Međugorski glas

30.09.2010., četvrtak

Glas jasnoće (3)

Otvorite se Bogu kao cvjetovi suncu, ne budite mlaki jer korak vam je svaki u posrtanju; i ne gledajte dolje, misli vam sotona svlači, vaša je kuća nebo, u svjetlosti ste jači.

- 18:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.09.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2010. godine

Vjera, slabost, poniznost Na dječicu se obilno izlijevaju Gospini blagoslovi, kao svježina nabujalih voda, kao ljekovita čistoća svjetlosnoga slapa, kao miomiris nebeskih ruža što teku s izvora nepresušne ljubavi. Majka nas liječi, doziva i potiče da se okrenemo Stvoriteljevoj mudrosti i ljepoti, da se s potpunim povjerenjem predamo zagrljaju milostivosti i dobrote, da se tegobno ne opterećujumo mijenama zemaljskim, da se vratimo dubinama vlastitih duša, u kojima prebiva plamen istine. Hoćemo li konačno očišćujućoj vatri dopustiti da se razbukta, da nas osvijetli iznutra i izvana, da protjera magluštine, satkane od laži, varavih znanja i pričina, zakukuljenih u čahuru okoštale oholosti i kratke pameti? Hoćemo li se, uza sva Gospina nastojanja, uspjeti osloboditi okova navezanosti, pokidati užad na koja smo se dragovoljno privezali te napokon isploviti na pučinu vjere, gdje vjetrove, smjerove i valove prepuštamo Onome kojemu sve pripada? Hoćemo li slobodnu volju prepustiti knezu svijeta, hoćemo li do kraja postati žrtve manipulatora, srebroljubaca i slatkorječivosti zalutalih? Hoćemo li biti krojači ili manekeni, kormilari ili zavedeni putnici što trunu u potpalublju? Jer sotona je jak u zavođenju tek onda kad mu se prepustimo, kad mu povjerujemo i kad nas opčini blještavilom pohlepe i požude, rumenom korom jabuke pod kojom caruje gnjilež. Upitajmo se čemu vjerujemo i komu dajemo povjerenje, tko su nam uzori i čije nagovore slijedimo. Jesmo li doista nemoćni pred bujicom pomahnitalog opsjenarstva ili se iz straha i komoditeta prepuštamo struji vremena što bezglavo srlja prema ponoru smrti, očaja i beznađa, koja nas uvlači u kavez zvijeri, koja nas rasteže na vitlu raščovječenja i baca u lance uzništva? Hoćemo li istinu pretpostaviti ishlapjelom znanju, a slobodu Božjih stvorova zamijeniti dragovoljnjim robovanjem beskrupuloznoj laži, iznikloj iz naopakog poimanja svijeta, iz izokrenute spoznaje onoga što jesmo, iz izokrenutih teza što se kite znanstvenošću, veličaju sebeljublje i na prijestolje svjetlosti dižu umotvorine začete u tami srdaca? Gospa nas potiče na svrhovitiji, punije i istinskiji život u vjeri. Poziva nas na predanost njezinu Sinu, na povjerenje u Stvoritelja, na dublje proživljavanje svetih riječi „Vjerovanja“, u kojemu su sažeti svi pokladi naše vjere, u kojem cvjeta istina, u kojem buja mudrost i ljubav Gospodinova. Kako ćemo živjeti svoj vjerski život ako do kraja ne vjerujemo u Oca, Boga svemogućeg, u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice, koja gotovo tri desetljeća svraća u našu bijedu i nevjeru, u naše sumnje i razočaranja, u našu gluhoću i sljepoću, nestalnost i mlakost, zavedenost i neodlučnost. Dohodi Gospa u gnijezdo naših slabosti, provjetrava ustajali zrak, čisti korov i neplodno raslinje što se razmnožilo i zagušilo zdravo sjeme vjere, što priječi prolazak životodajne svjetlosti, što jasnoću Otkupiteljevih riječi prekriva sjenama modernizma, progresa, perfidne iščašćenosti i zavodničke svjetlosti, zapaljene na lučonošinoj baklji. Upozorava nas Prečista da slabost raste tamo gdje opada poniznost, da laž nalazi najplodnije mjesto u oholim srcima, da je pala čovjekova narav puna prkosa, da je u njoj rasadište neposlušnosti Božjim riječima, ali isto tako i mjesto naivne poslušnosti neprijatelju od početka. Jer bez poniznosti ne možemo prevladati nemoć i oduprijeti se zlome, ali poniznošću možemo rasti u istini i krijepiti se na izvoru života, postati jaki i moćni pred silama tame. Sjedeći na dvije stolice, ponekad čujemo i Božju riječ, ali, kad su u pitanju djela ljubavi, ravnamo se po zavodnikovu glasu, počinjemo se vrpoljiti i izmicati svjetlu istine. Olako prihvaćamo rješenja koja ne iziskuju žrtvu, brzo se povlačimo u vlastite ljušture i tražimo opravdanja po mjeri ljudske mudrosti, plašeći se života koji se temelji na čvrstoj stijeni Božje „ludosti“. Zato smo neprestano u raskoraku između sna i jave, između zbilje i htijenja, između istine i laži. Htjeli bismo služiti svijetu, a ne biti od svijeta, htjeli bismo svjedočiti istinu, a ne živjeti u istini, htjeli bismo biti pravedni, a različitim mjerama prosuđivati sebe i druge. Nama je spoticati se, padati i rasti, ali u svemu ostati dosljedan i ne zamjećivati samo trun u tuđim očima, a ne vidjeti brvno u vlastitom pogledu. Hoćemo li tek pričati i pozivati se na Evanđelje kad je u pitanju osuda bližnjega, ili ćemo živjeti riječi istine i punine, svjesni da one donose plodove tek u potpunom prihvaćanju volje Božje, tek u bezgraničnom povjerenju u Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku? Put obraćenja je prihvaćanje vlastitih manjkavosti, njihovo jasno prepoznavanje, a zatim postupno otklanjanje iz onečišćenog srca. Uz molitvu koja, ako stavimo Boga na prvo mjesto, uvijek donosi najveće plodove mira i sigurnosti, zakoračit ćemo na put kojemu ne poznajemo rutu, ali smo zato sigurni da ćemo doći do cilja, urešenog uskim vratima što vode u život vječni.

