Međugorski glas

25.04.2013., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2013. godine

Otvorimo se vjeri kao cvjetovi suncu Vrijeme je milosti, sazdano od milosnih dana koji se prožimaju sjajem Gospine nazočnosti, ozdravljaju nas slapom božanske svjetlosti, rastu u istini i čiste nas od natruha privida i neznanja. Svakome koji želi poslušati glazbu Majčinih riječi i krijepiti se na izvoru nepresušne ljubavi, Bog je darovao Međugorje, oazu molitve i poruku mira razvezuje umnožene uzlove svijeta. Tek u Marijinoj blizini možemo osjetiti da smo djeca Božja, iskusiti radost pomirenja i liječiti se u zagrljaju dobrote, obnavljati se u osmijehu čistoće što se na nas izlijeva s njezina lica. Jer ona je slika nebeska, rajska stvarnost u kojoj se zrcali otajstvo Sinovih obećanja. Ona je prijestolje nebesko i utočište nade, gnijezdo sigurnosti što nas štiti od nasrtaja zloga. Ona je kolijevka jasnoće u kojoj prebiva snaga, ljubav i mudrost Presvetog Trojstva, poniznost prožeta istinom, istinom iz koje je sve poteklo i bez koje bi vjera bila labava i nesigurna. Ako je u Gospinu Bezgrješnom srcu zdenac istine, onda je u njemu pohranjen i svjetlotok vjere, bljesak radosti koji doziva žive i mrtve, golemo prostranstvo nade u kojem ima mjesta za svu Marijinu dječicu. Ono je luka spasa i hram pomirenja, trajni melem za bolesne i umorne, sigurno utočište onima koji se traže i melodija punine u koju Gospodin vraća zalutale i zavedene. Potreban nam je tek mali iskorak, gorušičino zrno povjerenja i odškrinuta vrata sluha da bismo čuli glas koji nas nježno doziva, da bismo u kakofoniji lažnih ponuda prepoznali riječ istinitu. Ako je pokatkad i čujemo, brzo je zaboravljamo, onečišćeni larmom svijeta. Zato nas Prečista i opominje da išetamo na svjetlo danje, da se izvučemo iz ljuštura lažne sigurnosti, da odbacimo pogubne navike i ne prepuštamo se beznađu koji budi strahove, koji nas odvaja od njezina Srca i tankom opnom nevjere zamračuje vidike. Poziva nas Majka da se okrenemo vlastitoj nutrini i ne gledamo što drugi rade, misle i govore, već da se trgnemo iz učmalosti i krenemo putem osobnog obraćenja, da se priklonimo njezinim savjetima i ne zastajkujemo pred sjenama sumnje. Poziva nas da se ne kolebamo svjedočiti istinu, da budemo ustrajni u odricanju, da nam budnost bude vrlina kojom ćemo izbjeći zavodničke zamke. Potrebna nam je nepokolebljivost i odmak od vrjednota zemaljskih, otvorenost prema dobroti i istinoljublju, priklanjanje malim radostima koje će u konačnici rađati bogatim plodovima, donositi mir i jačati prijateljstvo sa savješću. Obraćanje je put koji vodi iz muteža u bistroću, iz zamršenosti u jednostavnost, iz zamagljenosti u jasnoću, iz lakoumnosti u mudrost. To je put na kojem nas ne ranjavaju poruge svijeta i ne uvlače nas u tamu zakulisnih igara, gdje se klanjamo moćnima i robujemo probitcima svijeta, gdje nas nagriza žudnja za prolaznom slavom. Ljubav prema bližnjima urodit će razumijevanjem prema ljudskim slabostima i opraštat ćemo ranjenim srcima u koje se nastanila zavist i ljubomora. Ukorijenjeni u radost gledat ćemo svijet Majčinim očima, kojima je središte vida u Bezgrješnome srcu. Plodovi našeg obraćenja potvrdit će se u obiteljskoj molitvi, u zajedništvu koje rađa blagošću i razumijevanjem, koje svaku manu strpljivo podnosi, koje uvijek sve ispravlja na dobro, koje se hrani ljubavlju i uzajamnim darivanjem. Jer uzaludno je sve materijalno bogatstvo ako nije popraćeno blagodatima molitava, ako nije ispunjeno poslušnošću i poniznošću, ako nije okrunjeno Božjim blagoslovom. Ne pomaže čovjeku ni zlato ni dragulji ako je u duši duhovna pustoš, ako nemiri zavladaju srcem, ako temelji duha počivaju na opačinama i nemoralu. Uzaludna su i sva naša znanja ako su prožeta lažnom duhovnošću, ako smo zatrovani bezbožnom literaturom, ako smo odgojeni u svjetonazoru koji prkosi istini. Nećemo daleko doprijeti ako se prepustimo podmetanjima, ako se budemo hranili besmislicama začaranog uma. Zato nam Gospa preporučuje Sveto pismo koje svakodnevno trebamo iščitavati, koje trebamo držati na vidljivome mjestu, koje će nas u svakom trenutku podsjetiti na ono što jesmo i što bismo trebali biti, koje će nas snagom Duha Svetoga držati u budnosti, koje će nas poticati da se mijenjamo i da ustrajemo u hrvanju sa svijetom. Bez vjere su nam uzaludna sva umovanja i sva nastojanja da dohvatimo nedokučivo, bez vjere smo ograničeni u ljubavi i spoznajama, bez vjere smo osiromašeni za dar istine, bez vjere ostajemo u mraku i tapkamo u glibu sebeljublja. Bet vjere smo odvojeni od svjetlosti i bez nje nam nikada neće procvjetati duša. Zato nas Gospa poziva da probudimo latice srdaca, da ne prebivamo u tami, već se bez straha, kao proljetni cvjetovi, otvorimo suncu vjere, svjetlosti Božje ljubavi i milosrđa koje će nas krijepiti svojom toplinom.

- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.04.2013., nedjelja

Riječ

- 07:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2013., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2013. godine

Budimo spremni za odlazak časni Sjedinimo se s Isusom, uronimo u otajstvo njegova zemaljskog života, u tajnu njegove otkupiteljske žrtve, u nauk koji je propovijedao i djela koja je činio. Ne birajmo široke puteve i ne zatamnjujmo istinu. Krijepimo se darom života na svetoj misi, stopimo se s otajstvom euharistije u kojoj nam se daruje živi Gospodin, s nebeskim kruhom koji liječi i ozdravlja, vraća nas Očevoj volji, čisti srca i otklanja nečistoću grijeha. Zna Gospa da je nestalnom čovjeku zahtjevno slijediti Isusa, našeg brata i Boga, pa nam zato i savjetuje da bar pokušamo biti kao On, da se otrgnemo od nevjere i s povjerenjem predamo u milosrdne ruke, da konačno napravimo korak koji će nas i u najvećoj muci i iskušenju osloboditi straha, koji će nam pomoći da prohodamo, da se osovimo na vlastite noge i uspravno slijedimo zov ljubavi. Uči nas da ne budemo tvrdokorni, da ne bježimo pred poteškoćama, da trajemo u poniznosti, iskrenosti, pravednosti i milosrđu. U Božjoj volji jesmo i postojimo, ispunjeni smo dahom života i svjetlom nebeske slave, a odvojeni od Stvoriteljevih zapovijedi, odričemo se vrela ljubavi, gubimo orijentaciju i postajemo lak plijen neprijatelja od početka. Prihvaćajući kompromise i povlađujući ustupcima, upadamo u gustu mrežu zavođenja i još gušću tamu očaja. Djela koja činimo vraćaju nam se kao bumerang; dobra donose mir i radost, a zla nemire, tugu i prazninu u dubini duše. Dok se djela tame prikrivaju prividom i kriju iza blještavih paravana, dotle djela ljubavi koračaju dolinom zemaljskom i ne skrivaju se pred pravednošću i istinom, ostavljajući iza sebe trag neumrlosti, ostavštinu koja se utkiva u srca onih koji slušaju Isusa. U Božjoj volji živi naše spasenje, ponuda i obećanje koje traje do kraja života, koje nas milosrdnim glasom poziva na obraćenje, na put, ma kako težak i mukotrpan bio, vodi u kuću Očevu. Opominje nas Prečista da ne krojimo život po vlastitim planovima, da ne sudimo druge po vlastitom shvaćanju, da ne surađujemo s prepredenošću svijeta, da razlučujemo mudrost od lukavstva. Jer sve što se protivi odricanju i sebedarju, sve što se suprotstavlja dobroti i milosrđu, nije od Gospodina. Sve što diše ohološću i samoljubljem protivi se ljepoti Božje slike u čovjeku, sve što poziva na pobunu i neposluh, na rušenje sklada i uravnateženosti, otkazuje suradnju sa