Međugorski glas

25.05.2013., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25, svibnja 2013. godine

Odlučnost u vjeri, jakost u molitvi Jakost i odlučnost dvije su vrline koje nam daju snagu na putu do cilja, koje nam pomažu otkloniti prepreke, prebroditi kušnje i nadjačati protivštine. U onome što činimo i čemu stremimo, potrebna nam je vjera u uspjeh i jasnoća u koracima koje poduzimamo, spremnost na žrtvu i odricanje, nepopustljivost pred navalama sumnje i bistar pogled kojemu ne smetaju magluštine podmetanja, koji otklanja mrene varki i prokazuje privide zavodljivosti. Kad nam se učini da je sve uzaludno i kad nas stisnu časovi suhoće, kad splasne oduševljenje i kada usahnu emocije, ne smijemo posustati jer će strpljiva ljubav, poput plimnog vala, ponovno ispuniti korito životne rijeke u kojoj se prelijevaju sve naše nade i htijenja, u kojoj sva dobra djela nalaze svoje ispunjenje, u kojoj se dovršava rast gorušičina zrna u obliku široke krošnje koju prožima čistoća vječnosti. U smutnjama i podmetanjima što ih iznjedriše mnogobrojne teorije i svjetonazori, koji odvode u nesigurnost, miješajući relativno i apsolutno, dobro i zlo, istinu i laž, kao čvrsti kamen temeljac na kojem gradimo zdanje nepropadljivosti, jesu vječne Isusove riječi, zdravi nauk kojemu nas vraća Gospa Međugorska, jedini put mira, ljubavi i spasenja kojim nas vodi Kraljica naših srdaca. Ako se prepustimo vrtlogu mlakosti i neodlučnosti, ako pokleknemo pred poteškoćama i izgubimo nadu, ako se zapetljamo u vremenito, ostat ćemo na vjetrometini prolaznosti, ne dohvativši smisao postojanja i ne osjetivši radost života. U lakoći i površnosti krije se zamka propasti, iz sebeljublja i uznositosti izniču slijepi putovi što se vrte u začaranom krugu, gdje je čovjek dostatan samome sebi i gdje ga nagriza crv ispraznosti. Nama je živjeti za druge, trajati u srcima bližnjih i nesebično se davati, darivati se u ljubavi, onako kako i Gospodin u milijardama čestica razdijelio na Posljednoj večeri i nastanio u srcima svih pokoljenja. Malo ćemo toga u životu napraviti ako ne budemo jaki i odlučni, ako nam se zamuti jasnoća cilja, ako ne budemo znali komu služimo i čemu stremimo, ako zakoračimo na stazu vrludanja i neodlučnosti, ako se budemo bojali svakog šušnja što se iznebuha javi pokraj puta. Tako je i s vjerom i molitvom koje se uzajamno dopunjavaju, koje se neodjeljive i koje se uzajmnoi prožimaju i jačaju. Jer bez vjere nema molitve, a bez molitve vjera sahne, blijedi i iščezava, utapajući se u mudrost svijeta, koja nam nudi vlastitu interpetacije istine. Kad smo bliski Gospodinu, obuzima nas žar zahvaljivanja, u nama bukti radost i prožima nas nada, ispunjena ljepotom vječnog života. Kupaju nas miomirisi rajskoga vrta i i miluje glas anđela čuvara. Vjera postaje stvarnost koju živimo i po njoj se ravnamo u svakodnevnom trajanju, prepušteni volji Božjoj i toplini njegova zagrljaja. Lijepo nam Gospa kaže da samo jaka i iskrena molitva, što izvire iz dubokog zdenca vjere, može otvoriti vrata Isusova srca, iz kojeg će poteći sve milosti, iz kojeg će se u naše misli i osjećaje uliti ljubav i istina, blagoslov i milosrđe. Molitvom prihvaćamo mudrost Stvoriteljevu, klanjamo se njegovoj dobroti, preplavljeni svjetlošću i ljepotom stvaranja. Neprestanom molitvom suobličujemo se s izvorom života, postajemo ono što istinski jesmo i odmičemo se od onoga što nismo. U našim mislima i djelima, u svemu izgovorenom i napravljenom slavimo ime Gospodnje. Tada će svaki neprijateljev nasrtaj na našu osobnost, na ono što jesmo, biti uzaludan pokušaj zavaravanja, tek kratkotrajna kušnja iz kojie izlazimo još jači i odlučniji, još smireniji i radosniji, još snažniji i nepokolebljiviji. Onaj tko je u istini, ne podliježe laščevim nagovorima, već u njima vidi ispraznost i jad, laž i podmetanje, izokrenuti nauk nedostojan djeteta Božjeg kojemu je uzor Bezgrješno srce Djevičino. Onaj tko je u ljubavi, već je iskusio slobodu, odmaknuo se od navezanosti i obnovio vid kojim brzo uočava smicalice kneza svijeta, kojemu je sloboda činjenje grijeha, zla i naopakosti. Zar svi zakoni svijeta, jer nisu prožeti istinom, ne vode u sljepoću i zarobljeništvo? Zar se sve izokrenutosti ne rađaju u srcima onih koji su prihvatili suradnju s ocem poropasti, koji otrovima zasipaju ljudske misli, srca i duše, koji pohlepom i požudom truju lakovjerne, koji podmuklim obećanjima naivne odvlače prema ponoru propasti? Zar to nisu oni koji planiraju i stvaraju novi svjetski poredak, koji su se ubacili u Božji ovčinjak i protiv kojih je pripremljen Veliki Božji plan, o kojem nam Gospa govori u međugorskom porukama? Zato hrabri i nepokolebljivi, snažni i odlučni ostanimo u plamenu vjere i svjetlu molitve, budimo Gospina vojska i ne dajmo da nas rešeta onaj kome će Prečista uskoro zgaziti glavu. Budimo odlučni u vjeri i jaki u svakodnevnoj molitvi!

