Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Međugorski glas

31.03.2013., nedjelja

Sretan i blagoslovljen Uskrs!


- 05:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.03.2013., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. ožujka 2013. godine


Ljubav u srcu križa

Gospa nas moli da u ruke uzmemo križ Gospodinov, nad njim razmišljamo o smislu života, o putu koji preko patnji i sebedarja vodi istini. Majka nas svojom porukom usredotočuje na Ljubav koja je početak i kraj, alfa i omega, iz koje je sve rođeno, u koju se sve vraća, pročišćeno od naslaga opačina i nakupina mraka. Bogorodica nam govori o ozdravljujućoj ljubavi, a ne o onoj koja je ranjena u Edenskom vrtu, koja se rasplinula u bezbroj osjećaja, koju je knez svijeta, uz Evinu suradnju, na stablu života onečistio smrću i zapljusnuo pljevom nestalnih osjećaja, emocija koje u sebi nose nejasno sjećanje na kratkotrajnu radost, ali isto tako sa sobom vuku bremenitu tugu pada, zapletenu u mrežu straha i zebnje. Bacakajući se u začaranoj kaljuži gnjileži, grijehom odvojeni od Stvoritelja, preplavljeni sumnjama i nepovjerenjem, rađamo plodove gorčine, razapeti u krajnostima i izmrcvareni u suprotnostima. U magli sebeljublja, odričući se Boga, ispremješali smo osjećaje, isprevrnuli osjetila, zasjenili duh i usplahirali srca. Naše čvrste odluke rađaju se i nestaju kao morska pjena i dok bezglavo uzlijećemo prema visokim ciljevima, noge nam se spotiču o niske prepreke. Do podne ljubimo, popodne mrzimo, ujutro darujemo, a navečer krademo, danas se odričemo svega, a sutra smo već puni pohlepe. Iz bistrine upadamo u mutež, iz pravednosti u spletke, iz skromnosti u raspojasanost. Ne poznamo sami sebe jer se ljuljamo između zakona svijeta i zapovijedi ljubavi, između nerealnih htijenja i ograničenih mogućnosti, između lepršavog sna i krute jave. Skloni smo vidljivome i opipljivome, bježimo od vlastite savjesti i trujemo se opijatom iluzija. Nemoćni i ograničeni, prkosno kriještimo u uho oholosti, odbacujemo i negiramo sigurni dolazak smrtnog časa u kojem nas čeka neminovno sučeljavanje s istinom. Dok drugima nanosimo bol, mi neizbježno razaramo vlastito žiće jer smo dio cjeline kroz koju struji isto milosrđe, praštanje i dobrota, jer smo bića punine, stvoreni za radost i zajedništvo, jer smo slika Ljubavi kojom smo grijehom i neposlušnošću zamračili sjaj. Bježeći od života, skvrčeni i izvitopereni, umrtvljujemo se surogatima istine. Povjerovali smo knezu laži i zašli u tamo slijepoga puta, tražeći pomoć od onoga koji jedino može ponuditi propast.


