Međugorski glas

Isprosi nam, Gospe draga,
radost svjetla, čiste zjene,
neka odu mrak i ljaga,
umor, sumnja, strah i sjene.

Šapni srcu neka bira
snagom vjere svjetlost danju,
privedi nas tajni mira,
međugorskom obećanju.

Tajna mira, tajna mira,
svijetom ide, blage dira;
u srcima ljubav gradi,
duše vodi snu i nadi.

U nama je tajna mira,
Isusovo obećanje,
što nas budi, što nas dira
nježno kao krotko janje.

Tjera od nas noćne more
što se oko srca jate,
dariva nam zlatne zore
da nas ljube, da nas prate.

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se na straši (Iv 14,27).

Ovo je Isusova poruka apostolima i učenicima i svima koji su prihvatili njegov nauk, svima koji slijede riječi Spasiteljeve. Daje nam mir kojim je prolazio putovima zemaljskim, slijedeći volju Očevu, ostavlja nam mir kojim je pobijedio grijeh i smrt, daruje nam mir kojim nam je hoditi kroz svakodnevlje, kroz dobro i zlo, mir koji je popudbina našem putovanju prema vječnosti. Ali nam ga ne daje na način kakvim nam ga svijet može dati. Jer ne stvara se mir lažima i praznim obećanjima, ne čuva se mir oružjem i bedemima, ne brani se mir nemirom, tlapnjama i nesanicama. Ne donose nam mir i sigurnost zakoni svijeta, već oslonac i povjerenje na snagu, ljubav i mudrost onoga čije riječi nikada neće proći.
A mir je čovjek izgubio u trenutku kad je lažac praroditeljima u srce unio sjeme razdora, kad ih je odvukao od Božje blizine i uveo ih u svijet sumnje, nemira i straha. A Isus nam poslije uskrsnuća poručuje da je on pobijedio grijeh i da se ničega ne plašimo, da se ne uznemirujemo i da živimo u njemu. Ali slabi čovjek i dalje radije sluša zavodnikovu slatkorječivost i udaljuje se od Božjeg milosrđa. Zato i Gospa, Kraljica mira, u prvim danima ukazanja u Međugorju uzvikuje: „Mir, mir i samo mir!. Mir mora zavladati između čovjeka i Boga i među ljudima!"
Što je mir? U prvom redu bezgranično povjerenje u Božju riječ, to je plod vjere koji se temelji na Otkupiteljevoj žrtvi, to je ozračje ljubavi, praštanja i dobrote, to je potpuna predanost volji Stvoriteljevoj. Mir ne poznaje koristoljublje, pohlepu i požudu, ne klanja se kumirima svijeta i ne prezire bližnjega.
Mir je put kojim nas vodi ruka Božja, radost u kojoj praštamo sebi i drugima. Mir je nasljedovanje Krista jer sve kletve, laži, zlobe, podmuklosti mržnje i razaranja ne mogu nas odvojiti od njegove ljubavi, ne mogu promijeniti stalnost i puninu njegova nauka. Ni sve paklene sile, niti najgušći mrakovi, ne mogu ugušiti ni najtanju zraku istine što se rađa iz ljubavi, a kamoli zaustaviti svjetlosnu rijeku što teče iz Isusovih obnoviteljskih riječi.
A Gospa s Brda ukazanja doziva, maše, preklinje i moli da joj se pridružimo, da je poslušamo, da joj konačno postanemo vjerna dječica, da slijedimo njezine upute, da se odazovemo njezinu pozivu, da budemo nositelji mira u ovom nemirnom svijetu, da se molimo za one koji ne upoznaše ljubav Božju, da uzljubimo njezina Sina, da častimo križ Otkupiteljev, raspelo iz kojeg nam milosti teku, da se klanjamo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, da se čistimo u svetoj ispovijedi, da idemo na svetu misu, da se hranimo Kruhom nebeskim, da se odričemo ponuda svijeta i pronađemo mir u raskajanim i skrušenom srcima.

- 08:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

26.07.2008., subota

Brižnost

pjeva Sretan Bogdan

Počujte vode, osluhnite brda,
blaženim glasom Gospa djecu tješi,
milosnim zovom mekša srca tvrda,
nebeskim mirom s Podbrda se smiješi.

