Međugorski glas

31.01.2011., ponedjeljak

Glas jasnoće (6)

Izranja večer rana iz blaženoga časa, ovija konac dana glazba Gospina glasa. Vjetrić obzorje mazi jasnoćom nove zbilje, na križevačkoj stazi procvalo mlado smilje. Srca zasipa svjetlost, nježnost prožima vrijeme, nebo ulijeva svetost u međugorsko sjeme.

- 18:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.01.2011., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2011. godine

U svjetlosti odaziva Iz blagoslova Gospinih riječi teku slapovi Gospodinova milosrđa, blagost svjetlosti vječne i dašak nebeske zbilje, svježina i čistoća ljubavi iz koje smo stvoreni i prema kojoj stremi čežnja naših srdaca. Gospin je glas radost pročišćujuća, žubor žive vode što ozdravlja umorne i prezrene, melem koji liječi ranjene i zalutale, utjeha iz koje sipi ljepota Božjeg obećanja. Njezina nazočnost otklanja nesigurnosti i sumnje, pred njezinim pogledom bježe mrakovi i sjene, rasplinjavaju se strahovi i kopne zebnje, malodušnost ustupa mjesto jasnoći i odlučnosti, a snaga vjere, kao blagi povjetarac, prožima i čisti zapuštene odaje duša, otklanja mulj iz krvotoka onečišćenih srdaca i tjera nejasnoće iz osjećaja i misli. Prečista nas, pokazujući nam Isusa, bodri u ustrajnosti, jača u mudrosti i obnavlja u nadi. Jer ona je Majka nade, u njoj je sažeta istina Sinovih riječi, iz nje se na nas prosipa svjetlost punine, iz njeina Bezgrješnog Srca teku darovi Duha Svetoga, ona je Kraljica neba, ali i Škrinja zavjetna u kojoj je nebo nastanjeno. Po njezinu uzoru, poniznosti i poslušnosti, Bog će obnoviti svijet i podariti mu neraspadljivost čistoće Marijine, ljepotu one koju je, prije Adama i Eve, stvorio na svoju sliku, one po kojoj je postao čovjekom i u čijem su Srcu začete sve naše duše. U bitki koja traje, u boju koji se bliži svome završetku, obučava nas i predvodi Majka Gospodinova. Pomaže nam da se okrenemo svjetlu, da sa sebe stresemo nakupine tame, da čvrsto prionemo uz Crkvu koju ni vrata paklena neće nadvladati, da se ljubavlju suprotstavimo knezu mržnje, da nepokolebljivo ostanemo na kulama nade kojima su temelji u njezinu Srcu, da se nikoga i ničega ne bojimo jer naše je oružje ljubav, a ne strah. Poziva nas da mislimo na vječnost da bismo jasnije spoznali ispraznost svijeta, brže prepoznavali mamce i lakše otklanjali zamke skrivene na putu. Jer laž, ma kako se upirala, nikada ne može nadvladati istinu. Ona je trulež, mrak i prokletstvo, stablo na kojem rastu plodovi vječne smrti, očaja i beznađa. Ona bježi pred zrcalom savjesti i sklanjajući se u dubinama tmine, preobražava