Međugorski glas

25.10.2012., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2012. godine

Poziv na svetost Poziva Gospa stare i mlade, vjerne i nevjerne, mlake i revne, umorne i čile, odlučne i nesigurne, tužne i vesele, slabe i jake, blage i prgave da se okupaju u svjetlosti njezina Bezgrješnog srca, da se odmaknu od zavodljivosti svijeta, da se odreknu trabunjanja i ne upadaju u zamke jalovih polemika i ispraznih nadmudrivanja. Jednako se obraća svima, kako onima koji su na početku zemaljskog puta i koji će tek upoznati podvale sotonine, tako i onima kojima se koračanje približava kraju, koji su u žučljivim prepirkama, punim nestalnoga znanja i prividnih argumenata, tražili zrno mudrosti i ne sluteći da su sve teorije i naklapanja iznikle iz sjemena kneza propasti, iz lukavosti i prepredenosti što se valjaju u maglama i daleko su od istine. Njegov je zadatak da nas okupira izmišljotinama, da nas uvede u blato pohlepe i požude, da nam ojača egoizam, da u oholosti, prezirući bližnjega, preziremo sebe i Onoga koji nas je stvorio. Grozomoran je plan kneza svijeta, uvijen u lažnu svjetlost i slatkorječiva obećanja. Na perfidan način anestezira savjest i iscjeđuje duhovnu snagu, preplavljuje nas strahom, ponižava nas u ovisnostima i vodi putem propasti. Jadan je život koji se temelji na mijenama slave zemaljske, koji šuruje s nestalnošću svijeta i kojemu su cilj moć i užici. Siromašna su znanja koja odbacuju otkupljenje, mrtve su spoznaje u kojima ne plamti spasenjska svjetlost, tužna je egzistencija u kojoj nema nade i koja se ne krijepi radošću Isusovih obećanja. Jao onima koji zavode i varaju, koji se beskrupulozno iživljavju nad nemoćnima, koji izglasavaju i provode nemoralne zakone i koji, širenjem bezboštva i veličanjem poroka, truju svakodnevicu, koji nam otimaju materijalna dobra i guše plamen vjere. Ali nitko nad nama neće imati vlast ako se budemo oslanjali na Božje zapovijedi, ako uši i srca otvorimo melemu Isusovih riječi, ako se odreknemo nepotrebnih navezanosti, ako se ne budemo prtili blagom zemaljskim, već na plećima nosili križ Gospodinov. Dok god budemo lunjali u maglama taštine, dok god se ne prestanemo družiti sa zavišću i ljubomorom, nećemo prepoznavati znakove vremena, već i dalje slijepo vjerovati ispraznim obećanjima i podmuklim podvalama koje zavodnički truju zdravu pamet i hine čovjekoljublje. Koristi sotona naše slabosti, našu ranjivost, našu mlaku vjeru iz koje je pobjeglo pouzdanje u Božju ljubav i milosrđe. Kruta stvarnost ovoga svijeta u kojoj smo okovani i omeđeni bolešću i smrću, protkani neprijateljstvima i neprestanim samodokazivanjem te lanci tjelesnosti na koje smo privezani, ne dopuštaju nam iskorak u slobodu plovidbe, u pustolovinu vjere koja se temelji na živoj riječi i koja ne podliježe zakonima ovoga svijeta. Njezina je snaga u bezuvjetnom odricanju od svih ponuda zavodnikovih, kako od onih koji golicaju maštu, tako i od onih koji nam nude lažnu sigurnost, oličenu u materijalnom bogatstvu, u gomilanju stvari i trovanju duha pomodarstvima, slijepim vjerovanjem u šarenilo tehnoloških čuda i nekritičkim prihvaćanjem novih nauka. Ipak, najpogubnija je duhovnost koja nas odvlači od Evanđelja, učenja u kojima ni razum ni srce ne mogu naći mir ni oslonac. Ona u nama pobuđuju tek znatiželju koja kao eter nestaje i hlapi u nestalnosti i prividima. Post, koji nam Gospa preporučuje, nije samo odricanje od hrane, već samokontrola nad ponudama koje stvaraju nemire i ovisnosti, a ujedno i prvi korak na obraćeničkom putu. Post bez molitve je tek pokušaj odvajanja od loših navada i navezanosti, a s molitvom je radost koju svjetlost raspiruje u odajama duše, radost koja jača u ustrajnosti i raste u blaženom zvonu nebeskog glasa. A kada duh, duša i tijelo slobodni od sebe i oslobođeni u sebi počnu sa Stvoriteljem disati u istom ritmu, čovjek postaje svjedok i širitelj vjere. Ništa mu nije daleko ni nepoznato, a sjene prolaznosti blijede pred jasnoćam nebeskog sjaja. Ljepotu ovakve stvarnosti dosegao je sveti Franjo Asiški. Ne moramo svi biti kao Franjo jer Gospa od nas to i ne traži, ali nas moli da se oglušimo na zov zavodnikovih truba, da ne služimo dvojici gospodara. Jednom od njih moramo otkazati posluh, priključiti se istini koja vodi u život vječni ili slijediti nagovore koji vode u propast. Zato, draga dječice, radije poslušajte Djevičin glas negoli onaj koji vodi u ropstvo. Sloboda se ne stječe uzimanjem, već darivanjem, ne zadobiva se ispraznostima, već žrtvom. Uostalom, imate od koga učiti. U vremenu tmina oko vas svijetle ponizni velikani hrvatske prošlosti, oni na čijim ste životima i samodarivanju dogurali do dvadeset prvog stoljeća. S njima trajimo na putu svetosti!

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.