U odori radnoj, u haljini sivoj,
dolazi nam Gospa iz rajske ljepote,
malodušnu djecu vodi vjeri živoj,
sjaj i radost vraća u naše živote.

Prašinu nam briše sa prozora duše,
ozdravlja sljepoću, tami lance kida,
otklanja taštine koje srca guše,
predaje nas Sinu da nam rane vida.

Zalutale zove, zavedene liječi,
u njezinu glasu milosrđe cvjeta,
ponavlja nam vječne Isusove riječi:
Ja sam, djeco, s vama do svršetka svijeta!

Neumorno tješi, preklinje i moli,
darežljivim glasom k nama milost nosi,
otkriva nam nježno koliko nas voli,
utjehom i nadom žedna srca rosi.

Pokazuje pute koji Bogu vode,
savjetuje blago, nudi nauk jasni,
otvara nam vrata mira i slobode,
priprema nas brižno za odlazak časni.

- 22:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2008.

Pravi je odmor jedino u Stvoritelju

Jer blještavilo opačine zasjenjuje dobro i vihor požude izopačuje dobru dušu (Mudr 4,12).

Čovjekova sklonost propadljivom ne poznaje granice. Tama na rani čovjekovog pada i izraslice na ožiljku istočnoga grijeha razbile su, razlomile i podijelile cjelinu duhovnog, duševnog i tjelesnog, razorile sklad triju temeljnih kamenova na kojima počiva hram Duha Svetoga. Rascijepila se punina i zajedništvo sa Stvoriteljem, prekinula se komunikacija, prisnost i prožimanje, zahrđale antene, zakržljali osjetljivi senzori koji su nam pomagali da razgovjetnije čujemo glas Božji, da jasnije prepoznamo njegovu blizinu.
Uvukao se knez tame u tjelesna osjetila, pritišće nas težinom opipljivog, dodirljivog i vidljivog, zarobljuje nas propadljivim ispraznostima i lukavo veže uz prolaznost zemaljsku. Smicalicama, sumnjama i spletkama poigrava se s našom nestalnošću i lakovjernošću, koristi našu navezanost na trulo i propadljivo, varkama odvlači našu pozornost od neprolaznih vrijednosti, zasljepljuje nas blještavilom lažnoga sjaja, imitacijom istinske svjetlosti što tinja u dubinama srdaca, koja nas, pohranjena u sjećanju duše, poziva na let i usmjeruje prema kraljevstvu mira i slobode. Ali svaki naš iskorak prema punini, svaki pokušaj da se domognemo razdijeljene cjeline, ostaje neuspješan jer se očajničkim trzanjem još više zaplićemo u laščevu mrežu.
Ne može tijelo, koje je pristalo na dragovoljno sužanjstvo, spoznati svijet duha i duše, a niti umrtvljeni duh razlučiti laž od istine i to upravo zato što je, opkoljen maglom mrakova i strahova, prihvatio nemoralne i nepravedne zakone svijeta, što se povukao pred svjedočkim životom i odgovornošću. Bježeći od jasnoće i istine, duh još dublje upada u zamke opsjenarstva, privida i fantazmagorija i potaje žrtva oca laži, tvorca i majstora iluzija, imitatora istine i oponašatelja nebeske stvarnosti. A njegov nauk, na kojem se temelji izokrenuta duhovnost, uvijek čovjeka navodi na neposlušnost i sebeljublje. I danas, kao i nekoć u edenskom vrtu, u čovjekovoj nutrini gradi babilonsku kulu uznositosti, neumorno nastavlja lagati i nesmiljeno zavoditi. Sva trabunjanja o miru, sreći, ekstazi, nirvani i samootkupljenju pozivaju na oholost, na izravno suprostavljanje Stvoritelju, na negiranje onoga u kojem je sva ljubav, ljepota i punina, onoga koji nam je dao slobodnu volju i koji do kraja poštuje našu osobnost, ali bez kojega ne možemo ništa. Bez njega smo tek prah i pepeo, a s njim smo djeca Božja, u njemu nam se otkriva dostojanstvo ljudske osobe, po njemu spoznajemo radost, dobrotu i milosrđe.
Slabi smo, ranjivi i nesposobni da se vlastitom snagom odupremo prevrtljivim, lukavim i očaravajućim zamkama kneza svijeta, ali zajedno s Isusom možemo puno, s Gospodinom možemo sve. Tek njegovom milošću i snagom vjere uspjet ćemo raskinuti savez s ocem propasti, tek u sjaju njegovih gromkih, jasnih i istinitih riječi, prepoznat ćemo sjene koje nas okružuju. Samo u punini Onoga koji je pobijedio sotonu, smrt i grijeh, možemo otkriti i oživjeti vlastitu cjelinu, prepoznati se onakvima kakve nas je Bog stvorio na svoju sliku. A ravnotežu između tijela i duha, duha i duše, vidljivoga i nevidljivoga, prolaznog i vječnog, uspostavit ćemo u onom trenutku kad počnemo slijediti i živjeti Isusov nauk, kad u obraćeničkom svjetlu spoznamo istinu, put i život, kada pronađemo mir u volji Božjoj i u njoj otkrijemo snagu molitve.
A sada, tko ima uši, neka čuje Gospinu zamolbu koju nam je uputila u srpanjskoj poruci: „Dječice, u ovom vremenu, dok mislite na tjelesni odmor, ja vas pozivam na obraćenje“. A ovo vrijeme, to je bar svima jasno, ljetni su mjeseci kad većina hrli na prepune plaže, kad se na svakom koraku nudi urnebesna zabava, kad nam na svakom uglu oči bodu golemi plakati koji nas obavještavaju o bezbrojnim mogućnostima provoda i užitaka. Oko nas se umnažaju ponude koje aludiraju na alkohol, drogu i putenost, koje nam nude razuzdane noćne zabave, koje nas na velika vrata uvode u svijet raskalašenosti, koji nas čine još većim zarobljenicima tijela, koji još dublje i temeljitije truju duh i onečišćuju dušu.

