Međugorski glas

25.07.2012., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2012. godine

.Plamen nade u tami beznađa Dok se vrijeme, začeto u lakovjerstvu prvog praroditeljskog grijeha, spiralno strmoglavljuje u ponor samozaborava, ostavljajući iza sebe brazgotine prolaznosti i očaja, nestalnosti i prevrtljivosti, čovjek se i dalje tvrdoglavo drži njegova skuta, hirovito se propinjući nad obzorje budućnosti, koje ga varkama odvlači na stranputice i opija prividom, satkanim od nemoći i jada, oholosti i sljepoće. Što će ostati od naših dana kada se procijede kroz sito istine? Hoće li se u golemim hrpama pljeve naći bar jedno zrno ljubavi, bar jedna sjemenka koju će na život pozvati svjetlost novoga neba i zemlje? Kakve će posljedice ostaviti buđenje iz opijenosti, kad pobjegnu naplavine snohvatica i kad trijezni i goli stupimo pred Božje lice? Hoćemo li se pozivati na nestalnost prijateljstava, na promjenljivost vlastitih želja i planova, na potajna htijenja i nedovršena trabunjanja? Hoćemo li tražiti izlike za bjegove i sumnje, za ispraznost promašenih života što su na stranputicama hrlili u lažnu sigurnost i zavjetrinu svijeta? Berući plodove kukolja i varki, grčevito se hvatajući za grebene prolaznosti, usvajajući nedorečena znanja i robujući kratkotrajnim istinama uvijenim u svjetlucavost laži, čovjek sve dublje tone u grotlo manipulacija, zapliće se u mreže informacija, da bi se na kraju, razočaran i prevaren, nemoćno prepustio struji takozvane sudbine kojoj vješto upravljaju vračevi i lažni proroci, oličeni u bankarima, političarima, estradnjacima, medijskim magovima i trgovcima svih boja i obličja, ali i u svakom srcu koje pristane na nemoralne ponude i okrene se koristoljublju. Jer tko se pomami za stvarima i užicima, brzo postaje njihov sužanj i inficira se porocima, kojih se može osloboditi tek odlučanim iskorakom u svjetlost vjere koja donosi temeljitu promjenu srca i blaži dušu snagom ozdravljenja. Teško je čovjeku pobjeći iz samonametnog kaveza uzoholjene časti i odreći se zamamnog zova slasti, odbaciti brjeme navika i pokidati lance navezanosti, a još je teže priznati samome sebi da je prividna sloboda bila tek uzništvo ranjenih osjećaja i pustoš rastrganih misli. Zaboravljamo da nam je život darovan i da smo iz kolijevke stvaranja poslani na ovaj svijet, ne da bismo služili laži i ispraznosti, već da svjedočki pronosimo plamen nade i ustrajno vodimo bitku protiv kneza tame. Čisti nam Gospa uši, začepljene nanosima prašine i buke, i jasnoćom svojih umilnih riječi pokazuje nam izlaz iz začaranog kruga podmetanja i duhovne bijede. Liječi našu ranjenu narav melemom svoje majčinske ljubavi i poziva zalutalu dječicu da se vrate u okrilje njezinog Bezgrješnog srca, da ne prkose Stvoritelju, već onome koji ih olako odvlači na stranputice i zatvara u krletku slatkorječivih obećanja, što nas žedne prevodi preko vode i lukavo mami u zamku propasti. Uči nas da se priklonimo nadi kad nam loše krene, da u miru i strpljivosti zazivamo radosnu svjetlost Duha Svetoga, sjaj istine koji će nas obnoviti i ohrabriti, koji će nam dati snagu da se odupremo navalama kivnosti, da se oslobodimo osvete i proklinjanja, da dobrotom i žrtvovanjem nastavimo Sinov hod što preko Kalvarije vodi do vrata kraljevstva nebeskoga. Ako poslušamo i prihvatimo Majčine riječi, u nama će se obnoviti dostojanstvo djece Božje, izniklo iz moralnog zakona što izvire ljubavi. Svjedočit ćemo za istinu i odreći se prenavljanja, diplomatskih izvrdavanja i otrcanih floskula, zaboravit ćemo mudrost svijeta, satkanu od laži i zamagljenih pretpostavki. Bez srca otvorenog Bogu, nitko ne uspijeva prepoznati perfidne trikove izokrenutost kneza svijeta jer navezanošću na zemaljska dobra postaje slijepo i gluho, ne vidi smisao života, već se uzoholjeno okreće samome sebi i na taj način ugnjetava i osiromašuje bližnje, a sebi priprema konac ovijen tamom i škrugotom zuba. Jer plan oca propasti cijeli svijet uvodi u sužanjstvo, a poslije lažnih obećanja, kad dragovoljno ušetamo u njegove ralje, počinje nas zasipati katastrofičnim proročanstvima i govoriti o budućnosti kakvu je već davno isplanirao u kabinetima svojih poslušnika, kljuka nas slikama strave i užasa u kojima će on sam jednom zauvijek boraviti. Ali, ne zaboravimo, samo je Gospodin gospodar vremena i vječnosti i njegova je riječ uvijek posljednja. A da je pripemio odgovor sotonskim spletkama i njegovu grozomornom planu, znano po Gospinu svjedočenju jer nam je više puta, otkad dolazi u Međugorje, rekla da Bog za ovo vrijeme ima Veliki plan. Jer On čovjeka nikad ne ostavlja na cjedilu, već mu pomaže, i sve što čini, čini za njegovo dobro. stranputica kojom korača svijet završava u slijepoj ulici, ali će zato Svevišnji otvoriti nove pute na kojima će vladati red, ljubav i istina. Dogodit će se ono što u ovom trenutku ne možemo ni sanjati, na način koji ne možemo ni naslutiti, u kratkoći vremena koju ne možemo predvidjeti. Zato ostanimo ustrajni, puni nade i ljubavi, budimo plamen nade u tmini beznađa, prihvatimo Marijine riječi i prionimo uz njezine skute.

- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.