Međugorski glas

25.08.2013., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25, kolovoza 2013. godine

Sjeme koje rađa stostruko U ovom milosnom vremenu što se milosrđem izlijeva iz Marijina srca, što rosom blagosti škropi tvrdoću svijeta, što istinom odzvanja nad utvrdama laži, postajemo svjedoci i sudionici bitke koja se rasplamsava nad obzorjem Povijesti, koja eskalira među suprotstavljenim duhovima, koja kulminira u srazu svjetla i tame, u kojoj se odvaja jasnoća od zamućenosti. Dok knez svijeta u pokornosti drži zavedene, mlake i uplašene, dok posrnule pritišće ucjenama, dok pale vuče u beznađe i odvaja ih od Kristove ljubavi, dotle Prečista poziva dječicu na buđenje, hrabri ih i jača, savjetuje i nuka na pomirenje sa samima sobom i Svevišnjim, s Bogom koji strpljivo čeka, koji je pun praštanja i koji nas poziva na obraćenje, na pokajnički čin koji preobražava srca, ozdravlja sljepoću i liječi gluhoću. Zasipa nas Gospodin čistoćom Majčina glasa u kojem je pohranjeno sjeme istine, sjeme koje Djevica prosipa na oranice srdaca, kako na one zapuštene, tako i na one koje su uzorane plugom Isusovih riječi. Jedne zagrljene mekoćom molitvenog treseta i očišćene od korova, a druge obrubljene kamenom tvrdoćom nevjere i obrasle trnjem. Gospa sjemenom istine zasipa svako srce, ali su različite podloge na koje pada. Na kamenom terenu zrnje istrune ili ga Božjom providnošću odnesu vjetrovi na njive rodonosne, onima kojima će se dati još više; u trnju nakratko proklija, ali brzo usahne, zagušeno tamom i bodljikama. Ali zato na polju koje je preorano obraćeničkim sjajem rađa stostruko, plodovima bogato puneći riznicu Marijina srca, riznicu iz koje će Gospa ponovno nesebično prosipati darove svoj svojoj djeci. Oni koji se otvore i odazovu njezinu pozivu, koji molitvom i odricanjem istjeraju nametnike i očiste oranice srdaca, upoznat će mir i sigurnost, živjeti nepokolebljivo u vjeri i ustrajno ostati u ufanju, a svjetlom ljubavi hranit će one koji su gladni istine i koji čeznućem traže plodove nebeske. Iz sjemena što ga Gospa sije svijetom već izrastaju bujni klasovi, a vjerni u mlinicama ljubavi melju brašno od kojeg njezino srce mijesi Kruh nebeski te ga dijeli dječici da nikada ne ogladnu, da nikada ne požele propadljivu hranu koja ne poziva na život, već odvodi u vječnu smrt. Oslobodimo se natruha svijeta i prihvatimo Majčinu jednostavnost, prionimo uz riječi koje donose Dobrotu, odazovimo se melodiji njezina glasa, stopimo se s jasnošću rajske ljepote koja u nama prebiva, koju smo je nebrigom i površnošću zatvorili u krletku nevjere. Otkrijmo zakopano blago u dubinama duša i molitvenim ključem otvorimo rajska vrata. Napravimo odlučan iskorak i odvojimo se od sumnje, uronimo u svenazočnu svjetlost Duha Svetoga. I ne bojmo se nikoga i ničega jer smo Božja djeca. Sve naše pripada Njemu osim grijeha, a njh ćemo se skrušenim priznanjem osloboditi u sakramentu ispovijedi. Jer uzaludan i jalov bit će naš put ako prije toga s njega ne odstranimo barikade poroka, ako uprljani obraz ne umijemo u zdencu milosrđa, ako zjene ne isperemo živom vodom, ako srca ne očistimo u vrutku ljubavi. Pogledajmo u sebe i oko sebe pa ćemo vidjeti svu bijedu i golotinju raskošno odjevene laži, svu frivolnost i siromaštvo oholosti. I dok zamantani i rastrojeni ulijećemo u mrežu zavodljivosti, dok se, uronjeni u privid i magluštinu, raslojavamo u vremenu i prostoru, pored nas promiču krhotine cjeline i razbijaju koheziju darovanih dana koje tračimo uzaludno, koji su ispunjeni borbom za samopotvrđivanjem, nerealnim planovima i nesuvislim trabunjanjima. Okupirani rastrganom prošlošću i opijeni nevidljivom budućnošću, postajemo izgubljeni u sadašnjosti, nekorisno tračeći poklonjene sate i minute, bježeći od odgovornosti prema sebi i drugima, prema svemu dobrom što smo mogli učiniti, a nismo ni znali ni htjeli jer smo bili preokupirani tlapnjama i ispraznostima. Kad se odbroje naši dani i kada i zazvoni zadnji otkucaj srca na putu zemaljskom, kad istinu ugledamo u punini, bit će kasno za sve ono što ne napravismo u pravom trenutku, kad se oglušismo o zov Duha Svetoga. Ostat će nam tek kajanje i pouzdanje u Božje milosrđe, tek okus gorčine u srcu i nedovršene riječi na usnama. Zato nas Gospa i poziva de se prenemo iz učmalosti, da se okrenemo njezinu Bezgrješnom srcu, da budemo znak drugima, da postanemo njezine ispružene ruke, da nas ispuni ljepota življenja i radost pomaganja i da upravo danas, umjesto jednoga, napravimo dva koraka na obraćeničkom putu.

