Međugorski glas

25.11.2012., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2012. godine

Međugorsko milosno vrijeme Gospa nam ponovno govori o milosnom vremenu koje se ponajprije očituje u njezinoj nazočnosti među nama te nas podsjeća na blaženi dan njezina dolaska u Međugorje, na blagoslovljene sate što ih provedosmo u Marijinoj školi, na trenutke ispunjene brižnošću i nježnošću, na svjetlost koja se širi iz Bezgrješnog srca i štiti dječicu od tame zloga. Milosno vrijeme koje nam je Bog darovao, šaljući nam Majku da nas sokoli i jača, da nas oslobodi straha, da nas pripremi za njegov Veliki plan, neće još dugo potrajati, a onda, kada nakratko ostanemo bez Gospine prisutnosti i njezinih ustrajnih savjeta, bit će nam puno teže krenuti putem obraćenja jer će se jako Zaručnikovo svjetlo udaljiti od međugorskih brda. Zato nam je Majka jednom i rekla da će nam, kad ona ode, biti žao što nismo iskoristili ove milosne godine. Jer nigdje se u svijetu ne događaju takva obraćenička čuda kao u Međugorju i nigdje sjeme nade i ufanja ne donosu takve plodove kakve daruje ovo sveto mjesto. Snaga vjere koja je iznikla na Križevcu i Brdu spasenja, raširila se diljem svijeta i mnoge je iz mraka zabluda i grijeha privela svjetlu istine. Nema kutka na kugli zemaljaskoj do kojeg nije doprla opominjuća čistoća međugorskog glasa, a niti obraćeničkog srca koje nisu dodirnule riječi Kraljice mira. Vrijema koje je poteklo iz istočnoga grijeha, u kojem caruje raspadljivost, smrt i prolaznost, u kojem prebivaju mijene i nestalnost, Gospinim dolaskom u Međugorje ispunilo se posebnim milostima, proželo se dahom rajske ljepote i preplavilo jasnoćom nebeske stvarnosti. To je vrijeme koje nam otkriva razloge naših muka i gorčina, ali nas isto tako iscjeljuje od rana što nam ih nanese prepredenost kneza poropasti. Od zla se, kako nas Prečista uči, ponajprije branimo molitvom, ustrajnom i dugom, neumornom i neprekidnom, molitvom koju Gospa pohranjuje u riznicu svoga srca, koja je oružje u borbi protiv zloga i koja ujedno otvara vrata Božjeg milosrđa. Jer nema onoga što molitvom od Gospodina ne možemo isprositi, nema tajne koju ne možemo dokučiti, a niti smicalice kneza svijeta koju ne možemo prozrijeti. Molitvom ujedno razotkrivamo tamu u vlastitom srcu pa nas savjest poziva sakramentu pomirenja, koji nas iscjeljujućom snagom preobražava u vjernog Marijinog apostola. Bez svete ispovijedi teško je kročiti putem istine, a još je teže prihvatiti poniznost i poslušnost jer nas lažno blistavilo i paravani samoljublja čine slijepima i ne vidimo prikrivenu tamu grijeha što se nataložila u dubinama srdaca, što nas izjeda nemirima i opkoljava očajima. Kad shvatimo da smo bez Boga ništa a u njemu sve, uvidjet ćemo svu strahotu zabluda i pogubnost bolesti kojom nas ranjava nauk svijeta. Kad priznamo vlastitu ništavnost i prepoznamo krive korake, proplakat će duša i suzama pokajanja namočiti kartonske zaklone koji će se odlijepiti i srušiti kao kule od karata, a oči ugledati sav jad i bijedu vlastitih promašaja, ali isto tako u oslobođenom odbljesku dubina prepoznati svjetlo istine. Bez čistog djetinjeg srca teško je razumjeti, a još teže prihvatiti Gospine poruke jer nas nečistoća grijeha udaljava od Djevičina skuta, pred nama se isprječava visoka brana, debeli zidovi nevjere kroz koje ne prohodi glazba njezinih doziva. Zato ne znamo i ne slutimo da svetost nije povlastica izabranih, već naprotiv, radost svih onih koji s ozbiljnošću i povjerenjem prihvate molitvu i i okrenu se sjaju njezinih milodara. Bez molitve se vrtimo u začaranom krugu, nemamo hrabrosti napraviti korak u nepoznato a niti smjelosti kojom bismo promijenili put, oslobodili se navika i navezanosti, varavih znanja i zavodljivosti svijeta. Zna Majka da mnogima od nas nedostaje strpljenja, da nam je ustrajnost na labavim temeljima, da Božje darove uspoređujemo s darovima svijeta, da vlastite želje pretpostavljamo Božjoj volji, da se odupiremo promjenama i ne prepoznajemo znakove koje nam Stvoritelj šalje, a niti milosti kojima nas obasipa. Teško nam je prihvatiti poteškoće i zato srljamo u ždrijela lažnih nauka koji obećavaju uspjeh bez truda i žrtve, bez patnje i odricanja. Ne razlikujemo svakodnevne brige od radosti življenja, upadamo u mlakost i bezvoljnost, prihvaćamo lažna obećanja i zanemarujemo molitvene zazive koji oslobađaju od tjeskobe, koji donose plamen ljubavi, svjetlost u kojoj se privremeni gubici pretvaraju u radost konačnog dobitka. Zavjetujemo ti se Gospe da ćemo poslušati tvoj glas, slijediti tvoga Sina, Gospodina našega i uspravno u vjeri, ma kakve nas kušnje snašle, izdržati do konačne pobjede, do onog dana kada milosno međugorsko vrijeme ispuni svako srce i rastjera tamu vjekova što se uvukla u čovjekovo srce i koja će nestati dolaskom novoga neba i zemlje!

- 20:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.