srijeda, 10.01.2007.

Jednim osmijehom... :)

Krenilo je sve kvragu.
Nade više nemam, a ni para.

Veseli prijatelji sada plaču.
Ne mirišu više kolači, sve ide kvragu.

Ali dolazi polako. Dolazi dan,
Tjedan, razdoblje.
Vrijeme je da svijetom zavladaju poraženi, izrugani i uvrijđeni.

Stići će svakoga.

Ne bojim se ja, prijatelju, ali ti razmisli.

- 17:36 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.