nedjelja, 10.06.2007.

Gledaj me...

jednom smo bili najbolji
jednom smo voljeli ovo što sada imamo
i htjeli biti što jesmo
nekada smo se smijali onome
što sad shvaćamo ozbiljno

nekada je more bilo plavije,
sunce bliže, a noć dulja

Jučer sam se probudila ozbiljna.
Svijet je bio siv i plav i taman i bijel.
Jučer sam prestala biti naivna.

Sada se samo bojim.
Ne za snove ni igre,
bojim se samo za sebe.

Sada ne razmišljam, ne sanjam...
sada čekam...
Čekam da prođe, da nestane, da se izgubi
ovo dijete koje voli crveno...
Ovaj dan koji me umara...
Ova pjesma koju ne volim...
Ovaj život... kojeg ne znam živjeti...
Ovo more koje je postalo lokvica
i sunce koje ne grije više...

- 15:05 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se