se u još gušću kaljužu mraka. Ma kakvom se svjetlošću zaodijenula, ne može prekriti hladnoću, raspadljivost i smrad koji iz nje zrače. Dok svijet, isprepadan i dezortijentiran, bijegom od samoga sebe, tone u duboku učmalost, nesigurnost i strah, znakovi vremena zvone na uzbunu. Dok isprepadani slijepo vjerujemo podgrijačima lažne nade, uvlačeći se u ljušture sebičnosti, oko nas lete mjehuri laži, množe se slike privida i buja korov ovisnosti. Neznanje postaje znanje, buka biva tišina, rika zamjenjuje glazbu, crno se proglašava bijelim, lukavost zasjenjuje poštenje, razvratnost poprima atribute čednosti, a čovjek, radi kojega je sve stvoreno, postaje objekt stvari. Prognozeri ne mogu pogoditi kakav će biti sutrašnji dan, ali zato nepogrješivo pogađaju modu odijevanja za iduću godinu, a još točnije znaju da će, recimo, za tri godine poskupjeti zelena salata. Spolovi su postali polovi, darovani svijet vlasništvo pohlepe, obiteljski život kohezija koja se razara jer je kamen smetnje na ravnom i glatkom putu pustoši. A tek narodi, velika prepreka u jednoobraznoj izgradnji novoga doba i novoga jezika. Veličaju se petokrake zvijezde, ali se zato neprikriveno progoni Križ Gospodinov. Laž mrzi Istinu, a s obzirom da se uvukla u sve pore života, da sve pred sobom razara i nemilice ruši, sve zamagljuje i zasjenjuje, teško je oku, nenaviklom na svjetlost, u njoj prepoznati kneza propasti. Još kad povjeruje prevrtljivoj ljudskoj naravi i manipuliranom znanju, onda preostaje jedini put koji vodi u dragovoljno uzništvo. Gospa, doduše, zmiji satire glavu, ali joj je itekako potrebna naša pomoć, naše povjerenje, naša predanost, iskrenost i otvorenost. Ne bije ona bitku za sebe, već za dječicu, za naše dobro, za spas naših duša, za život u punini, za obećanje koje primosmo od Gospodina. Hoćemo li služiti Isini ili se prikloniti ocu laži, hoćemo li slijediti Kraljicu mira ili prijeći na protivnikovu stranu, hoćemo li slušati neprijatelja od početka ili slušati glas što nas doziva s Brda spasenja? Hoćemo li zasjati u svjetlosti odaziva ili pobjeći u rupa lažne sigurnosti u kojoj vreba zmija otrovnica? Majka nade je uporna i ne odustaje od svog nauma i Božjeg plana. Bodri nas, tješi i nagrađuje. Zahvaljuje svima, a pogotovu onima koji su se odazvali njezinu pozivu. Obećaje nam da će radost zavladati svijetom, a mi joj vjerujemo jer iz nje progovara istina, iz nje zrači svjetlost Duha Svetoga, Onoga koji je mnoge u Međugorju promijenio i plamenom ljubavi obnovio one koji su se odazvali Gospinu pozivu. Hvala brižnoj Majci i Presvetome Trojstvu!

