Međugorski glas

25.09.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2013. godine

Molitva - izvor i utočište radosti Molio ne molio, isto mi se piše! Zar u ovoj rečenici, koja je iznikla iz nevjere, nije grozota pustoši? Često se prosipa s usana razočaranih, onih koji su izgubili strpljenje, kojima je mlakost i bezvoljnost zahvatila vjerotok srca, u koje se nastanila hrapava stvarnost i polegle guste magluštine svijeta. Umorni i prevareni, koje iscprljuje svakodnevna bitka za golu egzistenciju, za kruh svagdašnji, u mukotrpnom trašenju izlaza iz začaranog kruga, zaboravljaju i zanemaruju molitveni život u kojem buja i raste radost, okrepljujući blijesak spoznaje što prožima vremenito i vječno. Jer cilj kneza laži jest propast čovjekove duše pa nas zato nemilice kljuka argumentima svijeta, pokazuje nam primjere iz svakodnevlja gdje zli i naopaki uživaju u rastrošnosti i materijalnom bogatstvu, gdje poklonici izokrenutosti imaju svega u izobilju, ali im nedostaje blagoslovljeni mir jer su im zatvorena vrata nebeska. Oni ne žele ostati u Gospodinu, a niti se s njim družiti, već se okrenuše samoljubivosti, propadljivosti i nestalnosti, vjerujući u snagu vlastite mudrosti iza kojih im se sablasno smiješe pogubne računice, utemeljene u prolaznosti probitaka i gomilanju onoga čime se moljac hrani. Gospa nam tumači da nam molitva ne smije biti ni nametnuta obveza niti teret. Ona je, naprotiv, prijeko potrebna hrana duši, jedina spona koja nas veže s otajstvom Božje svenazočnosti, jedini odgovor na smisao i radost življenja, jedini način da zahvalimo Gospodinu na milostima i darovima, na neuništivom i vječnom životu što teče iz ljubavi Stvoriteljeve. Ona je radost što se rađa u zdencu duše i utočište svih blagodati što teku iz Boga živih. U njoj je svjetlost Dobrote i blijesak imena Marijina, dviju nepomućenih radosti koje zaziva čežnja srca i koje su sazdane od Ljepote. Zna Gospa da bez molitve ne možemo osjetiti nježnost Božje blizine, da ne možemo izgrađivati povjerenje kojim se bezuvjetno prepuštamo Njegovoj volji, da ne možemo doživjeti krasotu vječnosti, da ne možemo prebroditi kušnje pred koje nas stavlja zavodljivost svijeta. Molitva je prisni odnos s istinom u kojoj postajemo vjerna djeca Marijina, svjetlosna brana pred navalama tmine, tvrđa ljubavi pred nasrtajima zloga, koji sve perfidnije i okrutnije gradi civilizaciju laži, odvodeći slijepe i zavedene prema ponoru propasti, prema stanju očaja i beznađa gdje ne dopire čistoća savjesti i ne čuje se milozvučnost Gospina glasa. Opominje nas Ona čiji je život molitva, koja je prožeta istinom u vremenu i vječnosti, koja nas uči da se zlu ne suprotstavljamo odmazdama, već da ga pobjeđujemo strpljivošću i ljubavlju i žrtvom, svjedočkim životom kojim ćemo širiti dobro i u pustinjama srdaca graditi oaze ljubavi. Jer zlo će se ionako ugušiti u vlastitoj zlobi, razdrobiti se pod škrgutom zuba i potonuti u vječnu tamu. Kad nam molitva postane radost svagdašnja, nezaobilazna sastavnica trajanja, temelj naše cjeline, iz koje ćemo crpsti životodajnu snagu, obnavljati krsne zavjete i utjecati se Gospinu zagovoru, osvjedočit ćemo se kako ona čini čudesa u nama, a preko nas još veća čuda u srcima bližnjih. Ona nas čini potpunijim, iskrenijim i otvorenijim, pokazuje nam prostore u kojima dublje i cjelovitije upoznajemo tajnu života, pijemo mudrost s vrela istine i hranimo se svjetlom što struji s izvora ljubavi. Ujedno ćemo shvatiti da je život dar s kojem se ne smijemo kockati, već ga s radošću dalji darivati, kaliti ga u odricanju, brusiti ga jasnoćom Isusovih riječi, potrošiti ga u službi istine, a zatim se, pročišćeni od taloga svijeta, raskajana srca, neokaljana obraza i čiste savjesti, ponovno vratiti u kuću Očevu. Gotovo sve Gospine međugorske poruke prožete su pozivom na molitvu, na ustrajni i dugi govor srca, na stalnu i neprekidnu čežnju duše. Jer sve suhoće i malodušnosti, svi tereti i podvale svijeta, neće nas pokolebati i obeshrabriti na putu istine ako ostanemo u molitvi. Ona će nam, nakon duge i iscrpljujuće bitke, donijeti radost spoznaje, radost koju neće zamutiti ni najlukavijesmicalice lašca od početka. Gospa nas uči da ćemo svjetlost vjere orkriti tek kad nam molitva postane radost, da će nas i sama pomisao na vječnost preplaviti ljepotom, da će nam bistrina ispunite klijetke srdaca i dubine duša, da će nam misli i djela srasti s razgovijetnošću punine, da ćemo postati sol zemlje i svjetlosni znamen svijeta. Iz našeg razuma i osjećaja iščeznut će smušenost i nejasnoća, postat ćemo slični Bogočovjeku, spremni na žrtvu i velikodušni u praštanju, bit ćemo pronositelji radosne vijesti, prokazivači laži i stupovi ljubavi, onakvi kakvi bijahu i sveci što odoše pred nama.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2013., subota