Okrenimo se Križu Gospodinovom u kojem je istina i put, Drvu života u kojem je obnovljena ljubav, na kojem su se rasplinule magle privida i zavođenja, s kojeg se odronula gnjilež naopakosti, s kojeg je protjerana laž i smrt, na kojem je pobijeđen neprijatelj od početka. Uronimo u Drvo križa na koje je Marija, rađajući Bogočovjeka, ponovno vratila otkinutu jabuka i zacijelila smrtonosnu ranu u duši čovjekovoj. Vratimo se Putu što vodi preko trnovite visoravni svijeta, što se suprotstavlja zavodničkim mamcima krivih nauka i pogubnih obećanja, svega onoga što nas uvlači u lagodnost i neodgovornost, u nerazboritost i lakovjerje, svega što se protivi ljudskom dostojanstvu i u nama muti sliku Stvoriteljevu. Prihvatimo Istinu na bismo se oslobodili podmetanja, da bismo iz sebe istjerali bolest mlakosti i pokidali okove straha, da bismo, živjeći u svijetu, svjedočili o njegovim naopakostima. Prihvatimo patnju koja je neminovnost u okruženju laži, koja je rezultat nasrtaja tmine, protiv koje se borio Gospodin, unoseći svjetlost u gustu pomrčinu smrti. Zar nam nije rekao da će sotona do kraja vremena progoniti sve one koji ustraju na putu? Zar i sam nije, za sva dobra koje je činio, bio popljuvan i ponižen, izvrgnut ruglu i podsmijehu, mučen i razapet? Zar i njegovi učenici, dok se u Maslinskom vrtu znojio krvavim znojem i koje je prizivao da mole i bdiju, nisu pozaspali, zar nije bio gotovo od svih zatajen, zar mu farizejska mudrovanja, površnost i podmetanja nisu presudila smrtnom kaznom, zar sotona nije zaveo sve one na koje je mogao računati? Zar nije dragovoljno, iz ljubavi, na plećima ponio sve naše grijehe i oslobodio od vječne smrti one koji u njega vjeruju, koji se ravnaju po mudrosti Evanđelja, koji slijede sve ono što je ludost u očima svijeta?
Okupajmo se u svjetlosnom daru Života što je zasjao u uskrsnom jutru, što je protjerao smicalice oca propasti i ubojitost njegova nauka. Posvjedočimo mišlju, riječju i srcem da nema drugog imena osim Isusova po kojem nam dolazi otkupljenje i spasenje. Sjedinimo se s Ljubavlju što se sažela u srcu križa, što je Uskrsnućem bljesnula iz izvora života, što je slomila moć sotoninu i razbuktala nadu do kraja svijeta i konca vremena. Priznajmo Gospodina i poklonimo se pred njegovim milosrđem. Zahvaljujmo i molimo da u nama zavlada mir kojim nas krijepe Isusova obećanja.


- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2013., ponedjeljak

Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2013. godine


Poziv na pomirenje

U ime Presvetog Trojstva Majka nas poziva na obraćenje, na pouzdanje u Stvoriteljevo milosrđe, na pomirenje sa samima sobom, na oproštenje koje će nas sljubiti s bližnjima, na poniznost koje plodovi rastu na stablu života. Uči nas miru koji se rađa u raskajanim srcima, koji cvjeta u zagrljaju vjere, koji se hrani radošću što niče iz pouzdanja u ljubav Gospodinovu. Gdje smo se izgubili i kamo smo otišli u ovom vremenu nevjere? Zašto smo dopustili da nas lažac rešeta sumnjama, da nam bistre oči i zdravi razum preplavljuje slikama pohlepe i požude, straha i nesigurnosti, da nas uvlači u zamku ovisnosti, da nam paralizira srca i otruje duše? Jesmo li izgubili orijentaciju i postali zarobljenici smutnje, drogirani tminom opijatima pa se kao bezglave muhe zalijećemo u paukovu mrežu?
Sjeća li se još itko Gospinih riječi iz prvih dana međugorskih ukazanja kada je kazala da nam je došla reći da Bog postoji i da nas puno ljubi? U ono vrijeme agresivnog ateizma, kada se i spomen Gospodinova imena izvrgavao ruglu, kada su vjernici u očima vlasti bili zatucana, primitivna i neprosvjećena stvorenja, kad se ismijavanjem negirala Božja opstojnost, u pohode nam dolazi Kraljica neba i zemlje da nas izvuče iz ralja zvijeri, da od nas otjera magle nevjere, da nas probudi iz učmalosti, da nam donese istinu i pokaže put koji vodi do kraljevstva nebeskoga. Gospinim dolaskom u Međugorje ponovno se probudiše plamenovi vjere, počinje reevangelizacija koja rađa rađa bogatim plodovima u svim zakutcima svijeta, kako plodovima koji su sazreli, tako i onima koji još zriju i bubre u svjetlosti Srca Djevičina. Mala, ali snažna Marijina vojska stala je na branik vjere i s krunicom u ruci i nepokolebljivošću u srcu, odlučno, blago i nenametljivo sprječava najezdu mraka koji perfidnim smicalicama juriša na mlake i lakovjerne.
U međuvremenu je taktika kneza propasti postala puno sofisticiranija i lukavija. Poziva se na ljudske slobode koje se očituju u činjenju zla i naopakosti, u veličanju znanja kojeg je potka laž i propadljivost, nedorečenost i izokrenutost, u glorificiranju svega što služi porobljavanju i ropstvu, svega što se protivi Božjim zapovijedima. One koji prozru varke, pokušava korumpirati, ponudi im slavu i bogatstvo zemaljsko, a ako ga odbiju, izvrgava ih odmazdi i protiv njih uporabljava silu, koristeći se nemoralnim zakonima svijeta koje je sam izmislio.



