utorak, 05.09.2006.
opet samo rana i sol
Obijesno malo dijete koje plače za
igračkom u izlogu.
Kvragu, nikako da me prođe.
Lakovjerni mladi čovjek.
Zatvara mi oči
Zreli osjećaj straha.
Zatvara vrata neposluhu.
Starac nepovjerenja.
Drži mi fige.
Bojim se za dijete, bojim se
za igračke.
- 21:34 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
me, myself and I
Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi
kad ugledam dom
Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.
Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.