Stvoriteljem. Kako ćemo slijediti volju Svevišnjega ako ne poznajemo i ne razumijemo govor ljubavi, istinu koja od nas često traži žrtvovanje i odmak od primamljivih, ali pogubnih ponuda. U svaku našu odluku upliću se varke i mamci. Kad nismo sigurni što napraviti i kojim smjerom krenuti, odaberimo onaj put koji nam se po našem ljudskom zaključku čini težim pa sigurno nećemo pogriješiti jer nam Istina ne nudi lagodnost i površnost. U pronalaženju puta i razlučivanju duhova ponajviše nam pomaže molitva, ali ne ona koja se rasplinjava u rastresenosti, već ona koja donosi mir i toplinu, u kojoj se svaka dvojba čisti od naslaga zamagljenosti i sjena sumnje. U jasnom ozračju istine kristaliziraju se dvije volje, naša i Božja, odvajaju se dvije mogućnosti, jedna koja pokazuje lice, a druga naličje, prva koja vodi vratima nebeskim i druga u jarugu pokraj puta. Gospa nas poziva da svojom nepokolebljivošću i ustrajnošću, svojom malenošću i jednostavnošću svjedočimo slavu Božju da bismo se i sami proslavili u njegovoj volji, da bismo uvijek bili spremni za odlazak časni, ne ostavljajući iza sebe jad i bijedu, mrak i gorčinu, već bljesak svjetlosti i trag ljubavi. Kad nas svijet, zatvoren u vremenitom i propadljivom, bude smatrao budalama, znat ćemo da smo na pravom putu, kad nas bude mrzio na spomen imena Isusova, znat ćemo da smo u zagrljaju istine. Jer lud i dobar istoznačnice su u očima nevjere, braća blizanci u svjetonazoru koristoljublja. Poziva nas Gospa da ne trajemo uzaludno, da ne živimo isprazno, prikupljajući blaga i slavu zemaljsku, već da budemo njezini apostoli, djeca njezina Bezgrješnog srca, pronositelji Sinova nauka, svjedoci što vlastitim životom grade bolji svijet, što vlastitim primjerom otvaraju put onima koji još uvijek lutaju i traže istinu, da pomognemo zavedenima i pružimo ruku onima što gacaju u blatu. Opominje nas da ne zaboravimo kako ćemo jednom svi doći pred lice Božje, pred pravednog Suca i Kralja milosrđa. Što ćemo mu donijeti na uzdarje? Jalnost, pohlepu, psovku, ljubomoru i nevjeru ili pak vjeru okrunjenu poštenjem, žrtvom, dobrim savjetom, darivanjem i praštanjem? Hoćemo li mu prikazati rogoborenje protiv onih koje je njezin Sin pozvao u svećeničku službu ili pak zahvaljivati na njihovim blagoslovljenim rukama koje su nas u ime Isusovo oslobađale od nakupina grijeha, unoseći svjetlost u naša zamračena srca? Hoćemo li biti spremni za susret poslije kojega više ništa ne možemo napraviti ni popraviti, već se samo uzdati u milosrđe Gospodnje?

- 13:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.