ponedjeljak, 19.02.2007.
...tragovi kočenja na cestama...
Zaboravi proljeće.
Zaboravi trenutke kad
mijenja ono što vidimo.
Kada ne živimo rutinu.
Zaboravii cvijeće i leptire.
Zaboravi tešku, kiselu jesen.
Igrajmo se slijepaca koji žive
rutinu.
Zaboravi da sam ikad postojala.
Da sam pokušavala biti živa,
posebna
Zaboravi, ja već jesam.
Pokušati pametnije...?
Za što se truditi?
Za koga?
Ništa.
Pokušati barem.
- 19:23 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
me, myself and I
Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi
kad ugledam dom
Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.
Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.