- 20:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.05.2013., nedjelja

Pedesetnica

- 07:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2013., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. svibnja 2013. godine

Ljubiti, a ne suditi Zbori nam Gospa o ljubavi, nesebičnoj i bezuvjetnoj, koja prašta i razumije, koja oslobađa od spletki zloga, koja srcu donosi mir, a duši radost, ljubavi koja nikome ne sudi, koja se ne klanja grijehu i ne podliježe ranjivim emocijama. Govori nam o ljubavi koja je za pomoć bližnjemu spremna na odricanje, koja će u ime istine nositi teret križa, koja će se, kao živa stijena stalnosti, odupirati mijenama i podmetanjima svijeta, koja se neće ravnati po izvanjskome i propadljivome, već se krijepiti snagom Duha Svetoga, prožeta milošću i ukorijenjena u istini. Svaka osuda, ako se ne odnosi na grijeh, dodatno opoterećuje onoga koji je sagriješio i odvraća ga od obraćenja, u njemu izaziva inat i umožava tvrdokornost protivljenja, jača samoljublje i budi bijes. Tek blagošću i ukazivanjem na propuste, svjedočkim životom i djelima ljubavi možemo bližnjeme pokazati put prema smislu života, u njemu probuditi glas savjesti i odvratiti ga od srljanja u propast. Ponekad, jer ne možemo čitati ljudska srca, i sami se onečišćujemo grijehom osude. Ne znamo je li netko nešto napravio iz očaja i neznanja, je li podlegao pod pritiskom ucjene koja je posljedica davnih kompromisa i krivih poteza. Kako ćemo osokoliti onoga koji se približio istini ako ga neprestano zasipamo griješnom prošlošću, ako ga razapinjemo radi onoga što je davno učinio, ako se i sami ne oslobodimo brvna iz vlastitog oka. Dakle, oni koji osuđuju, ponajprije štete samima sebi jer postaju zarobljenici istoga duha protiv kojeg govore, zapliću se u mrežu spletki i tračeva, narušavaju mir srca i zatamnjuju svjetlost duše. Podsjeća nas Gospa na nebesko otajstvo kojim je pomirano ljudsko i božansko, kojim je, zahvaljujući Isusovu rođenju, čovjeku donesen mir, a Bogočovječje svjedočenje u srca unijelo istinu i ljubav. Vodi nas Prečista u zagrljaj Nebeskom ocu, Mudrosti koja je poslala Sina, ne da nam sudi, već da nas izbavi iz kaveza mraka i smrti, da nam osvijetli stazu spasenja, da nas pouči i ohrabri, da nas izbavi iz pandža zvijeri. Oni koji se protive Isusa, sami su sebe osudili na prokletstvo, na život u tami iz koje ih može izvući tek Božje milosrđe. Poznaje Gospa naše slabosti te nas zato iz čistoće svoga Majčinskog srca moli da ne proklinjemo kad smo pod teretom križa, već da se sjetimo da smo ljubljeni i da smo djeca Stvoriteljeva, da smo braća i sestre Isusove, da smo sudionici uskrsne radosti i suputnici onoga koji je za nas umro na raspelu. Opominje nas Majka da ne skrećemo s puta, da ne slijedimo zavodničko blještavilo laži koje nam oduzima slobodu i prlja dostojanstvo djece Božje, koje nas odvlači na stranputice i zarobljava tmušom