Uzvišenje svetog Križa

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2013., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2013. godine

Čeznuti za istinom Iz učmalosti u pokretljivost u akciju, iz malodušnosti u odvažnost i svjedočenje, iz tupog prenavljanja u britku jasnoću Isusovih riječi, iz nesigurnosti i sumnje u zagrljaj Duha Svetoga, iz kaveza zemaljskih mijena u slobodu stvorenja Božjeg. Tako bi trebali živjeti i djelovati svi oni koji pripadaju Kristovoj Crkvi, koji su djeca Marijina i sljedbenici Radosne vijesti. Na to nas obvezuje ljubav Presvetog Trojstva i brižnost Gospina, na to nas upućuju svjedočki životi svetaca, na to nas pozivaju vjerni što odoše pred nama da bi nas bodrili i osvjetljavali nam put koji vodi prema kraljevstvu nebeskome. Upitajmo se kakvu nam je ulogu Bog namijenio u našem vremenskom trajanju, u bici onkraj Edenskog vrta, u hrvanju dobra i zla, u prepoznavanju znakova kojima nas zasipa Njegova mudrost. Jer velik je onaj koji u poniznosti čini djela ljubavi, čija blizina ostavlja svjetlosne tragove u dušama bližnjih, koji malim iskricama pažnje pali neugasivi plamen u sjećanjima srdaca. Oni koji slijede Gospin glas i predaju se Bezgrješnom srcu, suobličuju se s njim, nauče slušati i pokoravati se, počinju prebivati u Božjoj volji, slijede nauk Riječi i stapaju se s Izvorom svih milina. Lako ćemo ih prepoznati jer je poniznost njihova vrlina, a blagost im je svijetlo oružje kojim se suprotstavljaju mraku i mržnji, kojim razbijaju planove kneza propasti. Uči nas Prečista da je Božja riječ smisao života, da je u njoj istina i punina, znanje i ljubav, pravednost i milosrđe. Spoznat ćemo je moleći i posteći, odričući se od ponuda svijeta, odmičući se od zagušljive kakofonije glasova što izviru iz naše ranjene podsvijesti, što se u našu nutrinu uvlače poputj zavodljivih sirena. Nama je oglušiti se na buku medija, osloboditi se suvišnih i nepotrebnih informacija, vijesti koje su u službi kaosa, privida, izokrenutosti i zavođenja, koje nas uspavljuju i tupe nam oštrica zdravog razuma, koje nemaju ništa zajedničkog sa stvarnošću, koje su tek fikcija i izmišljotina, ali pod kojima teško dišemo i ne nalazimo put u jednostavnost i čistoću. Oblijepljeni smo izmišljotinama kojih se pravovremeno ne oslobađamo, koje nas zatečene drže u mlakosti, da bi im na kraju povjerovali. One nas postupno lukavošću okupiraju i prepuštamo im se, dopuštamo da nas uvedu u klopku straha, očaja i neizvjesnosti. Dok god smo odvojeni od Gospodina, srca nam pune otrovi, a uši zavode isprazna obećanja koja nemaju nikakve veze