subota, 31.03.2007.

my friends, my world

Budala, eto što sam.
Šašavo, naivno biće.

Vrijedi to, čak i više,
kad znaš da postoje putokazi
na ovoj autocesti zvanoj
život.

Moje nebo, crveno i plavo,
oni koji nisu tu, a
opet vode me..

I uopće ne razmišljam,
potpuno se predajem,
znam da nema cijene
trenutka razgovora s osobom
koja te želi čuti, čak i kad ne
govoriš ništa.

Nema ih puno, ali vrijede više
od sebe, mene,...

Osmjesi, pogledi, suze,
tračevi, slike...

Ovo su sretna vremena za nas.
Mi smo sretni ljudi. =)

- 21:59 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.