnost, što se kao biseri koturaju obroncima srdaca, što kao pjesma života odzvanjaju u zdencu duše. Samo nas ljubav oslobađa od zarobljenosti svijetom, od koristoljublja i kratkotrajnosti, od sebičnosti i kalkuliranja. Ljubav je bezuvjetno darivanje, po njoj će nas prepoznati da smo djeca Božja, da smo cvjetovi Marijini. U ljubavi nastaje zajedništvo, ona je spona koja nas veže s dobrotom i praštanjem, koja nas kiti Božjom blizinom i koja nas vodi vratima istine. Ona nam otkriva tajnu žrtve i otvara put radosti, vodi u jasnoću nade i osvjetljava smisao života. Živeći u ljubavi, postajemo donositelji i pronositelji radosne vijesti, svjedoci pred kojima su nemoćni argumenti svijeta, pred kojima bježe laži i prenavljanja, kojima smrt ne može nauditi jer iza sebe ostavljaju ozdravljujuće zrake svjetlosti, duhovnu hranu onima što iza njih dohode. Poziva nas Gospa da joj darujemo svoja srca, da ih očistimo u sjaju njezine bezgrješnosti, da ih oslobodimo od pohlepe i požude, odvojimo od sumnje i nevjere, malodušnosti i strahova. Zove nas da krenemo putem svetosti, a ona će, kako je već jenom rekla, svojim zagovorima sve učiniti da bi naša svetost bila potpuna. Ne smijemo odgađati vrijeme odluke jer živimo u milosnom vremenu Gospine nazočnosti, njezine svakodnevne prisutnosti u Međugorju, koja je veliki dar milosrđa Očevog, koja je uvertira u njegov Veliki plan. Trajemo u vremenu posebnih milosti gdje nam se obraćenje nudi na dlanu, gdje nam i najmanji iskorak prema križu Gospodinovu otvara vrata istine, obasjava nas svjetlom spoznaje i otkriva stvarnost kraljvstva nebeskoga, a isto tako jasno ukazuje na svijet tame u kojem odzvanja škrgut zuba i u kojem likuje zavodnik od početka. Gospa nam je ponudila lijek od zaraza svijeta, od svega onoga što zarobljava srca i duše, što perfidno i lukavo unosi gnjilež u našu nutrinu. Tu se ponajprije ističe molitva i sakrament svete ispovijedi, zatim klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u kojem živi Isus prožiže tamu i braću i sestre ozdravlja od otrova malodušja i navezanosti. Slijedi post kojim zadobivamo slobodu i očišćenje tijela, kojim prekidamo duhovnu navezanost na zavodljivost slika i ubitačni ritam podzemne glazbe. Postom možemo prozrijeti slatkorječivost svijeta i izbjeći svjetlucave mamce lascivnih ponuda. Nazočnost na svetoj Misi i pričešćivanje Tijelom Gospodinovim obnavlja u nama vječne zavjete i čini nas sudionicima gozbe za stolom Gospodnjim. Držeći se Majčinih savjeta, ne možemo promašiti put, a niti zalutati na stranputicu. Najbolji dokaz za to jesu međugorska obraćenja, sve one promjene u srcima i dušama koje su se događale trenutačno, koje su se iz beznađa i nevjere pretvarale u snagu vjere, koje su se, nažalost, iz površnog poznavanja Crkvenog nauka, odjednom, uz Marijinu asistenciju, preporađale u otajstvu živih Isusovih riječi, otkrivajući u sebi zapuštene oranice vjere, obrasle mlakošću i sumnjom, koje je kroz svjetovni odgoj, oholu znanost, medije i školstvo na njih zasijao knez propasti. Spoznamo li Isusa, spoznat ćemo ljubav i ujedno otkrifi smisao vlastitog života. To nam obećaje Gospa, a njoj moramo vjerovati jer ona diše u Istini i traje u Presvetom Trojstvu. Ona je jedino biće koje se ravna po Božjoj volji, jedini neokaljani cvijet što raste u Gospodinovu cvjetnjaku, jedina ruža koja ne vene i koju ne nagriza moljac grijeha. Ona je Majka naših duša koja nas želi učiniti sličnima sebi i od nas odstraniti nakupine mraka, pokazati nam jedini put koji vodi u vječnu radost. Zato nas bodri i hrabri, moli nas da ostanemo u njezinoj blizini, da prionemo uz njezine skute, da se posvetimo njezinu Bezgrješnom srcu. A ona će zauzvrat s nama ukorak ići suznom dolinom i pružiti nam ruku dok padamo, jačati nas u poteškoćama, buditi nas iz malodušnosti i voditi nas prema vječnosti, dovesti nas pred Nebeskog oca i pokazati nam radost koju je pripravio za nas još na početka stvaranja. Jer spasit će se samo oni koji s vjerom i ljubavlju koračaju prema kraljevstvu nebeskome, kojima mudrost svijeta nije ispunila srca i kojima lažni nauci nisu zarobili duše, koji zajedno s Gospom žive u zajedništvu ljubavi, koji se ne lome pred poteškoćama i koji se ne priklanjaju ugodi i slavi zemaljskoj. Bit će blagoslovljeni oni koji se sa štovanjem odnose prema svojim pastirima, koji im pomažu i koji za njih mole, koji s povjerenjem pristupaju onima koje je Isus izabrao i poslao u bijedu svijeta da pronose mir i ljubav, da u vjeri, unatoč podmetanjima, podlosti i ogovaranjima, uspravno koračaju. Ma koliko bili slabi u svojoj ljudskoj naravi, na njima je pečat Božji, neprolazni biljeg kojim im je dana ovlast da otpuštaju grijehe, da nas znamenuju svetom vodom, da dijele i potvrđuju sakramente koje im je Gospodin ostavio. Uzdajmo se u svećenike jer su nam oni prijeko potrebni, nezamjenjiva pomoć na zemaljskom putu i svjetlosni uzor u hudim vremenima. Oni su Kristovi miljenici i sinovi Marijini koji s krunicom u ruci prkose zlome, uvijek spremni na žrtvu i svjedočko mučeništvo.

- 14:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.