Svi naši strahovi rađaju se iz mlakosti vjere, iz nesigurnosti u evanđeosku objavu, iz površnog i nepotpunog prihvaćanja istine, iz nepovjerenja u Stvoriteljevu svemogućnost, iz neukorijenjenosti u čvrsti temelj ljubavi. Zato radije prihvaćamo ono što nam privremeno godi tijelu i što u nama uzvisuje oholost, što nas vodi prahu zemaljskom i vratima vječne smrti. Dok nas svijet bombardira „znanstvenim dokazima“ o nepostojanju duše, dok nas mami u kavez lažne duhovnosti, dotle nam Prečista u živom tijelu, živim srcem i dušom pokazuje na živog Boga iz kojeg zrači dobrota, praštanje i ljubav, Oca u kojem prebiva život vječni, Sina koji nas je križem otkupio, Duha Svetoga koji nas prožima čistoćom i istinom. A mi se, dapače, nemamo razloga skrivati u magluštinama straha, ne moramo se sramiti svojih grijeha jer imamo Otkupitelja koji razumije naše slabosti, koji je spreman oprostiti svakom skrušenom srcu, koji se raduje našem povratku iz tame i sa stranputica, koji velikodušno prihvaća svakog zalutalog koji se iskreno pokaje. Ako smo u Isusu, nemamo se ni koga, a niti čega bojati jer on je na križu pobijedio zloga i svakome koji u njega vjeruje neće nauditi okovi vječne smrti.
Poziva nas Gospa da se pomirimo s Ocem, da ne prkosimo Onome koji nam je darovao život, da se oglušimo o sotonine nagovore i ne prihvaćamo njegove ponude. Kad upoznamo Oca, upoznat ćemo i sebe jer smo odraz Sinova čovještva. Zavoljet ćemo Boga u sebi, zavoljet ćemo i druge ljude jer ćemo u njima vidjeti Isusa i upoznati veličinu njegove ljubavi. Zahvala i radost teći će iz srca i s usana, spoznat ćemo da smo ljubljeni cvjetovi u cvjetnjaku Crkve, oazi vjere koju ni vrata paklena neće razvaliti.
Oni koji pohađaju Gospinu školu, koji su srcem prihvatili njezine riječi, koji se ravnaju po njezinim savjetima, koji su se priklonili evanđeoskom nauku, ostaju na putu radosti, ustrajni u oživotvorenju poruka i nepokolebljivi u svjedočkom životu. Ma koliko ih mlatarali vjetrovi svijeta, ostat će uz Marijine skute, odani do smrti koja im neća nauditi. Gospa nam u ovoj poruci ujedno otkriva i dio Velikog Božjeg plana, koji je već otpočeo njezinim dolaskom u Međugorje, ali će svakome biti vidljiv tek kada se počnu realizirati međugorske tajne. Isus nas preko Majke priprema za djela koji želi učiniti preko nas, djela koja će proslaviti njegovo ime, djela iz kojih će poteći dobrota i suze radosnice. Jer Gospodin nam je obećao da ćemo, ako budemo imali čvrstu vjeru, pa makar malu poput gorušičina zrna, činiti djela koja je i On činio, čak i veća nego ih je On činio.
Gospa nas poziva na radost zahvaljivanja, nuka nas na zahvalu za svaki dan zemaljskog života, koje trebamo oplemeniti žrtvom, odricanjem i ljubavlju. Bodri nas da zahvaljujemo za svećenike, posrednike između nas i Nebeskog oca, bez kojih ne bismo mogli pristupiti sakramentu pomirenja, a niti blagovati Tijelo i Krv Gospodinovu. Kolike su blagodati uzajamnog praštanja i zahvaljivanja, najbolje nam otkrivaju završne riječi Majčinih poruka. Dok ona zahvaljuje nama, mi se zahvaljujmo njoj, a preko nje i Ocu, i Sinu i Duhu Svetome.


- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2013., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2013. godine


Blijesak križa u mračnom obruču svijeta

„0tvorite se Bogu kao cvjetovi suncu“, govorila nam je Gospa prije puno godina i pozivala u svjetlost vjere, na trnoviti put kušnje, praštanja i odricanja koji vodi u radost nebesku, u ljepotu i mir Božjeg zagrljaja, koji razgoni tamu svijeta i osvjetljava zrakama istine. Od prvog dana međugorskih ukazanja odvraća nas od tvrdoće srdaca, od začahurenosti i okova sebeljublja, od uzništva prolaznom, od zebnje kojom nas ispunjava nepovjerenje u snagu ljubavi, naša neodlučnost i kalkuliranje, naša omlačala i zakržljala vjera, naš bijeg od istine s kojom se ne želimo suočiti. I danas nas pita ljubimo li Boga iznad svega, jesmo li spremni bezuvjetno ljubiti, postiti od svih perfidnih ponuda, čistiti se u pokajanju koje će nam otvoriti zaslijepljene oči, koje će nas privesti svjetlu nade i približiti istini raspela, preobraziti u djecu Marijinu.
Umjesto da se otrijeznimo od podvala svijeta, da se odmaknemo od širokog puta propasti, mi se i dalje opiremo spasenjskoj svjetlosti križa i životodajnoj ljubavi Isusovoj. Rastačemo se u neposluhu, prkosimo dobroti i milosrđu, vjerujemo svemu što nam se nudi i podmeće, što nas odvlači od smisla življenja, što nas uvlači u očaj i pomrčinu, dok žedni, pokraj čistog izvora, pijemo ustajalu vodu. No mi se i dalje radije klanjamo zlu i nemoćni se koprcamo u mreži lažnih obećanja. Zašto ne vjerujemo Onome koji nas je svojom žrtvom otkupio, zašto ne uzljubimo Onoga koji nam je poslao Spasitelja, zašto ne poslušamo onu po kojoj je Bog podigao palog čovjeka? Zašto se ne priklanjamo Gospinim porukama, majčinskom savjetu koji dopire iz dubine njezina Bezgrješnog srca? Zašto ne prihvaćamo puninu istine kojoj je Djevica najveći svjedok?
Hoćemo li i dalje kraj sebe držati dva stolca pa kliziti s jednoga na drugi kako vjetar puše, razapeti između savjesti i probitaka,
između ugode i neugode, između dana i noći, između odricanja i raskalašenosti, biti u službi istini ili robovati zabludama. Hoćemo li se u Godini vjere bar malo razbuditi, odmaknuti se od opijata i zamagljenosti te poslušati razum na koji se i prečesto pozivamo. Ali ne razum koji je već odavno otrovan premisama izokrenute logike, koja nas je dovela do potpune nelogičnosti kojom su ispunjeni ljudski zakoni i svjetonazori, već zdrav razum koji ne isključuje vjeru i ne odbacuje smisao i razlog ljudskog postojanja.