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.08.2013., četvrtak

Velika Gospa

- 06:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.08.2013., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. kolovoza 2013. godine

Ljubav je jedina istina Gospa nas uči ljubavi, jedinoj istini iz koje je sve poteklo i u koju se sve vraća, jedinoj radosti koja nas čini djecom Božjom, jedinoj svjetlosti što svijetli u tami prolaznosti i jedinoj mjeri kojom će se mjeriti naša djela. Jer ljubavi ne pripadaju ni probitci ni lukavštine, ne jačaju je isprazna hvastanja, niti je grade materijalna bogatstva, ne resi je egoizam ni pohlepa, ne prati je uskogrudnost i zatvorenost. Ona se očituje u darivanju, u malim znakovima pažnje iz kojih raste cvijet zajedništva, iz kojih cvjeta blaženost dobrote. U njoj nikada nismo napušteni i odbačeni, s njom uspješno prebrođujemo sve napade tmina, s njom se odupremo navalama zloga, s njom nam nijedan križ nije nepodnošljiv jer znamo da nismo sami, da nam je utjeha i snaga Onaj koji nas poziva u život vječni i koji je smrt i tamu pobijedio na Golgoti. Kad bismo Gospi, Majci i posrednici između vječnog i vremenitog, otvorili svoja srca i zagledali se u istinu, brzo bismo shvatili da je ljubav jedini melem koji otklanja posljedice grijeha, koji hrani i okrjepljuje duše, koji čisti i ozdravlja srca, koji nas veže i spaja s puninom. Shvatili bismo da će sve osim ljubavi jednom biti zaboravljeno, da će sve rane i žalci biti prebrisani, da će sve bolesti i patnje, nepravde i podmetanja biti protjerani, da će izblijedjeti iz sjećanja sve muke što ih pretrpjesmo u dolini suza, ishlapjeti sve gorčine i iskopnuti ovisnosti koje su nas vezale uz prevrtljivost svijeta. Shvatit ćemo koliko smo veliki u osudi, a mali u praštanju, koliko smo puta veličali zablude i proganjali istinu. Poziva nas Gospa da u ovom teškom vremenu pomahnitale izokrenutosti, kad knez svijeta nemilosrdno juriša na Božje zapovijedi, kad se ruga svetosti i kad čovječanstvo zasipa lascivnim slikama i zavodi pogubnim obećanjima, ostanemo čvrsto pripijeni uz njezine skute, da se otvorimo zrakama istine što milosrdno teku iz Bezgrješnoga srca, da se okupamo u sjaju dobrote i da se mijenjamo, živeći u skladu s Isusovim naukom, da uronimo u mir i sigurnost koja rađa radošću i nagrađuje životom vječnim. Jer samo ljubavlju možemo Bogu odgovoriti na njegove zahtjeve, samo čistim srcem možemo ganuti njegovo milosrđe, samo poniznošću možemo zadobiti nebeske darove. Gospa nas uči da ne treba očajavati i dvojiti, da će nam sve biti nadoknađeno, da će svatko primiti plaću po zaslugama, a nagradu po svjedočkim djelima, da Gospodin nikoga tko mu se klanja i slijedi njegov glas, neće zaboraviti niti odbaciti, da neće biti prestrogi sudac, već Kralj milosrđa. Neće nam suditi po našim slabostima, već po našoj vjeri, po našem pouzdanju u njegovu dobrotu. Zato je i poslao Mariju, da nas probudi iz mlakosti, da nas izvuče iz paučine učmalosti, da nam osvijetli zdenac vjere, prekriven zavodnikom velovima laži i opkoljen glasovima lažnih proroka, navjestitelja kojekakvih istina, premreženih varkama i zamkama, koje se busaju u prsa znanosti i trabunjaju o ustroju novoga svijeta, o budućnosti bez Boga i vladanju samoustoličenih bogova, koji veličaju čovjeka, srozavajući ga na nivo životinje, na stvorenje bez savjesti i duše, na biće bez moralnih kodeksa, na propadljivu materiju koja se hrani prolaznošću, u njoj traje i nestaje. U takvim svjetonazorima vrijednost čovječjeg života manje je vrijedna od života najmanjeg insekta, a ljudsko dostojanstvo srozano ispod razine gotovo beskorisnih domaćih životinja, koje umiljato nazivamo kućnim ljubimcima. Sjeti se, čovječe, da si dijete Božje, stvoren na sliku njegovu, da ti je sve stvoreno dano i podloženo, da se u ljubavi brineš za Zemlju, da se diviš svemirskim prostranstvima i veličaš Stvoriteljevu mudrost, da pomažeš bližnjemu i da njeguješ slabe i nemoćne. A ti, čovječe, odbacuješ ljubav, ljepotu i žrtvu, surađuješ sa sotonom, proizvodiš otrove i truješ tijela i duše, onečišćuješ prirodu i kaljaš srca, slobodna Božja stvorenja pretvaraš u robove, manipuliraš istinom i sve čega se dotakneš pretvaraš u profit, u koristoljublje kojim se premrežio sve zakutke vidljivoga svijeta. Zaustavi se, čovječe, pogledaj u svoju nutrinu i vidjet ćeš bezdan ispunjen hladnoćom i mrakom. Klekni na zemlju i traži oprost, otkrij u sebi obraćenički put koji vodi u život i ne trati uzaludno zemaljske dane, ne skupljaj blaga kojima se moljac hrani i ne slijedi zavodnikove smicalice, ne prihvaćaj izokrenutost koja ti se na svakom koraku podmulo i agresivno nudi, ne troši što nemaš i ne prisvajaj ono što ti ne pripada. Zaboravimo potrebu da se uznosimo pred drugima, već poniznošću pomažimo onima koji Gospodina nisu upoznali, koji se s njim nisu pomirili i koji ga ne slijede, kojima je sljepoća nevjere izokrenula pamet i zaslijepila istinu. Molimo, molimo, molimo za dar ljubavi!

- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.