Gospa dobro pozna snagu svog neprijatelja i upropastitelja dječice. Zato nas i odvraća od zavodljivog, ali ispraznog sjaja. Možda će nekome, kome su uši oglušile od buke svijeta, Djevičine riječi tvrdo zazvučati, možda će u njima naći prividnu protivnost i nelogičnost i zaključiti da nas Gospa odvraća od zasluženog odmora. Naprotiv, Prečista nas opominje da nismo samo tijelo i da se ne priklanjamo novovjekom poganstvu koje nam nudi teretane, joginge, bildinge, estetske operacije, liposukcije, liftinge i ina čuda koja uzdižu i veličaju propadljivost. Nema Gospa ništa protiv naše tjelesnosti, ali se bori protiv zloporabe tijela u kojem počiva Duh Sveti. Dobro zna da put kojim smo krenuli vodi na stranputice, da jurimo za zovom koji diktira moda, za provodima koje nam nameću zavodnikovi sljedbenici. Koliki se samo poslije tjelesnog odmora vraćaju kući iscrpljeni, umorni i razočarani, da bi se zatim mjesecima odmarali od godišnjeg odmora. Zato nas i poziva na obraćenje, moli nas da se ne priklanjamo mijenama vremena i ne postanemo zarobljenici tijela.
Majka nam poručuje da naša molitva i rad budu čežnja za Bogom, koji je pravi odmor za naše duše i tijela. A preduvjet svega je dobra i skrušena ispovijed, u kojoj nam Gospodin vraća snagu, radost i zdravlje, u kojoj nas ispunja poletom i svježinom, u kojoj nas miri sa sobom i bližnjima.
Gospa nas svojim savjetom upućuje na odmor, a ne na provod, ne preporučuje nam bančenje i raspojasanost, već na poziva na obnovu duhovne i tjelesne snage. Toliko puta nam je preporučila da odemo u prirodu, gdje ćemo u raskoši i ljepoti boja i oblika upoznati Stvoritelja, gdje ćemo naći mir, gdje ćemo se osloboditi navezanosti koje nam nudi suvremena tehnologija, gdje ćemo apstinirati od buke i slatkorječivosti medija, gdje ćemo naći zaboravljenu tišinu i gdje će nas liječiti cvrkut ptica i žubor potočića.
Ja bih osobno preporučio mladima koji imaju kakvo vozilo, što nikako nije uvjet, da krenu u unutrašnjost jednog od naših prekrasnih i jedva napučenih otoka, ili pak u dolinu Gacke, da uživaju u ljepoti skladnih kapelica kraj puta, što nam ih namijeniše vrijedne vjerničke ruke naših predaka, da se nadišu mirisa bilja i srca ispune krasotom još uvijek djevičanskih krajobraza. A zanoćiti se može pod šatorom ili u kakvoj poljskoj kućici, te se družiti sa srebrnom svjetlošću zvijezda i uranjati u san s pjesmom zrikavaca. Krasota, skladnost i mir, što zrače iz dobrote Stvoriteljeve, rodit će neizmjernu radost u srcu i probuditi zahvalnu molitvu na usnama.
Bit će to cjelovit odmor, bez nemira i nervoze, bez žurbe i preznojavanja, bez nenaspavanosti i loših pića i bez prevelikih novčanih izdataka. Bit će to trenutak u kojem će nam, u mirisu pokošene trave i plamenoj boji cvjetova, Bog otkriti svoje lice, unijeti mir u rastreseni duh i očistiti tijelo od balasta otrova i žudnje. Bit će to sretni čas u kojem ćemo razgovijetno, u istini i punini, čuti blaženi glas Gospe Međugorske.