- 20:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Tajna mira

- 19:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.01.2011., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2011. godine

Zajedništvo s Isusom Postoje raznorazna zajedništva, interesne skupine, udruge koje slijede ili propagiraju kojekakva načela, kojih planovi vode različitim ciljevima, kojih se programi vrte u zatvorenom krugu i koji su ograničenog dosega. Postoje klubovi i društva koja ne gledaju dalje od vlastitog plota, koja ne vide ljepotu i raznolikost stvorenoga svijeta, koja se povode za modom vremena, u njemu se rađaju i umiru, osnivaju i nestaju, preformiraju i deformiraju, moderniziraju i preobličuju, rađaju, umiru i nestaju. Sve je podložno mijenama, potrebama trenutka, postoje izvanjski razlozi zbog kojih nas nešto s nečim spaja i veže, ujedinjuje i razjedinjuje, privlači i odbija. Dok rastemo i skupljamo životna iskustva, naše potrebe se mijenjaju i naši svjetonazori vrludaju od svjetlosti do tame, naši osjećaji variraju poput oseke i plime, naše se zablude preodijevaju u još pogubnija lutanja, kojima je konstanta tek nemir i nesigurnost, slutnja i neznanje. I tako, koturajući se u vremenu i prostoru, okovani krutošću svijeta i zavedeni neispunjenim sanjama, tražeći smisao u vrtlozima besmisla, najčešće se priklonimo očaju i gorčini, postajući zarobljenicima nemoći i ravnodušja. Sva druženja s kumirima svijeta odvode nas u prazninu, sva veličanja moćnih i slavnih dovode do razočaranosti, sve slijepe privrženosti političkim, sportskim, medijskim i inim zvijezdama završavaju pod hladnim tušem otriježnjenja, pod mlazom raspadljivog privida koji se izlijeva iz grotla sljepoće, koji opčinjenošću zastire put popločen istinom i nadom. Pozna Gospa naše manjkavosti, našu zaslijepljenost, naše strahove kojih je sjeme u nagovorima zloga, ali isto tako poznaje i dubinu naših žića, ispunjenu čežnjom za mirom i ljubavlju, za radošću koju jedino možemo naći u njezinu Sinu. Zato nas i poziva na zajedništvo s Isusom, na susret s Onim u kojemu je cjelina i punina, vječnost i ljepota. Moli nas da se vratimo Ocu, da postanemo Božja obitelj, da se klonimo laži i pričina, da se ne ugledamo u naopakosti bližnjih, da ne slijedimo ljudske grijehe, da se ne klanjamo čovjeku, ma kako izgledao moćan i snažan. Jer to je bijeg od istine, put bez puta, nada bez nade i život bez života. Poziva nas na slobodu naše volje, koju nam je darovao Otac nebeski, na snagu savjesti u kojoj plamti istina, po kojoj uvijek možemo razlučiti dobro od zla, po kojoj se možemo opredijeliti za svjetlo, po kojoj se možemo odreći svega što vodi u mlakost i sjenovitost. Jer mi smo po duhovnoj slobodi volje pozvani spoznati istinu, dobro ili zlo. Jedno je biti zaveden u trenutku slabosti, a sasvim je drugo neprestano, dragovoljno i slijepo slijediti oca propasti, dati se umrtviti i opiti surogatima života. Možemo se itekako oduprijeti zovu varki i tlapnja, ali nas komoditet, inertnost i uljuljanost u kolotečinu trajanja, odvlače s puta na stranputicu, s goleti, na kojoj struji čisti vjetar, u zavjetrinu ispunjenu teškim i omamljujućim mirisima pohote i pohlepe. Hvata nas spletkaroš u mrežu lažne sigurnosti za kojom žudi naša pala narav, ispunjena obiješću i sebeljubljem. Ljudska sklonost da za sve nedaće okrivljuje drugoga, a ponajprije Gospodina, traje od praroditeljskog pada, od onog inatnog trenutka kad im je zmija obećala da će biti kao Bog, svemoguć i sveznajući i da više neće služiti Stvoritelju, već bogovima, bićima što se iznjedriše iz pobune i prijezira, što se uzoholiše i postadoše suprotnost Onome koji ih je u ljubavi i iz ljubavi stvorio. Istina se ne da duplicirati, niti multiplicirati, ona je jedna i jedina, ili je ima ili je nema. Ona izvire iz ljubavi i ne pozna zavist, zlobu, dvoličnost i ljubomoru. Ona je čista i ne dodiruju je sjene, ona je jasna i ne podliježe dvojbama, nju nitko ne posjeduje, ali svi u njoj traju, dišu i rastu, u njoj se rađaju i umiru, iz nje su pozvani na život vječni. Ona otkupljuje i obnavlja, dijeli pljevu od zrnja, mutež od bistroće i ljubav od osjećaja. Ona u znamenu križa postaje dobrota i milosrđe, smrti otupljuje žalac, iz propadljivoga izvlači nepropadljivo, vremenito preobražava u puninu, nestalno pretvara u vječno. Odricanje od svijeta i svega onoga što nam svijet nudi, vodi pravom Bogu i pravom čovjeku, oličenom u osobi Isusa Krista, Sina Očeva i Marijina, po kojem Bog čovjeku dariva Otkupljenje, po kojem čovjek i Duh Sveti, preko Djevice, sklopiše prisno i nerazdvojno prijateljstvo. Isus je sagradio Crkvu koju ni vrata paklena neće razoriti, kojoj sve sile tame neće oduzeti svjetlo. On je trs iz kojeg rastu mladice zajedništva, izdanci koji donose plodove, koji su upravljeni vršenju Božje volje i koji snagu crpe iz molitava. Na tom i takvom putu Gospa će nam uvijek biti na pomoći i nikada nas neće ostaviti same i nezaštićene.

- 12:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.