pustoši. Poziva nas na post i molitvu koji osnažuju duh, bude radost i vraćaju snagu, poziva nas na borbu protiv zloga, ali ne oružjem kojim se on služi, već mirom, strpljivošću i ljubavlju, odricanjem i darivanjem, praštanjem i dobrotom. Govori nam o jedinstvu s Nebeskim ocem, o ustrajnosti na putu do nebeskih vrata, o nepodilaženju zakonima svijeta, o odbacivanju zabluda koje nas perfidno uvlače u koloplet kaotičnog znanja, izniklog iz temelja krivih pretpostavki. Jer povijest se spasenja začela u Božjem milosrđu, a nije skovana u radionici oca propasti, nije sazdana od krivotvorina, od propadljivog i vremenitog, već je ispunjena svjetlošću Duha Svetoga, životvorca i objavitelja, Onoga koji će obnoviti nebo i zemlju, koji će stopiti u zajedničku ljubav sva srca koja kucaju u vidljivoj i nevidljivoj stvarnosti. Iz našeg ponašanja izvire apostolat ljubavi. Ne može onaj koji je u istini jednako služiti čistoći i nemoralu, pravdi i bezakonju, Bogu i sotoni. Ove se oprečnosti u sebi potiru, suprotstavljaju i niječu. Istinito će trajati vječno, a sve što se protivi Božjoj ljubavi urušit će se samo od sebe i nestati u ruševinama vremena i povijesti. Hoćemo li biti neprijateljeva okorjela dječurina ili nježna Gospina dječica, kako nas Prećista od milja zaziva? Hoćemo li dopustiti da nas probitak i kratkotrajna zadovoljstva odijele od vječne radosti, da nam otruju srca i oduzmu mir, da nam ukaljaju dušu i onečiste savjest, da zamrače ljepotu koja se iz Marijina glasa razlijeva diljem svijeta? Draga braćo i sestre u Kristu, u našoj slobodnoj volji leži odluka za koga ćemo se opredijeliti, hoćemo li slijditi dobro ili poći za zlom. Bog nam se ne želi nametati. A niti nas silom privoditi onome što je već zapisano u našim srcima, ali smo vlastitom nesmotrenošću negdje na putu zagubili rukopis, prekrili ga gomilama suvišnih zakona i paragrafa, opteretili tonama knjiga u kojima se uznose nekorisna znanja. Zato je Gospa u Međugorju otvorila školu u kojoj nas ponovno uči abecedi ljubavi, sricanju prvih rečenica koje nas uvode u anđeosku pismenost, koje nam pomažu da s razumijevanjem i otvorenošću čitamo Pismo. Da ne bismo kao i Pilat pitali što je istina, Majka nam još jednom svjedoči i svojom nazočnošću potvrđuje da je u nauku svete, apostolske Crkve katoličke punina istine, kojoj je Majka Gospodinova, Kraljica neba i zemlje, živa i najautoritativnija svjedokinja. Ako njoj povjerujemo, onda smo već u zagrljaju Svetoga Trojstva pa će nam vjera biti jaka i nepokolebljiva, odagnat će od nas sumnje i lažne nauke, približit će nas spoznaji o nezamjenjivosti Isusovih izabranika, naših pastira i djelitelja, djelitelja Njegovih sakramenata. Jer samo puna istina, kad čovjek u nju cijelim bićem povjeruje, obnevidjelim očima otvara zastrte vidike, a srce, po uzoru na Otkupiteljevo, prestaje suditi i počinje ljubiti.

- 12:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.