- 22:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.07.2008., petak

Monolog

Sveti Jakove,
Božji sljedbeniče,
putniče,
hodočasniče,
imenjače;
reci mi,
onako
u povjerenju,
kako to
da si se skrasio
baš ovdje,
u Međugorju.

- 07:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dobro jutro, Gospe Međugorska

pjeva Nera Mijačević

Rađa se zora iz modre košulje noći, a Jutarnja se zvijezda predano utapa u slap naviruće svjetlosti. U rumenoj boji praskozorja jasno se ocrtavaju hodočasnički likovi što se uspinju prema vrhu Križevca.
Umiva rosa zjenice jutra u kojima lepršaju tek probuđene ptice. Uzduh se ispunja mirisima ruža i ljiljana, opojnim okusom vječnosti što dopire s Gospina brda, a žamor molitava kao bistri potočić teče kroz kamenjar i vinograde, stapa se s melodijom zvona i utapa u čistoću novoga dana.
Vrijeme je Božje milosti, obećanja i nade, trenutak u kojem nebo zbori čistoćom Marijina glasa, sretni čas ispunjen ljubavlju, dobrotom i praštanjem.
Naviješta blijesak međugorske zore sjaj novoga neba i zemlje, otkriva preslik Bezgrješnog srca koje nas mazi, ziba i grije. Daruje nam radost kojoj nema kraja, radost preplavljenu mirom, radost u kojoj duša kliče: Dobro jutro, Gospe Međugorska, dobro jutro, Kraljice ljepote!

Dobro jutro, blažena i sveta,
oko tebe mrakovi se ruše,
svrni pogled na dolinu svijeta,
blagoslovom okrijepi nam duše.

Dobro jutro, milosna i blaga,
riječi tvoje kao melem teku,
oprosti nam, Majko naša draga.
što ti srce grijesi djece peku.

Dobro jutro, Gospe Međugorska,
vraćaš radost u naše živote,
svjetlost tvoja krasi njedra gorska,
dobro jutro, Kraljice ljepote.

Dobro jutro, utjeho i nado,
snaga vjere Podbrdom se pruža,
plamen zore boji nebo mlado,
budi miris ljiljana i ruža.

Dobro jutro, premila i čista,
klanja ti se i kamen i travka,
pozdravi nam u kraljevstvu Krista
naše drage, našega fra Slavka.

- 06:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.07.2008., ponedjeljak

Gospin glas

pjeva Teo Brajčić

Gospa djeci vjeru nudi,
glas joj s Brda u svijet kreće,
uspavana srca budi,
u dušama pali svijeće.

Sve što cvjeta, sve što raste,
neven žuti, breza nježna,
Gospinim se glasom časte
kao suncem jutra snježna.

Sve što Božjom voljom traje,
Što je u Riječ je vječnu stalo,
Gospinom se glasu daje
kao majci čedo malo.