- 20:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.09.2010., utorak

Uz blagdan Uzvišenja svetog Križa

- 06:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.09.2010., srijeda

Mala Gospa

Modra pjesma vijenac splela, zora tjera tamu zloga, propupala Ruža bijela iz Začeća bezgrješnoga. Nad Judejom radost guče, sva od svjetla, sva od zlata, arkanđeo nosi ključe i otvara rajska vrata. Sinajem se miris širi, Zemlju grli nebo mlado, niče cvijeće i leptiri, uz obronak kroči stado. Na jezeru lađa plovi, uzalud je vjetri lome, propjevali labudovi U Kovčegu zavjetnome. Doziva nas k sebi Žena u imenu Marijinu, iz vječnosti u vremena, iz vremena u puninu.

- 07:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.09.2010., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2010. godine

Vrijeme oprosta i pročišćenja Nad dječicu se brižno nadvila Gospa pomoćnica i liječi iscrpljene što vrludaju u traženjima, doziva umorne što se troše u lutanjima, njeguje kratkovidne, zaslijepljene bolesnim sjajem iluzionističke svjetlosti, oličenoj u raspamećenoj slici modernoga svijeta, u razbijenom ogledalu istine, gdje se nejasnoća i privid miješaju s odrazima zbilje, gdje se laž i licemjerje umnožavaju na krhotinama razbijene cjeline, gdje se jasna slika stvorenoga svijeta deformira u prizmi izokrenutosti, gdje se oštri rubovi stvarnosti rasplinjuju u gustim pramenovima varki, izniklih iz kaosa i nedorečenosti, iz kolijevke poganstva, iz babilonske kule ovovremenih bogova, koji mame umrtvljena srca i odvlače ih u kavez propasti i beznađa. Dok vrijeme i prostor žure svome kraju, nezasitni se žderač duša halapljivo uvlači u razum i osjetila, nagriza, razara i oskvrnjuje utvrde vjere u kojima prebiva svetost i čistoća, u kojima se Gospina dječica, molitvom i odricanjem pripremaju za konačnu bitku, za skori početak Velikog Božjeg plana, za dolazak garabandalskog znaka opomene, za trenutak u kojem će međugorske tajne postati dostupne i vidljive svakom čovjeku, kad će većina zavedenih napokon progledati. Ali, jao zavodnicima što se staviše u službu zvijeri, što lažju zagadiše malene i nemoćne, što izokrenuše i omalovažiše Božje zapovijedi. Teško je bez Isusova nauka održati brod u oluji, a još je teže sačuvati čisto srce u okruženju bezglavosti i nejasnoće, u preturbacijama koje su prividno same sebi svrha, a cilj im je uzburkati mir i spokoj čovjekove nutrine, radost i jasnoću koje izviru iz rajske punine. Trajemo u vremenu nužnoga opredjeljenja, u danima gdje više nitko ne može sjediti na dvjema stolicama, služiti Bogu i bogatstvu, miješajući pljevu i zrnje, trulež i jedrinu, laž i istinu. Vrijeme je poročišćenja, vrijeme koje donosi kušnje jer teško je ranjenoj ljudskoj naravi odbaciti navezanosti i predrasude, a još je teže liječiti rane koje nismo suobličili s ranama Gospodinovim. Uvrede i naopakosti, kako one doživljenje tako i one kojima smo i sami