Preispitajmo što je poklad naše vjere, a zatim se vratimo poniznoj službenici Božjoj, na nebo tijelom i dušom uznesenoj, ustoličenoj za Kraljicu neba i zemlje. Ako ne prihvatimo dogmu o Marijinu uznesenju, onda nam je vjera labava i nesigurna, onda su i njezina ukazanja puste nebuloze, a njezine jasne i umilne riječi tek somnabulističke tlapnje mnogih vidjelica i vidjelaca. Ako se u njoj nisu ostvarila sva Isusova obećanja, onda ni sami nemamo što tražiti na putu nade, nemamo svjedoka koji će nas krijepiti i jačati u ovom vremenu otpada, nikoga tko će nam svjedočiti o svrsi života, tko će nas voditi i tješiti, tko će nam pokazati radost nebesku. Gospa je slika Sinovih riječi, plod evanđeoske svjetlosti preko koje dolazi pomirenje između Boga i čovjeka, u njoj se prožima vremenito i vječno, ona je uzor i smjerkaz koji pokazuje na rajska vrata, svjetiljka što gori sjajem Presvetog Srca Isusova, sva uronjena u Boga i njegovu volju. Ako se odreknemo istine o Mariji, izgubit ćemo oslonac u vjeri, odbaciti ruku koja nas vodi, prezrijeti posredništvo njezinih molitava i zagovora koji nadjačavaju milosrđe nad pravdom.
Gospa nas poziva da joj budemo slični jer je ona jedino ljudsko biće koje nam može biti uzor, koje nije prevrtljivo i nestalno, jedina duša koju nisu onečistili pipci grijeha, jedino srce koje potpunom ljubavlju kuca u Stvoritelju. Preklinje nas da se otvorimo Isusovu nauku, da živimo po Sinu, da se ispunimo njegovim glasom pa ćemo postati, kao i ona, blagoslov i mir svima koji lutaju u tami. Od naših molitava i posta, koji mijenjaju duh i obnavljaju srca, Isus će isplesti svjetlosni vijenac u srcu Križa, oružje ljubavi koje će bljesnuti sunčanim sjajem, protjerati gusti trulež opačina i razbiti mračni obruč koji se nadvio nad krvotokom svijeta te stišće zlobom i mržnjom, guši, razara i ubija.
U vremenu kad se razmahao knez propasti, kad je zarobio mnoge duše i onečistio srca, kad je za sobom povukao zabludjele, kad je prestrašio mlake i utišao nesigurne, dolazi Gospa da nam donese zraku ljubavi, da nas ohrabri i ojača, da nas odmakne od strahova i očisti od mrakova, da nam radošću priopći početak Velikog Božjeg plana, ispunjenog ozdravljujućom istinom međugorskih tajni, velikom lustracijom koja će osloboditi dobro od zla, pročišćenjem koje neće biti od svijeta jer svijet je sklon progonu istine, voli tamu i guši svjetlo. Potrebno nam je strpljenje, vjera i molitva, a Majka će se pobrinuti da se sve na dobro završi.


- 13:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Opis bloga
Komentari, tekstovi, pjesme, fotografije, audio i video zapisi o MeđugorjuImage and video hosting by TinyPic

Elektronička adresa:
medjugorskiglas@net.hr

Broj posjeta:
free hit counter



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Molitva Duhu Svetom

Molim ti se Duše Sveti,
nositelju svih darova,
smiluj mi se i posveti
ove riječi, ova slova.

Očuvaj me ljudske mjere
da me sumnje ne odnesu,
daj mi plamen žive vjere
da me strasti ne zanesu.

Nek mi tvoja svjetlost jaka
dadne ljubav i dobrotu,
i otkloni zastor mraka,
uroni me u Ljepotu.

Svojim sjajem zlo prokaži
sve privide i neznanja,
izbavi me svake laži,
oholosti, mudrovanja.

Istini mi duh prikloni
da mi srce ne zaluta,
probudi me i zazvoni
ako versi skrenu s puta.

Promaknu li teške riječi,
nek ih splave vode morske,
s pokajanjem sve ću reći
Srcu Gospe Međugorske.