Šapat vjetra, jele vite,
bistri potok, vrela gorska,
Gospinim se glasom kite
kao brda međugorska.

Miris bilja, plodne njive,
sneni mjesec, voda morska,
Gospinom se glasu dive
kao brda međugorska.

Sve što leti, sve što pase,
zlatne pčele, bijela stada,
Gospinim se glasom krase
kao rosom trava mlada.

Sve što diše, sve što sanja,
sve što pjeva, sve što zbori,
Gospinom se glasu klanja
kao zvijezde novoj zori.

- 05:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. lipnja 2008.

Budimo nositelji mira i ljubavi

Preplavila Gospina dječica međugorska brda, s vjerom u srcima i molitvama na usnama, sjatila se sa svih strana svijeta. Prepuštaju se Majčinu zaštitničkom zagrljaju, privijaju se na Gospino krilo, dohode tješiteljici siromašnih i poniženih, razočaranih i prevarenih, utječu se ozdraviteljici bolesnih i umornih, prijanjaju uz skute pomoćnici i zagovarateljici grješnika, osluškuju glas iz kojeg se razliježe nebeska glazba, hrane se toplinom i nježnošću savjetodavnih riječi što dopiru iz rajske punine.
Nanizalo se dvadeset sedam međugorskih lipanja pred vratima ispovjedaonica, dočekujući Gospodina koji nas milosrđem oslobađa grijeha u sakramentu pomirenja, zgusnula se svjetlost milosnog vremena i pročišćujućim sjajem prelijeva se preko vanjskog oltara, titravo se širi travnjacima i vinogradima, penje se utabanim puteljcima uz križevački kamenjar i hrli u zagrljaj križu, da bi se zatim srebrenkastim odbljescima vinula u nebesko plavetnilo. Iz obraćenih srdaca izlijevaju se molitve i teku kao žubor nebrojenih potočića u beskrajnu rijeku međugorskih hodočasnika, što žuri krasoti podbrdskog znaka, što hrli na gozbu Marijinih riječi, što se ulijeva u beskraj svjetlosnog oceana.
Radosna je Gospa dok gleda dječicu koja su poslušala njezine savjete, vesela je jer joj trud nije bio uzaludan, jer se uvelike vidljivi plodovi njezinih poruka. Zato nam i poručuje da ustrajemo, da i dalje pozorno slušamo njezine majčiske pouke, da budemo radosni nositelji mira i ljubavi u ovom nemirnom svijeta. Uči nas da ustrajemo u ljubavi prema bližnjima, nadahnjujući i krijepeći se ljubavlju Onoga koji se za nas dao, koji nas čisti i produhovljuje, koji nas bodri, hrabri i oslobađa, koji nas liječi i grije, koji nas vodi i spašava. A Marijino nam srce pokazuje put koji će nas izvući iz nemirnog labirinta svijeta, iz uzničke mreže u koju nas je ulovio knez propasti. Tek nam sveta misa, molitva i post mogu otvoriti oči, tek nas sveta ispovijed može osloboditi zaslijepljenosti koja nas vodi u ralje zvijeri, tek nas prožimanje s biblijskim tekstovima, sa živom Božjom riječju, može obasjati svjetlom istine, tek nam nesebična žrtva i darivanje mogu osloboditi od pohlepe i požude.
Kako vojevati protiv protivština svijeta, kako pobijediti laži i podmetanja, kao se suprostaviti objedama i izmišljotinama koje se obrušavaju na Kristovu Crkvu, a pogotovu na Međugorje? Kako razlučiti svjetovno od duhovnoga, kako razlikovati privid od istine? Pa ponajprije ispitom savjesti, zakonom istine koji je sažet u Dekalogu. A da bi umrtvljena savjest uopće oživjela, potrebno se je napiti riječi i duha s blagodatnog izvora na koji nas upućuje Gospa, potreban nam je iskorak iz blatne kolotečine svakidašnjih navada, potreban nam je odmak iz buke i zavodljivosti svijeta, potrebno nam je zatvoriti oči pred propadljivim sjajem babilonske kule, začepiti uši pred zavodničkim zovom poganskih nimfi i prikoniti se ljepoti milosnog vremenu koje nas obilno kiti Stvoriteljevim darovima, koje nas prožima glasom Kraljice naših srdaca, koje nas nuka neraspadljivom istinom, koje nas hrani nebeskim jelom i pićem. Zar bi se i Gospa trebala prikloniti mudrosti i slavi svijeta, zar bi nas trebala obasipati veleumnim i dugačkim filozofskim i teološkim traktatima, zar bi nas trebala opterećivati propadljivim znanstvenim teorijama. Marija dolazi iz rajske ljepote i punine i govori nam jednostavnim jezikom u kojem bije vrelo vječne istine. Do iznemoglosti nam ponavlja abecedu nebeskog jezika, uči nas sricati slova s kojima ćemo stvarati riječi, s kojima ćemo graditi rečenice ispunjene svjetlosnom snagom Duha Svetoga, prožete žarom nezaustavljivog plamena koji pred sobom tjera laži i tamu svijeta. Već su odavno vidljiva djela onih koji su slijedili i slušali poruke, koji su ovladali abecedom ljubavi, koji su svijetom posijali međugorsko zrnje.

