srijeda, 10.01.2007.
Jednim osmijehom... :)
Krenilo je sve kvragu.
Nade više nemam, a ni para.
Veseli prijatelji sada plaču.
Ne mirišu više kolači, sve ide kvragu.
Ali dolazi polako. Dolazi dan,
Tjedan, razdoblje.
Vrijeme je da svijetom zavladaju poraženi, izrugani i uvrijđeni.
Stići će svakoga.
Ne bojim se ja, prijatelju, ali ti razmisli.
- 17:36 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
me, myself and I
Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi
kad ugledam dom
Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.
Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.