s činjenicama i logikom, sa smislom čovjekova života, s radošću i razlogom postojanja. Poziva nas Gospa na budnost, nudi nam ozdravljenje, uvodi nas u tajnu povijesti spasenja koja je živa stijena u vremenitom i prolaznom, orijentir bez kojega se gubimo u maglama privida i dopuštamo neprijatelju od početka da manipulira s našim srcima i osjećajima, da nas neprestano ranjava žalcima novih i sve perfidnijh podmetanja. Moramo naučiti od sebe odbijati sve ono što nas udaljava od Božje riječi, što nas odvodi u nemoć i zablude, što nas odvaja od izvora nepresušne svjetlosti. Nama je okrenuti leđa ponudama svjetlucavih mamaca, usmjeriti se prema Istini i čeznuti za onim što nam je približava, što nas uvodi u puninu, što nam pokazuje uski put radosti i spasenja. Ozdravljati možemo tek u snazi molitve i melemu svetih sakramenata, prijanjanjem uz Gospodinov križ i čašćenjem njegova imena po kojem dolazi spasenje, imena koje nas opravdava, koje razgoni tamu i uvodi u život vječni. Sve ostalo je varka i bijeg od Onoga koji nas je stvorio i koji nas raširenih ruku čeka da mu se vratimo. Jer ne možemo služiti dvojici gospodara, pričati o istini, a klanjati se laži, činiti djela koristoljubivosti, pozivajući se na ljubav. Zato budimo Marijini apostoli, Božja djeca i svjetlost Duha Sveoga, njezina Zaručnika, kojega ona neprestano moli da nas obnovi i ojača da bismo, dok pomažemo drugima, i sami ozdravljali od zabluda svijeta, prozrijevali nemoralne zakone i odupirali im se snagom poniznosti koja jača odvažnost i čeliči se u kušnjama. Gospa nas bodri i hrabri, poručuje nam de se ne bojimo, da nismo sami jer je ona s nama, naša zaštita i utjeha, naš štit koji nas brani od navala mržnje, od zlobe i podmetanja. Zato i mi, svim srcem i dušom, trebamo prionuti uz Majčine skute, čvrsto se držati njezine blizine i pozorno slušati njezine riječi, stopiti se s ljepotom njezina glasa i ne odbijati nijednu njezinu molbu, već se dubokom vjerom i iskrenošću odazivati njezinim pozivima. I kad nam govori da čeznemo za blagoslovom samo onih ruku koje je njezin Sin posvetio, jasno nam poručuje da se odmaknemo od lažnih proroka, da se odreknemo sektaških vjerovanja, da ne prijanjamo uz lažne nauke koji su izmišljotina neprijatelja od početka. Jer samo zahvaljujući Isusovim svećenicima, pronositeljima jedine istine, zlo neće potpuno zavladati, a Djevičino će Srce, u suradnji s vjernima, konačno pobijediti i trijumfirati, razlijevajući svjetlost do kraja svijeta. Zato, dječice, dočekajte spremni međugorske tajne!

- 11:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.