Oni koji su Gospin nauk sačuvali u dubini srca, urodili su bogatim plodovima, a one koji se oglušiše na Majčine riječi, Marija i dalje poziva. Drugi su tek na početku, a treći na popravnom ispitu, jer im je istinu pomutila naopaka abeceda kneza svijeta. Umjesto da se upitamo komu i zašto Gospa neumorno ponavlja poruke i savjete, mi s prepotentnom ohološću karikiramo i omalovažavamo jadnostavnost, mudrost i puninu nebeskog glasa. Često su našoj duhovnoj gladi bliže newegovske fantazmagorije negoli jednostavni i jasni Isusov nauk. Uzaludna su sva ljudska znanja, sve tisućljetne spoznaje, ako s poniznošću ne prihvatimo svjetlost Radosne vijesti, ako se ne predamo snazi svetih sakramenata, ako duboko ne uronimo u raskoš objavljene Božje istine.
Ponavlja Gospa mudrost Evanđelja, vraća u ozebla srca toplinu zaboravljenih Sinovih riječi, obnavlja u nama snagu i bogatim slapom zalijeva poluosušena i zakržljala stabla vjere. Dječice, ponavlja Gospa, zaboravili ste molitvu, zanemarili svetu ispovijed, ne idete na svetu misu i ne klanjate se Isusu u Prevetom Oltarskom sakramentu. Neskloni ste odricanju, ne čitate Sveto pismo i ne častite križ Gospodinov. Zato i ne možete biti nositelji mira i ljubavi, zato vas i odvlači nemir svijeta. Da, tako govori Kraljica neba i zemlje i već dvadeset sedam godina neumorno i strpljivo ponavlja iste rečenice, a ponavljat će ih toliko dugo dok se i gluhima ne otvore uši. O čemu bi nam drugom Gospa trebala govoriti? Možda o modi, politici, pjesništvu, prirodnim znanostima i ezoteriji, možda o sebeljublju i neposlušnosti. Godilo bi to mnogim ušima, ali iza svega ne bi stajale Marijine riječi, već lukavost lašca od početka.
Po Gospi i onome što za nas čini, Bog nam u Međugorju pokazuje svoju ljubav, strpljivost i milosrđe, iskazuje nam svoju neizmjernu dobrotu, nudi nam recept za spasenje svijeta, poziva nas da budemo sudionici njegova velikog plana, da budemo Marijina vojska u bici Velikog dana. Zove nas na otrježnjenje, odvraća nas od zavodnikovih opijata koji zagađuju srca i truju duše, zasipa nas darovima i milostima, preplavljuje nas nebeskom glazbom i svjetlošću što teku iz Gospina glasa. Ovija nas ozdravljujućim sjajem što se širi s Gospina brda sve do nakraj svijeta, časti nas radošču što struji iz rajskoga vrta, predaje nas u ruke najponiznije, najčistije i najsvetije među ženama, poklanja nam Međugorje, koje je na poseban, nama nedokučiv način, izabrano mjestu u povijesti spasenja.

- 04:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.07.2008., nedjelja

Međugorski glas

Pjevaju: Marija Bošnjak i Vedran Vegar