druge ranili i povrijedili, u nama ostavljaju napola zacijeljene ožiljke, koje čovjekov neprijatelj od početka neprestano povrjeđuje i odvlači nam pozornost od onoga po čemu smo djeca Božja. Zato nas oprost, darovani i traženi oslobađa još jedne barikade koja stoji na putu istine i života. Nepraštanje je ujedno i teret koji tamom pritišće srce i ne dopušta mu da se do kraja otvori svjetlosti, da raste i buja u snazi Stvoriteljeve riječi, već naprotiv, navodi nas na nove grijehe zlopamćenja, mržnje i osvete. A grijeh vrijeđa Ljubav jer nije iz nje izrastao, jer je njezina suprotnost i odvodi nas mrzitelju čovjekovu, udaljava nas od dobrote i praštanja, od nauka Isusova i od čistoće Djevičine. Došla nam je pomoći i pokazati kako se raste u vjeri, kako se prebrođuju izazovi, kako se odbacuju naopaki nagovori, kako se svladavaju kušnje nepraštanja. Zato budimo Marijini, predajmo se srcem i dušom Srcu Bezgrješnome! Koračajmo s njom kroz sve nevolje i nestalnosti, prikažimo joj sve rane, padove i sumnje, prepustimo se njezinim rukama, Majčinskoj ljubavi koja najbolje zna što je za dječicu dobro. Prije negoli nešto učinimo ili donesemo kakvu odluku, uvijek se u srcu priupitajmo: “A što bi na sve ovo Gospa rekla, kako bi me ona savjetovala, kakvu bi mi uputu dala? Je li ovo što radim i mislim u suprotnosti s njezinim riječima?“ Dijete, ako ljubiš Mariju, znat ćeš odgovor. Nećeš joj nikada ništa nažao učiniti. Ako i posrneš, uvijek ćeš kraj sebe imati ruku koja ćete podignuti i pomilovati. No, ako nisi s njoim na putu, izgubit ćeš se u maglama svijeta, odmaknuti se od mira i sigurnosti, od utjehe i nade, od nježnosti i topline. Jer ona je s nama da nam pokaže istinu, da nas zadrži na putu što vode u Sinovo kraljevstvo, da nas istrgne iz pandža zloga, da nas ohrabri i osokoli u danima suhoće, da nam svojom ljepotom i ljubavi pokaže sliku kraljevstva nebeskoga, raskoš i krasotu rajskih vrtova, prema kojima nam je ići uskom stazom i širokom vjerom, oboružani strpljenjem i okićeni darovima koje trebamo nesebično dijeliti s drugima. Ljubeći Gospu, zavoljet ćemo i molitvu, otvoriti se svjetlosti što sipi iz njezine krunice. Jer bez molitve smo nemoćni i uzaludna su nam sva djela ako nisu prožeta blagoslovom Onoga kojemu se obraćamo. U ovom vremenu provjetravanja i pročišćenja, kad tama u punom zamahu pokušava zagušiti svjetlost, možda mnogi i ne slute da će jedino molitva pobijediti i obnoviti svijet. Jer ako nam se ponekad učini da smo nemoćni pred snagom toljage i krutošću laži, molitvom ćemo brzo uvidjeti da je ona najjače oružje u borbi protiv zloga i svih naopakosti kojima je svijet zarazio. Jer molitva nam, kako reče Gospa, mora postati radost, a radost oslobađa od straha, a gdje nema straha, nemoćan je žalac ucjena. A tko ucijenjen nije, taj može svjedočiti za istinu, opraštati i tražiti oprost.

- 11:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.